US INTERNAT. HER. TRIB., 23/24. V., AZIJA...

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 23./24. V. 1998. Azija u krizi odupire se američkom smislu za red "Indonezijski predsjednik Suharto odgovorio je na zahtjev Madeleine Albright da odstupi, uradivši ono što je tražila, no na njegovo je mjesto došao dosadašnji zamjenik predsjednika B.J. Habibie. Habibie nema neovisnog uporišta moći i predsjednik Suharto može razumno, iako ne i s potpunom sigurnosti, očekivati da će on biti branitelj interesa Suhartove obitelji i politike koja Indonezijom vlada već 32 godine. Državna tajnica Madeleine Albright zacijelo bi voljela da to bude dovoljno da utiša Indoneziju. No, vjerojatno neće. Događaji u Indoneziji zadnjih dana pokazali su otuđivanje dojavne službe zemlje, uključujući i manedžerske i tehnokratske elite, kao i djecu srednje klase, koja za svoj prosperitet mnogo duguju upravo Predsjedniku. Mračniji predznak jest to da su gradski siromasi, koji su bili glavne žrtve krize globalizma u Aziji, sada politički aktivirani. Opljačkane trgovine u Džakarti svjedoče o njihovu bijesu i osjećaju izdvojenosti iz skoroga državnog napretka. Kineska poduzetnička klasa, uz svoj pristup novcu stranih ulagača koji je ključan za rast Indonezije u sljedeća tri desetljeća, tim je razvojem upozorena koliko je njezin položaj u Indoneziji nesiguran. Kineska poduzetnička klasa podsjetila se i događaja iz 1965. kada su Kinezi bili glavne žrtve političkih masakra u kojima je stradalo i do 750.000 ljudi. Političke tranzicije Indonezije su većinom vođene diskretno i elegantno. Tako bi ostavka predsjednika Suharta mogla postati prvim korakom u dugom procesu tranzicije moći, ali i korak koji će s vremenom postajati sve radikalniji. Naravno da će savjeti gospođe Albright i predsjednika Clintona na događaje imati tek površnog utjecaja. SAD, koji djeluje putem Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), dosad je Suhartu nametao svoju koncepciju gospodarskih reforma, uključujući i kolebanje valute koja je uzrokovala rapidnu inflaciju. Žrtve su bili siromašni Indonežani koji su izišli na ulice. Monetarna kriza u jugoistočnoj Aziji i Južnoj Koreji do znatne je mjere bila rezultat američkih pritisaka da se ta gospodarstva otvore stranim ulaganjima, da se uklone zapreke trgovini kao i destruktivne spekulacije te da se otvori put strogom programu IMF-a kojim upravlja Washington, a koji je štitio međunarodna ulaganja, i to po, za obične ljude, velikim društvenim i političkim cijenama. Pročelnik francuskog Instituta za međunarodne odnose Thierry de Montbrial privukao je pažnju na obične značajke nedavnih razvoja u Aziji. Svi su pokazali uspješni otpor kontroli iz Washingtona i svi su se usprotivili idejama iz Washingtona o političkom i strateškom obliku Azije. Kontekst je taj da se u Japanu nastavlja, i to sve ljuće, odbijati gospodarstvena politika koju zahtijeva Washington. To se događa u isto vrijeme kada i Kina uspješno manipulira Clintonovom administracijom glede političkih pitanja kao i pitanja vezanih uz trgovinu, u isto vrijeme izbjegavajući sankcije SAD-a. Zatim, tu su i nuklearna ispitivanja u Indiji, koja su provedena usprkos politici Washingtona o zabrani proliferacije. Pakistan je proveo vlastite pripreme da postane nuklearna sila uz pomoć Kine, ponovno, unatoč pritiscima Amerike na obje zemlje, i sada može provoditi vlastita ispitivanja. Može doći i do eskalacije borba oko Kašmira, koje su već pridonijele trima ratovima između Indije i Pakistana. I za Iran je vjerojatno da će postati nuklearna sila. Kao Indija, i Iran smatra da je strateška nuklearna autonomija prikladna starosti te države kao i povijesnoj važnosti, i ne želi dopustiti Izraelu, kojega podupire i štiti SAD, da dominira Srednjim istokom. Gospodin de Montbrial smatra da, iako su europske članice NATO-a prihvatile posthladnoratovski strateški poredak, najmoćnije azijske države 'sposobnost SAD-a da organizira novi svjetski poredak' dovode u pitanje. U nedostatku te sposobnosti, pitanje glasi: kako se inicijativa u globalnim pitanjima vidljivo pomiče prema Aziji koja kaže 'Ne', što će doći na to mjesto", zaključuje svoj članak pitanjem William Pfaff. 260059 MET may 98