US IHT 21. IVMIROTVORSTVO UN-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. IV. 1998. Novi pristup jačanju mirotvorstva UN-a "Dajte UN-u sredstva, s pravom tvrdi Kofi Annan, 'a mi ćemo uraditi ostalo' ('IHT Opinion', 10. ožujka). Preobražaj mirovnih operacija UN-a jedan je od najvažnijih zadataka u svijetu danas", piše J.J.C. Voorhoeve, nizozemski ministar obrane. "Mirotvorstvo UN-a moglo bi se usporediti s vožnjom na toboganu smrti. S visina optimizma početkom 1990-ih, popularnost UN-a je pala nakon traljavo obavljenih operacija u Somaliji, Ruandi i Bosni. Dogodila se dramatična obnova u procjeni mirotvorstva UN-a. A UN se većinom odlučio za operacije učvršćivanja mira. Hoće li se uloga UN-a kao mirotvorca i dalje smanjivati do točke dok ne postane nebitna? Ne, ako države članice izvuku prave zaključke iz prošlih iskustava. Ograničenja UN-ova mirotvorstva postala su jasna. - Diplomatska i vojna prevencija sukoba zahtijeva političku hrabrost koju nije uvijek lako skupiti. - Rezultat humanitarnih intervencija može biti različit. Mnogi ljudi mogu imati koristi od pomoći, no uzroci sukoba nisu imenovani, a opsežna politička strategija njihova rješavanja nije razvijena. - 'Meko mirotvorstvo' ratne huškače ne odvraća od uporabe sile, niti od terorističkih postupaka i genocida. Tako mirotvornu operaciju moraju poduprijeti znatna vojna sredstva. - U izgradnji mira koja slijedi nakon sukoba, UN ima zadaću stvarati stabilnu društvenu, gospodarsku i političku infrastrukturu. Koje korake treba poduzeti da se osigura održivost i vjerodostojnost višenacionalnih mirotvornih operacija u budućnosti? Postoje tri pristupa: fleksibilni odgovor, brza reakcija i uzmak u fazama. - fleksibilni odgovor: većina mirotvoraca koji trenutačno sudjeluju u mirotvornim operacijama, iako gotovo uvijek pod mandatom UN-a, ne djeluju pod zastavom UN-a. Najbolji primjeri kako regionalne organizacije ili ad hoc koalicije, bolje opremljene za operacije jačanja mirotvorstva, mogu biti sposobne pristupiti ondje gdje UN ne može ili ne želi djelovati jesu NATO-om predvođeni IFOR i SFOR u Bosni. Područna sposobnost da se provodi mirotvorstvo i nastojanja na izgradnji mira treba ojačati. Opsežne vojne operacije treba obavljati koalicijom onih koji to žele, a predvoditi ih treba velika država ili područna vojna organizacija. UN svoje prikladno mjesto može naći u klasičnim zadacima kao što su posredovanje snaga ili prevencija sukoba i izgradnja mira u razdoblju nakon sukoba. - brza reakcija: u nekoliko proteklih godina pokazalo se kako postoji potreba za brzom reakcijom UN-a, npr. kada dođe do humanitarne krize. Samo postojanje sposobnosti za djelotvornu brzu reakciju može na pozitivan način utjecati na dinamiku i opseg određenih ograničenih, regionalnih kriza. Sposobnost za brzu reakciju zahtijeva političku volju (brzo donošenje državnih i međunarodnih odluka), vojnu spremnost i strateški transport. Ako jedan od tih elemenata nedostaje, ostali gube na važnosti. Inicijative poput UN-ova Pričuvna sustava podjele zaslužuju da održe važnost pravodobne reakcije na politički program rada i mogu pridonijeti prikladnijoj reakciji država - članica UN-a. - uzmak u fazama: jaka snaga mora ući prva, nakon čega slijede mirotvorne snage. Umjesto toga, vojne jedinice mogu se potpuno povući, jednom kada se stanje stabilizira, dok agencije za pomoć, vojni promatrači i policija ostaju kako bi pomagali u izgradnji mira nakon sukoba. Sastavnice mirotvornih operacija koje se obavljaju danas trebaju biti dostatno pristupne. A ozbiljno treba razmisliti i o UN-ovoj Pričuvnoj policijskoj snazi. Da zaključimo, višenacionalne mirotvorne operacije, unatoč svojim trenutačnim ograničenjima i nepopularnosti, ostat će važne za pomoć pri održavanju određene razine reda u svijetu. Budući da međunarodna zajednica uči kako baratati postojećim međunarodnim sigurnosnim okolišem, neka od načela održavanja mira u budućnosti već se mogu razaznati u promijenjenoj prirodi današnjih operacija. Suočeni smo s dvojbom. Ako preveliki broj mirotvornih operacija propadne, UN će izgubiti vjerodostojnost. No ako članovi UN-a budu preoprezni glede intervencija usmjerenih na zaustavljanje velikih krvoprolića, organizacija će gubiti važnost. Malodušnost i cinizam nisu način na koji bi trebalo reagirati. Nije niti slijepa vjera. Reakcija bi trebala biti stalno nastojanje da se UN ojača. 220042 MET apr 98