BELGIJA-LE SOIR OD 13.5.98. KOSOVO

BELGIJA LE SOIR 13. V. 1998. Washington pušta u promet teretnjake na kosovskim cestama O diplomatskoj misiji dvojice američkih diplomata u rješavanju kosovske krize izvješćuje Edouard van Velthem: "Je li lakše nametnuti mir u Bosni ili spriječiti rat na Kosovu? Američka diplomacija koja je za ovu prigodu opet pozvala svog prekaljenog balkanskog borca Richarda Holbrookea, čovjeka za beznadne situacije, ima pravo da si postavi to pitanje. Nemojmo miješati različite stvari i prebrzo se igrati domina ili spojenih posuda, smiruje Robert Gelbard, posebni izaslanik Billa Clintona na Balkanu, tijekom kratke konferencije putem satelita, u vremenskom škripcu između posjeta Beogradu i Prištini; znamo da Balkan plaši sukobom koji bi se mogao proširiti brže nego drugdje, ali naša bi zadaća trebala pomoći da se izbjegne ta kobna povezanost. Veličina zadaće nas ne plaši. Washigton koji je svojim europskim saveznicima zaprijetio da će napustiti kontaktnu skupinu za bivšu Jugoslaviju, koju čine SAD, Rusija, Engleska, Francuska, Njemačka, Italija, i nametnuti svoja pravila, mora se dati uvjeriti: manevarski je prostor malen, a sredstva pritiska ograničena. Želimo ići postupno, ne nagliti, opetuje g. Gelbard; ali moramo biti svjesni da je najgore moguće, da je prijeko potrebno poduzeti korake kako bi se spriječilo nekontrolirano pogoršanje prilika. Bosansko bi nam iskustvo u tome trebalo pomoći. Početna je zadaća prisiliti obje strane da sjednu za pregovarački stol i počnu bezuvjetne pregovore. Amerikanci misle da bi Beograd koji je u boljem položaju, morao pokazati put. Primjerice, prihvaćanjem međunarodnog posredovanja koje predvodi bivši španjolski premijer Felipe Gonzalez, a koje mu je povjerio OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju). Nije riječ o miješanju ili negodovanju, već o ratu ili miru, žali izaslanik Bijele kuće; prepirati se oko razine rasprave, srbijanske ili savezne, smiješno je ako se sjetimo nedavnih događaja. Svakako, Slobodan Milošević jedini vodi igru u Beogradu. A Washington kani i dalje rabiti svoju strategiju mrkve i batine prema jugoslavenskom Predsjedniku: jačanje sankcija brzo bi mogle zamijeniti blaže mjere ako dođe do bitnih pomaka. Zapad također nastoji ubiti svaku varavu nadu nestrpljivoj albanskoj zajednici koja Robertu Gelbardu predbacuje da je Oslobodilačku vojsku Kosova nazvao 'terorističkom' i tako dao zeleno svjetlo operacijama čišćenja srbijanskih specijalaca. Svjesni smo da najnoviji izgedi slabe Ibrahima Rugovu i njegovu žarku želju za mirnim otporom, žali g. Gelbard; ali ne može biti govora o političkom nadmetanju: neprihvaćanje statusa quo i zauzimanje za veći stupanj autonomije također znače da se jasno odbacuje zahtjev za neovisnosti. Poštivanje nutarnjih granica pokojne Jugoslavije i dalje mora biti najvažnije u ovom procesu. Mogućnost vojnog rješenja? Robert Gelbard izbjegava temu, ali glavni tajnik NATO-a Javier Solana daje na znanje da će u srijedu u Bruxellesu biti proučene sve 'vjerodostojne' pretpostavke. U skoroj budućnosti neće biti izravnog upletanja niti raspoređivanja snaga duž kosovske granice, ali iznijeti su različiti prijedlozi: proširenje zone zabrane leta koja je trenutno na snazi u Bosni, veća preventivna nazočnost vojnih snaga u Makedoniji ili provedba pokaznih vježba savezničkih snaga na albanskom tlu - napast za stručnjake, budući da bi ove dvije zemlje također mogle zapasti u krizu. Richard Holbrooke ima pravo kada kaže da je diplomacija rijetko bila u tako teškom položaju, da su izgledi za rješenje tako mali, a opasnost od neuspjeha tako velika, slaže se g. Gelbard, nimalo uvrijeđen što se tvorac Daytona koji dobro poznaje ovo područje i njegov mentalitet, vratio u svoj kraj. Vrijeme prolazi, g. Gelbard se ispričava, izaslanstvo ga čeka pred polazak u Prištinu. Jedan američki kolega vreba i najmanji znak odlučnosti ili umora na licu diplomata. I zlobno zaključuje: State Department neće odustati, ali je njegovo strpljenje na velikom iskušenju." 140156 MET may 98