US WASH. POST 6. V. COHEN KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 6. V. 1998. Nema izlaza za Kosovo Richard Cohen iz Istanbula spominje premijera ilegalne republike Kosovo: "(...) Bit će rata, kaže premijer Bujar Bukoshi. Oružje se krijumčari preko albanske granice. 'Mnogi će ljudi umrijeti', rekao sam ja. Bukoshi je kimnuo glavom. Naravno, u posljednja dva mjeseca mnogi su već umrli na Kosovu, oko 100 ljudi, mnogi od njih civili. (...) Balkan je gnijezdo klišeja i mitova, a Kosovo je mjesto na kojima se svi oni čine istinitima. (...) Ako ima lakog izlaza, nitko ga ne vidi. Proveo sam dva dana ispitujući stručnjake za vanjsku politiku, skupljene ovdje radi sastanka Nove atlantske inicijative, što bi učinili s pitanjem Kosova. Činilo se da nitko nema odgovor. Albanci poput Bukoshija traže neovisnost dok Srbi inzistiraju da se svi povuku. U međuvremenu, jugoslavenska vojska, policija i paravojne skupine optužuju se zbog reagiranja na provokacije uz povremeni masakr i ubojstvo civila. Istina je da surovost privlači pažnju svijeta te, naravno, medija. Možda albanske vođe misle da će se povijest (odnosno, nedavna povijest) ponoviti: strahote na američkoj televiziji potaknut će Sjedinjene Države i njihove saveznice da nešto poduzmu. Ako je to ono što misle, imam za njih dvije riječi upozorenja: Monica Lewinsky. Sadašnji je škandal inače plahu Clintonovu vladu gotovo paralizirao. Ona neće učiniti ništa što bi moglo ugroziti njezin položaj, budući da bi, u budućnosti, Kongres mogao odlučivati o sudbini predsjednika. Popularni predsjednici ne dobiju 'impeachment'; predsjednici koji šalju američke vojnike da umru na mjestima čija je imena teško izgovoriti ne ostaju popularni. To je tako jednostavno, a i cinično na način koji Balkan zna cijeniti. Za Sjedinjene Države nema lakog izbora. One već imaju vojnike na Balkanu - u Bosni i Makedoniji. S prstom već na Balkanu, teško je vidjeti kako bi Washington mogao samo mirno sjediti ako Srbi, kao u Bosni, postanu ubilački manijaci. Malo krvoprolića na CNN-u ima veliki učinak. Bosanski je rat 1992. do 1995. izazvao Milošević. No Zapad je učinio svoj dio - petljajući diplomatski, povremeno glasno govoreći, no većinom postupajući bojažljivo, sve dok čak i oni među nama koji su se bojali američkog uključenja više nisu mogli sve to probaviti. To je, na kraju, bila snaga koja je sukobljene strane dovela za pregovarački stol u Daytonu. Ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright obećala je da se pogreške iz Bosne neće ponoviti. No Rusi su u svojoj uobičajenoj prosrpskoj nesvjestici, a dobar dio ostatka Europe, osim Njemačke koja ima veliku albansku zajednicu, radije bi okrenuo glavu u stranu. Povijest se ponavlja. Nijemci potvrđuju da se oružje krijumčari na Kosovo, a dio tog oružja očito je platila njemačka zajednica Albanaca. Kosovska vojska oslobođenja, teroristi za Srbe, domoljubi za Albance, nastavit će sisati srpsku krv, a NATO će se po običaju, sastati, ukoriti, nametnuti sankcije, no izbjeći vrst akcije - prijetnju silom - kojom bi se izbjegao balkanski rat čiji dolazak svi mogu vidjeti." 080024 MET may 98