RDW 17.V. KOMENTARI HRV. ŠKOLSTVO I JUG. MEDIJI

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. V. 1998. Posljednje izvješće Organizacije za europsku sigurnost i suradnju o obrazovanju u Hrvatskoj službeni je Zagreb odbacio te ga nazvao diletantskim. S obzirom na već snažno izraženi pritisak međunarodnih krugova, takva je oštra reakcija u najmanju ruku nepatvorena. Gdje je uporište europskih promatrača za takvo izvješće? - Osvrt Branka Kune: "Poznato je da pojam državnog suvereniteta, koji seže još u doba nastajanja modernih država, doživljava snažnu preobrazbu i polagano odumiranje pred projektom europskog ujedinjenja, no po nekim postupcima međunarodnih promatrača moglo bi se zaključiti da je suverenost Hrvatskoj, romantičarski svojstvena. Ali suvišna. Predlagati da stranci pišu udžbenike nacionalne povijesti i materinskoga jezika, znači srozavati dosege višestoljetnih ustanova i stručnjaka u pisanju udžbenika i stvaranju obrazovnog sustava. Osim toga, u izvješću se navodi da hrvatskomu školstvu nedostaju predmeti, metode i načini poticanja kreativnosti učenika. Uspjesi što ih postižu učenici na međunarodnim natjecanjima, posebice u matematici i informatici, posljednjih godina u potpunom su neskladu s maloprije spomenutim OESS-ovim zaključcima. Činjenica jest da je gotovo nevjerojatno propušten podatak o broju žrtava u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac, u udžbeniku za povijest. No, i unatoč golemom neskladu u podatku o jasenovačkim žrtvama, ipak je do sada provedeno nekoliko nepristranih analiza i procjena koje ne odstupaju bitno. Zašto je to prešućeno, teško je pronaći razlog, no isto tako je čudnovato da se u izvješću ne spominje bogata građa o hrvatskom antifašističkom pokretu navedena u udžbeniku. Voditelj odjela za obrazovanje u srpskom zajedničkom vijeću općina u Podunavlju Đuro Podunavac ističe da je izvješće OESS-a napisano stručno, temeljito te da ono potpuno sadrži njihovo mišljenje o hrvatskome školstvu, iako oni nisu izravno sudjelovali u njegovu pisanju. Što se tiče dijela o suvremenoj povijesti iz '90. godine, ono je takvo da raspiruje mržnju na ovim prostorima jer se u njemu Srbe naziva okupatorima, a tako nešto zbunjujuće je i za Hrvate, tvrdi Podunavac. Svoditi sve rasprave o školstvu na tumačenje povijesti, u biti nema puno veze sa strukom, no zato ima s dnevnom politikom koja se (zlo)rabi u različite svrhe. Još donedavnu aktualnu tvrdnju američkoga veleposlanika u Hrvatskoj da je autonomno školstvo put u getoizaciju Srba te da bi oni trebali sjediti u klupama zajedno sa svojim susjedima Hrvatima, uz dodatnu nastavu nacionalnih predmeta na srpskom jeziku, Podunavac odbacuje jer se ona kosi s pravima Srba kao nacionalne manjine. No u nekim se sredinama, pogotovo među srednjoškolskom mladeži sve više čuju glasovi kako ih sadašnja nastava obrazuje za nastavak studija u Srbiji, a ne u Hrvatskoj jer je mnoštvo udžbenika iz Srbije, pogotovo u nekim stručnim i tehničkim školama. Do sada se nitko od hrvatskih vlasti nije upitao zašto se ne raspravlja o pedagoškom standardu koji je za kratko vrijeme uz znatna ulaganja podignut na sličnu razinu u Hrvatskoj. Tako su se, primjerice, učenici u hrvatskom Podunavlju čudili što i preko zime moraju pohađati nastavu, a nemaju višemjesečni dopust zbog nemogućnosti zagrijavanja škola, kao što je to bilo posljednjih godina. O toliku neskladu u tumačenju stanja školstva trebalo bi raspraviti Ministarstvo prosvjete jer valja napomenuti