US WASH. TIMES 10. V. CRO NACISTI - JATRAS

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. V. 1998. Hrvatski pokolj prolazi nezamijećen Vjerojatno u rubrici pisama čitatelja, Stella L. Jatras piše: "Godine 1991. našoj saveznici iz Drugoga svjetskog rata i jednoj od utemeljiteljica UN-a Jugoslaviji, uskraćeno je mjesto u UN-u jer nije htjela odustati od svog suvereniteta. Pa ipak, Hrvatskoj je priznat suverenitet, primljena je u UN te se uzima u obzir za buduće članstvo u NATO-u ('The Washington Times', 1. svibnja). To je ona ista Hrvatska o kojoj je kolumnist A. M. Rosenthal napisao u članku objavljenom 15. travnja u 'The New York Timesu': 'U Drugom svjetskom ratu Hitler nije imao voljnijih krvnika, ni tako strastvene saveznice, kao što su bili fašisti iz Hrvatske. Oni se 50 godina kasnije vraćaju iz onoga što je trebao biti njihov vječni grob: poraz nacističke Njemačke. Zapadne saveznice koje su taj grob iskopale tijelima svojih vojnika imaju moć da ih zaustave, ali to ne čine.' To je ona ista Hrvatska o kojoj je 'The Washington Times' izvijestio (u članku 'Pronacistički ekstremizam u Hrvatskoj, lipanj 15. 1997., objavljenom u Dnevnom pregledu 17. lipnja): 'Njemački tenk kotrlja se kroz malo selo; seljaci izlaze iz kuća i dižu desnu ruku na nacistički pozdrav. Masa progoni manjine iz njihovih domova, udarajući ih i gađajući ih jajima dok ovi bježe u šumu. Europa četrdesetih godina ovog stoljeća? Ne. Govorimo o Hrvatskoj devedesetih.' Čini se, međutim, da se jedna od zapadnih saveznica počinje osvješćivati. (...) Kanadski 'Ottawa Citizen' od 28. travnja 1998. piše: 'Gotovo pet godina poslije, odbor donjeg doma parlamenta saslušao je pojedinosti o događaju iz vremena kanadske mirovne misije u bivšoj Jugoslaviji. Pukovnik Jim Calvin ispričao je jučer političarima priču o operaciji u medačkom džepu, gdje su kanadski vojnici bili uključeni u petnaestosatnom suzbijanju požara, te o napetom odnosu s teško naoružanim hrvatskim vojnicima.' Iz 'Calgary Heralda': 'Zastupnici su u ponedjeljak u tišini slušali dok je pukovnik opširno izlagao priču o najvećem suzbijanju požara u kojem je sudjelovala kanadska vojska od Koreje. Radi se o bitki u medačkom džepu 1993., nakon koje su vojnici pokupili 16 tijela ubijenih civila te liječili vlastite rane.' 'Poručnik Rod Dearing nije vidio hrvatske vojnike koji su ga pokušavali ubiti, ali je čuo zveket njihovih AK-47 i gledao kako njihovi meci padaju na zemlju udaljenu od njega samo nekoliko centimetara. Hrvati su željeli zadržati Kanađane da bi svojim postrojbama za etničko čišćenje omogućili da završe ubijanje i pljačkanje (Srba). Hrvatski je general stajao nasred ceste, prijeteći gledajući i vičući na Patrijce (kanadska laka infanterija princeze Patricije). Kanađani su znali što se događa iza barikade, ali su bili na otvorenom, dok su Hrvati bili na utvrđenim položajima. Vojnici su naišli na ostatke dviju tinejdžerki koje su Hrvati držali u zatočeništvu. Bile su ustrijeljene i spaljene. Ostaci njihovih tijela još su se dimili kad su ih Kanađani našli. Nekoliko je muškaraca počelo polijevati tijela vodom jer su bila prevruća da bi se stavila u mrtvačke vreće. Na zemlji je bilo razbacano na stotine para kirurških rukavica. Činilo se da su još neki ljudi ubijeni te da su Hrvati nosili rukavice prilikom ukrcavanja tijela u kamione radi njihova uklanjanja iz područja. Nekoliko dana kasnije Hrvati su izručili 50 tijela. ('The Ottawa Citizen', 7. listopada 1996.) Fotografija u boji uz članak prikazivala je vođu kanadskih mirotvoraca, s natpisom 'Potpukovnik Jim Calvin, slijeva, morao je umiriti svoje zgrožene vojnike kad su otkrili pokolj.' Tek se sada kanadskim ljudima priča o hrvatskom emigrantu koji je od sitnog prodavača pizze u Ottawi postao hrvatski ministar obrane te o njegovoj ulozi u napadu na kanadsku infanteriju princeze Patricije 1993. To je bila zahvala Gojka Šuška zemlji koja ga je primila kao izbjeglicu te mu pružila priliku da uživa prednosti koje nudi samo demokracija. Vrijeme je da kanadski ljudi zatraže da im njihovi ministri kažu istinu te da upitaju zašto su bili saveznici oživljene neonacističke države Hrvatske. Iako su se kananadski mediji 1998., pet godina nakon događaja, u pojedinosti pozabavili događajima iz borba te žrtvama, nigdje se ne spominje da su žrtve bili srpski muškarci, žene i djeca, kao da je to nevažno. Bitka u medačkom džepu u kanadskim medijima nikad nije bila prepoznata kao bitka u Medaku, gradu Srba u kojem su hrvatski vojnici izvršili pokolj. Dok Amerikanci spavaju, Kanađani počinju uviđati pravi karakter hrvatskoga poretka Franje Tuđmana. Iako je kanadski ministar vanjskih poslova bio veoma rječit kad je došlo do nametanja sankcija Srbima iz Bosne te sada na Kosovu, gdje su bile njegova uvrijeđenost i zahtjevi za sankcijama kad su snage 'prijateljske' vlade Hrvatske uključile hrvatske vojnike u smrtonosnoj bitki? Možda su zato kanadski Srbi demonstrirali ispred kanadskog parlamenta, tražeći pravdu na Kosovu kakvu nisu dobili u Bosni. Godine 1941. Srbi su rekli 'ne' Adolfu Hitleru te su odupiranjem nacističkoj okupaciji držali 37 nacističkih postrojba usidrenih na Balkanu. Godine 1948. Srbi su rekli 'ne' Jozefu Staljinu, odbijajući se priključiti sovjetskom bloku, iako su još patili pod komunističkim diktatorom Josipom Brozom Titom. Danas Zapad nagrađuje one fašiste i komuniste kojima je srpski narod 1941. i 1948. rekao 'ne'." 120041 MET may 98