NJEMAČKA 8. V. RDW: ALBANCI MOGU MIRNO ČEKATI DALJNJI RAZVOJ DOGAĐAJA

NJEMAČKA DEUTSCHE WELLE 8. V. 1998. U slijepoj ulici? Međunarodna zajednica sve više strahuje od rata na jugu Balkana, naglašava Viktor Meier. "Međunarodna zajednica - trenutačno u prvom redu EU - pokušava potaknuti Slobodana Miloševića da ipak prihvati bivšega španjolskog premijera Felipea Gonzalesa u ulozi posrednika u pregovorima o Kosovu. Taj je pritisak međunarodna zajednica trebala usmjeriti ranije budući da je jugoslavenski predsjednik u međuvremenu priredio svoj referendum, usmjeren protiv inozemnog posredovanja, i dobio jasnu potporu. Osim toga, arsenal sankcija koje je kontaktna skupina dosada usvojila, pokazao se toliko bezazlenim da ga srpski tisak može čak ismijavati. Zapad - između ostalih i njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel - zanemario je poteze koji Srbiju uistinu bole i Miloševiću mogu nanijeti političku štetu - primjer je isključivanje Jugoslavije iz svjetskog nogometnog prvenstva i prekid zrakoplovnih veza. Nešto ozbiljnije od intervencija EU Beograd je shvatio posjet zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Igora Ivanova. Rusija je očito pokazala da želi da Milošević u pitanju međunarodne nazočnosti na pregovorima pokaže određenu dozu fleksibilnosti. No, Milošević je istodobno poručio da ta nazočnost ne bi trebala nadići razinu nijemog slušanja. Pritom valja napomenuti da postoje realni razlozi koji bi jugoslavenskog predsjednika mogli potaknuti na elastičnije stajalište u pitanju Kosova. Naime, Milošević je već od Zapada dobio bitne ustupke - poput jamstva integriteta Savezne Republike Jugoslavije. No, on nastupa potpuno kruto i pokušava u najmanju ruku skrenuti pozornost - primjerice, ponudom o neodložnoj uspostavi punopravnih odnosa s jedinstvenom bosanskom državom. Prema Crnoj Gori Milošević također gradi gotovo jednako nepopustljiv stav kao i prema Albancima. Albanska strana može u takvim okolnostima ostati relativno mirna. Vrući kesten i dalje je u Miloševićevim rukama. Iako albansko vodstvo vodi potpuno manjkavu politiku informiranja, Kosovo ostaje nazočno u međunarodnim medijima, a u međunarodnoj zajednici raste strah od totalnog kaosa na južnom Balkanu. U prvom redu nema razloga da albanska strana odustane od svojih zahtjeva glede pregovora. Valja podsjetiti da ti zahtjevi obuhvaćaju ne samo nazočnost međunarodne zajednice već i jugoslavenski a ne samo srpski pregovarački okvir i povlačenje specijalnih srpskih postrojba. U najnovijoj je inicijativi povjerenik EU za vanjske poslove Hans van den Broek čak predložio da pregovori budu održani u inozemstvu. Čini se da je vizija pregovora, skicirana prije mjesec danas, već zastarjela. Milošević se politički ukopao na borbenim pozicijama, a na albanskoj je strani nastup srpskih policijskih snaga izazvao takvo jačanje mržnje da vođe albanskih pregovarača ne bi više mogli ograničiti svoje pregovaračke zahtjeve na autonomiju i odbaciti nezavisnost čak i kada bi to željeli. Za takav razvoj događaja uvelike je kriva zapadna politika - u prvom redu ona europska - budući da sedam godina nije pokrenula nikakvu inicijativu u pitanju Kosova, a i sada pokazuje da joj djelotvorni koraci teško padaju. Bez zapadne vojne nazočnosti - i to na samom Kosovu, a ne samo na granicama prema susjednim područjima - neće više biti moguće čak ni spriječiti širenje sukoba, a kamoli riješiti sam poblem. Ponovno je - kao i u Bosni - potreban angažman Amerikanaca, koji zbivanja - upravo zbog prethodnih iskustava - uistinu tumače realnije - iako iz shvatljivih razloga bez entuzijazma - nego Europljani. No, kada na Kosovo dođu inozemni vojnici, jedina moguća tema pregovora bit će potpuna nezavisnost. U tom bi slučaju Milošević ponovno pokazao da dobar taktičar ni u kom slučaju nije i dobar strateg", zaključuje Viktor Meier. 110241 MET may 98