ZAGREB, 23. svibnja (Hina) - Plin ili ugljen, Lukovo Šugarje ili Obrovac - najčešće su spominjana pitanja oko kojih se spore stručnjaci i javnost u učestalim raspravama oko novih elektroenergetskih objekta u Hrvatskoj. Stručnjaci,
naime, procjenjuju da će potrošnja električne energije u Hrvatskoj sa sadašnjih 12,8 milijardi kilovatsati (kWh) do 2010. porasti na oko 20 milijardi kWh, pa je u idućih desetak godina potrebno izgraditi novih 1500 MW (megavata) instalirane snage.
ZAGREB, 23. svibnja (Hina) - Plin ili ugljen, Lukovo Šugarje ili
Obrovac - najčešće su spominjana pitanja oko kojih se spore
stručnjaci i javnost u učestalim raspravama oko novih
elektroenergetskih objekta u Hrvatskoj. Stručnjaci, naime,
procjenjuju da će potrošnja električne energije u Hrvatskoj sa
sadašnjih 12,8 milijardi kilovatsati (kWh) do 2010. porasti na oko
20 milijardi kWh, pa je u idućih desetak godina potrebno izgraditi
novih 1500 MW (megavata) instalirane snage.#L#
U tijeku je već gradnja ili obnova nekih objekata, npr. Plomina 2,
obnova TE-TO Zagreb, planira se gradnja plinske elektrane
Jertovec, a u hidroelektranama se maksimalno može dobiti još 250 MW
snage. Hidroelektrane i trenutno imaju najveći udio u hrvatskom
elektroenergetskom sustavu. Od ukupno raspoloživih 3.728 MW
instalirane snage u hidroelektranama je 2.076 MW, u
termoelektranama 1.320 MW, hrvatski udio u nuklearci Krško je 332
MW, a ne treba zaboraviti da je Hrvatska u termoelektranama u bivšoj
Jugoslaviji izgubila 650 MW snage.
Prijedlog mogućih lokacija termoelektrana utvrđen je Stategijom
prostornog uređenja Hrvatske, no očekuje se da preciznija rješenja
ponudi i strategija energetskog razvitka čije je predstavljanje
najavljeno za kraj lipnja. Uz sukobljena mišljenja o lokaciji,
stručnjaci i javnost u posljednje vrijeme najviše se spore oko
energenta - plin ili uvozni ugljen.
Nedavno predstavljeni Nacionalni energetski programi, koje je
izradio Energetski institut "Hrvoje Požar", u idućih desetak
godina prednost daju plinifikaciji - plinu kao najčistijem i
ekološki najprihvatljivijem energentu. Kao mogući scenarij ti
programi predlažu do 2010., odnosno 2012. izgradnju dviju plinskih
kombiniranih elektrana, svaka snage 300 MW, a kao prva lokacija
najviše bi odgovarala Dalmacija. Jak termo objekt koji bi godišnje
trošio najmanje milijardu prostornih metara prirodnog plina nužan
je preduvjet plinifikaciji Dalmacije, poruka je i iz hrvatske
naftne tvrtke INA. Prekretnicom za takvu označuju istraživanje
sjevernog Jadrana i ugovor INE i talijanskog Agipa. Prve količine
plina sa sjevernog Jadrana očekuju se 2001. godine, a od početnih
2,2 milijarde prostornih metara godišnje razgovara se o
mogućnostima isporuke znatno većih količina prirodnog plina.
Zagovornici plina također ističu da se novim istraživanjima
povećavaju procijenjene svjetske zalihe, koje bi bile dostatne i za
duže razdoblje od donedavnih procjena od 65 godina.
No, nesigurnost dobave i nestabilnost cijena koje su glavne
zamjerke plinu, prednosti su koje ističu zagovornici ugljena.
Svjetske zalihe ugljena procjenjuju se dostatnim za idućih 230
godina, a što omogućava stabilnost opskrbe i cijena.
Planove za izgradnju termoelektrane na ugljen dva puta 350 MW na
Jadranskoj obali, čelnici Hrvatske elektroprivrede obrazlažu i
potrebom raznolikosti goriva i neovisnošću o jednom energentu.
