ŠVICARSKA-TRIBUNE DE GENEVE OD 19.5.98. KONFERENCIJA U ŽENEVI

ŠVICARSKA TRIBUNE DE GENEVE 19. V. 1998. Globalizacija nije neminovna "Na nogostupima se vode razgovori, 'Zašto?, Kako?', koje prekida zujanje helikoptera koje promatraju prolaznici pogleda uprtog u nebo. Čudno ozračje u sunčanoj Ženevi. Duž ulica, izlozi trgovina koji su razbijani planski, jedan za drugim, i u kojima nema ničega, ni robe, ni prodavačica; ali govore o putu kojim su išli razbijači koji su uzeli za cilj, sad frizera, sad trgovca glasovirima. Tu su redari u odorama i oni u civilu, zatvorene banke i one koje provjeravaju klijente na ulazu. Tu je i svugdje prisutna policija, grafiti, nedopušteni plakati. Postoji dvojba o događajima ovoga vikenda i strah da se ne ponove. Ali što su, zapravo, ti događaji? U doba hladnoga rata Ženeva je bila arbitar političkih sukoba, savršeno područje za susret velikih svjetskih sila koje više nisu razgovarale, iako je postojala prijeka potreba za razgovorom. Ta je Ženeva danas, usprkos njezinoj želji, stavljena u središte svjetskih društvenih sukoba. Iza rešetaka Svjetske trgovinske organizacije donose se propisi koje ulica uporno odbacuje. U slučaju Svjetske organizacije naroda prosvjed je pripremljen. On ima poruku i predlaže alternativu. U drugom, slučaju razbijača, on je nakazan, nesuvisao. No on je ipak politički. I znači odbijanje svijeta koji njegovi aktivisti, često jako mladi, ne žele baštiniti. Ovih nam dana Ženeva nudi uzbudljiv sažetak svjetske nelagode koja počiva na golemoj laži: tvrdnji prema kojoj je globalizacija neminovna. Prema kojoj ona stvara nezaposlenost i prostornu neograničenost, kao što pomicanje kontinentalnih ploča izaziva potrese. Tobože, tu se ništa ne može i moramo ju prihvatiti. To je sasvim krivo. Globalizacija nije prirodna katastrofa koja nam prijeti, ona je svjestan izbor društva. Ona se rađa iz gomilanja osobnih odluka, slobodno prihvaćenih politika, međusobno dogovorenih sporazuma i probitaka. Umjesto da se promiču njezine očite prednosti, njezini su je zaštitnici radije branili tako što su je učinili neizbježnom. Bili su u krivu, odbacivši dijalog, oni su izazvali rast socijalne napetosti i danas prijete kako će čitave države upasti u metež iz kojega nitko neće izvući korist. Kakva čudna zbrka! Globalizacija nije stroj za mljevenje građana kako neki misle. Naprotiv, ona je prilika, mogućnost za razmjenu, bogatstvo i rast. Nije problem u njoj, već u sebičnosti onih kojima ona donosi najviše koristi. Oni su zaboravili solidarnost, preraspodjelu, koheziju društvenog bića i radije bi da se društvo raspadne nego da im izmakne i najmanja dobit. Ti veliki gazde nisu brojni, sjajno su izolirani u svojim staklenim kulama, nesposobni da razumiju, pa i da čuju, buku s ulice koja oduševljeno reže granu na kojoj sjede. Svjetska trgovinska organizacija nije stroj za uništavanje, već za građenje. No da bi ta poruka prošla, zgrada svjetske trgovine morat će otvoriti vrata puku i prestati biti isključivo sjedište nove oligarhije", kaže se u uvodniku Marca Cattanea. 200134 MET may 98