US THE IHT 19. V. SUHARTO - FRIEDMAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. V. 1998. Suhartova kleptokracija: bedem protiv reforme "Sve što trebate znati o indonezijskim problemima, možete naučiti dok hvatate plavi taksi u zračnoj luci Džakarte te zatim odlazite u Grand Hyatt Hotel. Vlasnik taksi kompanije jedan je od Suhartovih potomaka, a tako je i sa cestama (na kojima se naplaćuje cestarina) kojima morate proći da iziđete iz zračne luke u Džakarti. Tako je i s Hyattom. Krasne ceste. Krasne naplatne kućice. Krasan hotel", piše Thomas L. Friedman. "Nije čudo što Indonežani o obitelji Suharto govore kao o sretnicima. Obitelj ima sve što može imati. Osim jedne stvari: osjećaja srama. I taj je nedostatak srama ono što ih je na posljetku sustiglo. Kad je Indonezija doživljavala procvat, rast i korupcija dovoljno su se obilato prelijevali iz pune čaše, pa bi Indonezija ostajala u nekakvoj ravnoteži. No u trenutku kad je procvat usporen, a čaša ostala napola prazna, igra se više nije mogla nastaviti. Jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju postao je prevelik, a jedini način da se čaša ponovno napuni vodio je putem bolnih gospodarskih reforma i izgradnje institucija. Jedini način da ih predsjednik Suharto provede bio je da kaže svom narodu: 'Prijatelji, moramo stegnuti remene. U ovom smo zajedno'. A kad je to prošli tjedan pokušao, odgovor je stigao u nasilnom grču: 'Predsjedniče, nismo svi mi bili zajedno u taksi kompanijama'. Nedavni američki pristup Indoneziji bio je utemeljen na pogrešnoj pretpostavci - da Amerika može birati samo između gospodarskog podupiranja Indonezije (iako to g. Suharto može iskorištavati da produži svoju vladavinu) i puštanja zemlje da klizne u kaos zaustavljanjem pomoći MMF-a. Sjedinjene su Države mislile da zahtjev za političkim promjenama ne dolazi u obzir. Krivo. U Indoneziji neće biti stabilnosti, gospodarske ili drukčije, bez temeljite političke promjene. Jedino je pitanje hoće li političku promjenu u Indoneziji provesti g. Suharto kao svoje posljednje djelo, ili će do nje doći putem eksplozije. Žele li Sjedinjene Države gospodarsku pomoć putem MMF-a iskoristiti kao poticaj g. Suhartu da smjesta započne političku tranziciju, to je u redu. Jer, na nesreću, g. Suharto je desetkovao sve druge institucije i potencijalne političke aktere te države, pa je ispod njega vakuum. (...) No ukoliko g. Suharto sad ne želi provesti političku tranziciju ili je za nju prekasno, tad se Sjedinjene Države od njega moraju potpuno ograditi. (...) Neko smo vrijeme mi Amerikanci mislili da Suhartove moramo tolerirati kao bedem protiv komunizma, što je bilo strateško pitanje. Više nije tako. Danas je važno pitanje kako se vaša zemlja odnosi prema mogućnostima i izazovima globalnoga tržišta - gradite li zakonite institucije koje vam omogućuju da dobijete najviše od tog globalnog tržišta. (...) Stoga je prvi interes američke vanjske politike pomoći zemljama da se s tim izazovom suoče - pomoći im da postanu dovoljno otvorene i iznutra snažne da bi se i uklopile u globalno tržište i od njega zaštitile. Veliki raskol svjetske današnjice nije jaz između centralistički planiranih komunističkih režima i slobodnotržišnih demokracija. To je jaz između slobodnotržišnih kleptokracija (mafijaških režima) i slobodnotržišnih demokracija. Onih koji grade institucijski software i onih koji to ne čine. Američka vanjska politika morala bi se posvetiti pomaganju slobodnotržišnim demokratima i gašenju slobodnotržišnih kleptokrata. Suhartovi su kleptokrati. Tako dugo dok vladaju, Indonezija će biti nestabilna, jer oni su bedem protiv reforma koje Indonezija treba kako bi u ovom novom razdoblju prosperirala." 210118 MET may 98