US IHT 21. V. PFAFF - KAPITALIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. v. 1998. Marxov plan nije uspio, no on je razumio kapitalizam "Komunistički manifest Marxa i Engelsa, koji će ove godine navršiti 150 godina, nije promijenio svijet za koji je napisan. Manifest se u predviđanju djelovanja pretpostavljene dijalektike povijesti pokazao besmislenim te je imao katastrofalne političke posljedice. On je proizveo utopijske totalitarizme Lenjina i Staljina, sa sustavnim i razornim napadanjem svake suprotstavljene predodžbe reforme", piše William Pfaff. "Vođe nadahnuti Marxom i Engelsom shvatili su da je za njih profitabilno propovijedati antikapitalizam, antiimperijalizam i antifašizam, a da prava prijetnja stiže iz smjera socijalnodemokratskih, kršćanskodemokratskih i liberalnih pokreta za reformu Europe i Amerike XIX. i XX. stoljeća. Međutim, ideološki identitet koji su Marx i Engels dali komunizmu, kao jedinoj povijesnoj alternativi kapitalizmu, vodio je tomu da su i sami kapitalisti u njega počeli vjerovati; a nakon propadanja komunističkog pokreta (80 godina nakon stupanja na snagu u Rusiji), to se čini kao neprikladno ozakonjenje kapitalizma. S druge strane, danas bi svatko priznao da su Marx i Engels bili proročanski analitičari kapitalizma. Njihov opis nemirnog, inovativnog, međunarodnog industrijskog sustava koji se konstantno uništava i stvara, zapravo bolje pristaje današnjem globaliziranom kapitalizmu slobodnog tržišta, nego kapitalizmu 1948. o kojem su pisali. Njihov opis grabežljivog sustava bez savjesti odzvanja među današnjim kriticima globalizacije, čak i onima koji vjeruju, poput Margaret Thatcher, da nema alternative sustavu koji danas prevladava u industrijaliziranim zemljama te velikom dijelu nezapadnog svijeta. Mnogi koji brinu o društvenom i ljudskom razaranju koje globalizacija može proizvesti i njezinom ravnodušju ili neprijateljstvu prema etičkim ili društvenim pitanjima, svejedno su zaključili da su tehnološke, gospodarske i političke snage koje iza nje stoje neodoljive. Mnogi glasači u industrijskim zemljama sustav u kojem žive nesumnjivo uzimaju zdravo za gotovo. Pobjednici se vesele njegovim mogućnostima. Gubitnici mogu negodovati protiv gubitka sigurnosti te tržišnog uništavanja poznatih društvenih struktura i vrijednosti, ali teško im je vjerovati da se išta može učiniti kako bi se to promijenilo. Čini se da slom marksizma kritičare modernog kapitalizma isključuje kao nevažne te da prijedloge za njegovu reformu čini jalovima ili utopijskima. Danas se ljudi u mišljenju dijele na one koji misle da izbor društva još uvijek postoji i onih koji misle da nema nikakvog izbora. (...) Ta podjela postoji unutar zemalja, no također i između njih, u odvajanju onog što se može nazvati atlantskim zemljama (Sjedinjene Države, Velika Britanija, Nizozemska i neke druge) od onih u kojima su glasači spremni vjerovati da se suvremeni kapitalizam može ili treba promijeniti, ili barem da se može pomiriti s modelom socijalnog kapitalizma, koji se poslije Drugoga svjetskog rata pojavio u zapadnoj Europi i Skandinaviji. Nijemci i Francuzi vođe su posljednje skupine. Sljedeći njemački državni izbori, u rujnu, jednim će se dijelom baviti društvenim i socijalnim pitanjima. U Francuskoj su ta pitanja bila kriva za poraz konzervativne vlade na parlamentarnim izborim prije godine dana. Francuske komunističke novine 'L'Humanite' nedavno su provele ispitivanje o stajalištima ljudi prema kapitalizmu. Upitani jesu li kapitalizmom oduševljeni, osjećaju li nadu, ravnodušje, strah ili pobunu, 22% je izjavilo oduševljenje ili nadu, a 53% strah ili pobunu. (...) Deset vrijednosti koje su francuski ispitanici povezivali s kapitalizmom bile su, po redu važnosti: tehnološke inovacije, egoizam, konkurencija, stvaranje bogatstva, nejednakost mogućnosti, napredak, društveno isključivanje, sloboda izražavanja, smanjivanje vrijednosti rada i nesigurnost. No ljudi vjeruju da se sustav može promijeniti. Devedeset posto ispitanika u Francuskoj izjavilo je da želi promjenu: 13% želi radikalnu promjenu, 33% želi 'dubinsku promjenu', 44% želi poboljšanje sustava. Samo je 5% njih zadovoljno sa sadašnjim gospodarskim sustavom. Vjera u mogućnost promjene obilježava njemačke socijalne demokrate (i Zelene), koji bi u rujnu mogli doći na vlast. Socijalistička vlada u Francuskoj predana je pomirivanju preuzetih socijalnih obveza s gospodarskom reformom. Jedna je stvar, naravno, željeti promjenu, a druga u njoj uspjeti. Zanimljivo je da se dvije zemlje koje će dominirati 'Eurolandom', novim monetarnim blokom, odupiru slobodnotržišnom konsenzusu o nepomirljivosti uspješnog gospodarstva sa socijalnom državom. Ta je činjenica jednako važna kao i samo nastajanje europske monetarne unije." 250108 MET may 98