BIH 11.5. DANI RAZGOVOR- KASIM BEHIĆ

BOSNA I HERCEGOVINA DANI 11. V. 1998. Kasim Begić: Katastrofalni potez Hasana Muratovića U poduljem interviewu, rečenim naslovom najavljenim na naslovnici, profesor Kasim Begić, predstavljen kao član ekspertnog tima BiH u pregovorima s Hrvatskom od Washingtonskog do Daytonskog sporazuma, govori o "spornom" ugovoru o gospodarskoj suradnji BiH i Hrvatske, ali komentira i prijašnje dogovore i okolnosti. Tako u vezi s provedbom Washingtonskog sporazuma među inim kaže: "Hrvatska strana zanemarujući iz Ustava Federacije prijelazno razdoblje (do uspostave i provedbe mirovnog sporazuma za BiH) smatrala je da odmah treba Federaciju ustrojiti kao državu u punom kapacitetu, čime je neposredno negiran iz sporazuma i Ustava međunarodno- pravni subjektivitet, kontinuitet i teritorijalni integritet BiH. (...) Ako bi se slijedio... pristup da će tzv. Herceg Bosna postojati sve do uspostave konfederacije - u nekoliko navrata ovo je izjavljivao osobno Tuđman... to bi značilo da se Washingtonski sporazum stalno vrti u krug jer dok postoji Herceg Bosna nema ni Federacije, a to znači ni uspostavljanja konfederalnih odnosa u duhu Washingtonskog sporazuma." Begić spominje pregovore iz kolovoza i rujna 1994. (u Zagrebu) koji da su "pokazali bitnu razliku... jer je Hrvatska išla praktično prema prisjedinjenju - carinskom, gospodarskom i monetarnom, dijela teritorija pod nadzorom Armije Bih i da jednostavno proširi Herceg Bosnu". Glede ugovora o gospodarskoj suradnji koji je ipak potpisao i Silajdžić (s hrvatske strane Valentić) u ožujku 1995., Begić tvrdi da je poništen Daytonskim sporazumom. Novost toga sporazuma je u ustavnom ustrojstvu koje kaže da je BiH država, a ne unija koju na bazi sporazuma sastavljaju dva entiteta (prijašnji plan). "To što vlada Dodika pregovara s Hrvatskom može se i shvatiti s razloga još uvijek dijametralno različitih promišljanja o sudbini BiH kao države, ali to što isto radi federalna vlada i oni koji se zaklinju za cjelovitu BiH i u ove razgovore uključuju vanjsku trgovinu, carine, vizni režim... to je izvan svake pameti." U nastavku Begić tvrdi da "Vlada pravi veliki autogol u Splitu, 26. ožujka 1996., prihvaćajući Protokol o porijeklu robe, čime je prije godine dana potpisan Ugovor o gospodarskoj suradnji postao efektivan, a povrh toga sve amortizacijske klauzule sa stajališta BiH su 'zaboravljene'. Ocjenjuje da je to "reafirmiralo stanje i odnose što su prethodili mirovnim pregovorima u Daytonu", te da je "Splitski protokol značio korak unatrag - umjesto potvrde BiH kao države s naznačenim kvalifikacijama jedinstvenog ekonomskog prostora, na ovaj način dolazi do podjele ovoga prostora i podebljanja, ne faktičkog, nego legalnog, međuentitetske crte. (...) Logika je sasvim jasna: ako postoje dvije carinske unije, dva privredna sustava i dvije ekonomske politike, onda nema ni u papirima države BiH. (...) Aktualna vlada je 'uspjela' u tolikoj mjeri 'iskantonizirati' federalni prostor da zapravo na djelu i nema federalne strukture u užem smislu riječi. (...) Logički slijed je neupitan: jaka Federacija znači i jaku Republiku Srpsku, a dva prejaka entiteta, izvan ustavnih okvira, znače preslabu BiH i njezino svođenje, iako za to nema ustavnog uporišta, na uniju i funkcioniranje po principu dogovora dva entiteta: prometna korporacija BiH je formirana potpisom daytonskog mirovnog sporazuma, i precizirano njezino funkcioniranje u Aneksu 9, a na velika zvona se to reducira na međuentitetsku razinu i samo za željeznicu. Na drugoj strani, prejaki kantoni, opet izvan Ustava Federacije, znače zapravo slabu federalnu unutarnju strukturu, što je u neskladu s njezinim pokušajima uzimanja državnih prerogativa, i na način da se očuva Herceg Bosna i redefinira Federacija u 'dva nacionalna područja'. Oba naznačena slijeda svoju osnovu potvrđuju u Splitskom protokolu i daju objašnjenje zbog čega je on tako 'vitalan'. I zbog čega tijela ustanova BiH još samo figuriraju u papirima, i tko sve i zbog čega pridonosi njihovu takvu statusu". Na kraju prof. Begić ocjenjuje da je "daytonski okvir trebao da bude u prvom redu upravljen na jačanje institucija BiH i svođenje ne samo Federacije nego i Republike Srpske u status entiteta. (...) Ako je prejaka Federacija, u suradnji s Republikom Srpskom, i uz nemalu pomoć Beograda i Zagreba, kao što je to slučaj s posebnim paralelnim odnosima, to znači da nema BiH." (...) 130211 MET may 98