Procjenjuju da bi izgradnjom TE na plin, a bez jedne na ugljen, udio
plina dosegnuo čak 80 posto, a zamjenom samo jednog bloka od 350 MW
taj bi udio bio na visokih 52 posto. Iznosi se i podatak da je u
Hrvatskoj trenutno instalirano 1.200 MW na tekuće gorivo (mazut) i
plin, a zbog starosti tih objekata (oko 20 godina) u većini se mazut
zamjenjuje ili planira zamijeniti prirodnim plinom.
Najveća zamjerka ugljenu je zagađenje okoliša, na što zagovornici
TE na ugljen odgovaraju nabavom ugljena s manje od jedan posto
sumpora, instaliranjem suvremene tehnologije koja znatno smanjuje
zagađenja, te stalnim monitoringom lokalne zajednice.
No, lokacije koje je predlagao HEP - Obrovac i Lukovo Šugarje,
naišle su na veliki otpor ekoloških udruga, te lokalne vlasti i
javnosti.
Gradnju termoelektrana na ugljen na tim lokacijama odbacile su
općinske, gradske i županijske vlasti Ličko-senjske i Zadarske
županije zajedno s tamošnjom javnošću i brojnim uglednim
stručnjacima. Jedan od njih, fizikalno-organski kemičar s
Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu Stanko Uršić
ocjenjuje da bi gradnja TE Lukovo Šugarje bila "teški promašaj
nacionalnih razmjera". "Uz gubitak od 60 milijuna dolara godišnje
na uludo izgubljenoj energiji, ta bi elektrana uzrokovala
nepopravljive ekološke devastacije netaknutog i zaštićenog,
izuzetno vrijednog ambijenta čija vrijednost nije samo lokalna,
regionalna ili nacionalna, nego globalna i neprocjenjiva. Nije
moguće odgovorno prihvatiti gradnju TE Lukovo Šugarje", sažeo je
Uršić svoju analizu ekoloških učinaka elektrane.
U otporu prednjači stotinjak stanovnika Lukova Šugarja, obalnog
seoceta u uvali Porat petnaestak kilometara od Karlobaga u Ličko-
senjskoj županiji. Od prvih najava gradnje TE na tome mjestu, u
proljeće prošle godine, oni provode opsežnu ekološku akciju "SOS za
Velebit", jednu od najvećih u Hrvatskoj, kako bi upozorili na
nenadoknadivu štetu gradnje TE u Parku prirode Velebit, kojega je
Lukovo Šugarje sastavni dio. U sklopu akcije prikupili su više od
72.000 potpisa protiv gradnje elektrane i uputili ih Hrvatskome
državnom saboru, a pred Ustavnim je sudom njihov zahtjev za ocjenom
ustavnosti Strategije prostornoga uređenja, koju je usvojio Sabor
i koja kao moguću lokaciju gradnje termoelektrane na ugljen
predviđa i Lukovo Šugarje.
Lukovčani osobito upozoravaju na Vladin "Zaključak o utvrđivanju
kriterija za izbor lokacija za termoelektrane i nuklearne objekte"
od 13. studenoga 1992. Posebno ističu kriterij koji "eliminira
prostore nacionalnih parkova, nominiranih parkova prirode i
ostalih značajnih rezervata prirode". Lukovo Šugarje sastavni je
dio Parka prirode Velebit, a i vrlo blizu UNESCO-ova velebitskog
rezervata biosfere, kao i Nacionalnoga parka Paklenica, pa gradnja
bilo kakve termoelektrane na tome području ne dolazi u obzir,
poručuju iz uvale Porat predlažući da se gradnjom marine i
lječilišta iskoriste brojne ekološke prednosti toga lokaliteta.
Sličan je stav lokalne javnosti i vlasti o gradnji elektrane na
ugljen u Obrovcu, ali i cijeloj obali Jadrana, uz napomenu da takav
objekt na plin izrijekom odbacuju samo u Lukovu Šugarju.
Sva će mišljenja i argumente morati raspraviti i odvagnuti Vlada i
Sabor. Na njima je, naime, donošenje konačne odluke i o energentu i
o lokaciji, a tomu će prethoditi i rasprava o strategiji
energetskog razvitka kao i programu prostornog uređenja Hrvatske.
+
(Hina) bn/pb ds
231123 MET may 98