misija je OESS-a došla na poziv Hrvatske; nisu li na startu učinjene pogrješke u osnovnom - informiranju i komuniciranju s gostima." *** Najnoviji potez beogradske vlade kojim su trideset privatnih radijskih i televizijskih postaja u Srbiji izgubile koncesije na frekvencije komentira Dietrich Schlegel: "Jugoslavenskoga se predsjednika Slobodana Miloševića smatra majstorom taktiziranja. Uvijek se radi o istom obrascu: prvo svoje protivnike stavi na oštru kušnju strpljivosti, onda napravi ustupak kako bi istodobno na nekom drugom području, na koje se trenutačno obraća manja pozornost, izveo osjetljivi udarac. Najnoviji primjer: Na olakšanje Amerikanaca i Europljana, pa čak i Rusa, Milošević je konačno pristao na izravne pregovore s kosovskim Albancima. I jedva da su se vijesti o prvom susretu s Ibrahimom Rugovom u petak i proširile, jedva da su šefovi država ili vlada iz G-8, okupljeni u Birminghamu, odahnuli i s ohrabrenjem komentirali taj događaj, iz Beograda je počela disharmonična prateća glazba. Jugoslavenska je vlada za 20 srbijanskih privatnih radijskih i deset televizijskih postaja uskratila frekvencije, što je ravno njihovu gašenju. Nepotrebno je naglašavati da se pri tome radi o postajama nezavisnima od države i državne stranke koje su imale necenzurirane informacije i kritičke programe. Konačno, upravo su te postaje preuzimale inozemne programe međunarodnih kuća kao što su BBC, Voice of America i Deutsche Welle. Ova u svijetu uobičajena metoda reemitiranja inozemnih informativnih programa na regionalnim i lokalnim postajama Miloševićevu je režimu odavno jos trn u oku. Pogođene srbijanske postaje i njihovi inozemni partneri u prošlom su razdoblju često bili metom polemičnih napada ovlaštenih vladinih dužnosnika, kao i državnih ili vladi bliskih medija u Jugoslaviji. Ono što jugoslavensku vladu smeta jest informacija neovisna o njihovu propagandnom aparatu; ponajprije u kriznom razdoblju tijekom rata u Bosni ili beogradskih demonstracija u zimi 96/97. Ili pak sada, za vrijeme najnovije krize oko Kosova. Stari je to recept totalitarnih i autoritarnih režima: oni pokušavaju svoje građane odsjeći od svih izvanjskih informacija i utjecaja, opskrbiti ih samo cenzuriranim vijestima te ih spriječiti u donošenju vlastite prosudbe. U aktualnom slučaju Milošević vjeruje kako će se Zapad ustezati da ga kritizira zbog ovog ponovljenog gušenja medijskih sloboda i sloboda mišljenja, kako ga možda ne bi odvratio od upravo zadobivene spremnosti na pregovore glede krize na Kosovu. Jer gospodin bi se Predsjednik mogao razljutiti i ponovno postati krut. Ali uopće još nije dokazano je li ovaj majstorski taktičar uistinu spreman na stvarne ustupke prema kosovskim Albancima. Kod najnovije akcije protiv neovisnih radijskih i televizijskih postaja uočljivo je i to da ona kreće od jugoslavenske vlade. Privatni mediji u Crnoj Gori nisu pogođeni ovim potezom. Milošević se trenutačno pazi da ne dođe u sukob s crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, njegovim deklariranim protivnikom. Đukanović bi naime svoje svježe kontakte sa Zapadom iskoristio za podizanje buke. Ali tko će zabubnjati u korist odvažnih novinara i onih koji pokreću neovisne postaje u Srbiji, praćene prokletstvom vlastodršca? Hoće li Miloševiću ponovno uspjeti s maskom anđela mira, ovoga puta iznad Kosova polja, prevariti politiku i javnost zapadnoga svijeta te im odvratiti pozornost od svojih nedemokratskih metoda potlačivanja? (RDW 190152 MET may 98