NJEMAČKA 15. V. RDW: VAN DEN BROEK NIJE NIŠTA NAUČIO U BIH

NJEMAČKA DEUTSCHE WELLE - RDW Program na njemačkom jeziku 15. V. 1998. Nema pardona za srpsku politiku prema Kosovu Haaški sud UN trebao bi se pozabaviti sadašnjim akcijama srpske milicije na Kosovu, smatra Heribert Korfmacher. "Ponovno smo svjedoci proturječja u međunarodnoj politici prema Balkanu. Ministri vanjskih poslova kontaktne skupine za Balkan upravo su donijeli odluku o opsežnim sankcijama protiv Savezne Republike Jugoslavije kako bi prisilili Beograd na pregovore o pitanju Kosova, a Richard Holbrooke i Robert Gelbard već zahtijevaju povlačenje tih odluka jer će se Slobodan Milošević u petak 15. svibnja ipak sastati s Ibrahimom Rugovom. Naime, američkim diplomatima uspjelo je ono što je diplomacija EU uzaludno nastojala ostvariti. Ne čekajući ni odgovarajuće konzultacije s ministrima vanjskih poslova EU, povjerenik EU, ovlašten i za Balkan, potom je povukao dalekosežan diplomatski potez, izjavivši pred Europskom skupštinom u Strasbourgu da Saveznoj Republici Jugoslaviji treba ponuditi poticaj za nastavak razgovora s predstavnicima albanske većine u južnoj srpskoj pokrajini Kosovo. Primjereno sredstvo bila bi po Van den Broeku poznata politička mješavina mrkve i batine. Hvaliti Miloševića, izreći međunarodno priznanje i ukinuti uvedene sankcije čim se počne ponašati u skladu sa željama, ali i odmah ga kazniti bude li i dalje glumio 'zločestog momka'. Načelno slična politika EU nije u Bosni uspjela spriječiti najveće krvoproliće nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Hans van den Broek već se tada bavio Balkanom na dužnosti nizozemskog ministra vanjskih poslova. U četvrtak 14. svibnja europski zastupnici kritizirali su uobraženost i nerealnost EU u pitanju Kosova. Naime, ta međunarodna organizacija još uvijek misli da zna voditi vanjsku politiku. Povrede ljudskih prava, koje su se po mišljenju međunarodnih promatrača tijekom akcije srpske milicije protiv albanskog civilnog stanovništva događale u velikom broju, trebale su biti istražene bez pardona. Nakon pouka iz Drugoga svjetskog rata i gledano iz današnje perspektive, zaštita manjina više nije unutrašnje državno pitanje. Posebno ne u Europi. Potporu ne bi smjelo dobiti ni nagrađivanje državnog šovinizma, poput onog u Srbiji. Milošević razumije samo politiku oštrine jer i sam zna vladati samo na taj način. Stoga bi mu trebalo pristupati u skladu s tim načelom. Zato velika većina europskih zastupnika zahtijeva da se haaški Međunarodni sud za ratne zločine, počinjene na području bivše Jugoslavije, pozabavi i napadima srpskih neregularnih postrojba na Kosovu i njihovim pokroviteljima - drugim riječima, Slobodanom Miloševićem. No, kaznom treba priprijetiti i snagama u albanskom pokretu otpora, koje svoje ciljeve pokušavaju ostvariti terorističkim metodama. Nije moguće točno brojčano utvrditi u kojem su opsegu islamski ekstremisti iz drugih država nazočni u redovima takozvane Oslobodilačke vojske Kosova. Mudžahedini su gotovo sigurno umiješali prste u Kosovo, baš kao i ranije u Bosnu. Europska skupština opravdano zahtijeva i međunarodnu kontrolu na granici prema Albaniji. Opskrba pobunjenika oružjem i streljivom ne pada s neba. Otkada je Albanija zbacila komunistički jaram, rute krijumčara drogom i ljudima vode s Bliskog i Srednjeg istoka i u zemlju Skipetara. Tim se putem kreće i oružje. Europska skupština zahtijeva odlučno i dosljedno zastupanje svega što može poduprijeti mir u jednoj od najkrhkijih regija Europe. No, sastavni je dio takvog stava i odbijanje nemoralnih kompromisa s ratnih huškačima. I tu smo pouku mogli izvući iz bosanskohercegovačke drame", zaključuje Heribert Korfmacher. 180059 MET may 98