NJEMAČKA 4. V. SZ: JE LI DUISENBERG DAO PRIJEVREMENU OSTAVKU?

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 4. V. 1998. Wim Duisenberg, prvi predsjednik Europske središnje banke Položaj šefa Europske središnje banke više ne može biti kruna Duisenbergove karijere, ocjenjuje Winfried Münster. "Potkraj siječnja ove godine Willem Frederik Duisenberg, zvan Wim, tvrdio je da je odlična zdravlja. Izjavljivao je da namjerava još prilično dugo obavljati svoj posao. Nekoliko mjeseci prije toga, njegove kolege, šefovi državnih središnjih banaka, jednoglasno su - dakle, uz potporu njegova francuskog protivnika Jeana-Claudea Tricheta - izabrali tadašnjeg predsjednika Europskog monetarnog instituta sa sjedištem u Frankfurtu za svog kandidata na dužnost šefa Europske središnje banke. (...) Duisenberg je bio siguran da će ga dopasti ta čast jer inače ne bi preselio iz Amsterdama u Frankfurt. Stoga se energično usprotivio glasinama da šefovi država i vlada pod pritiskom Francuske razmatraju mogućnost da na njegovo mjesto prvog čuvara europske valute nakon polovice osmogodišnjega mandata postave Francuza. Duisenberg je tvrdio da se kandidira za osam godina koje zahtijeva Maastriški sporazum. No, na povijesnom euro- sastanku na vrhu, održanom krajem prošlog tjedna u Bruxellesu, taj šezdesettrogodišnjak podrijetlom iz zapadne Frizije napisao je - navodno dragovoljno - da ne namjerava u cijelosti odslužiti svoj mandat. Toliko o često isticanoj nezavisnosti predsjednika buduće Europske središnje banke. Njemački kancelar Helmut Kohl pohvalio je u Bruxellesu gospodarskog stručnjaka iz Heerenveena, proglasivši ga najboljim šefom središnje banke; u svakom slučaju, Duisenberg je jedan od najiskusnijih guvernera u Europi. Njegovo je ime povezano s činjenicom da je nizozemski gulden već više od jednog i pol desetljeća postojano vezan uz njemačku marku te da je u odnosu na njemačku valutu neprekidno očitovao čak i tendenciju povećanja vrijednosti. Kada se socijalist Duisenberg 1982. uspeo na položaj predsjednika nizozemske središnje banke, nije više činio ništa što bi bilo po ukusu njegove 'Stranke rada' (PvdA). Naprotiv, državi je propovijedao striktnu štednju, a sindikatima rigorozno kroćenje plaća. Možda mu je već tada bilo jasno da više nikada neće stupiti u službu vlade čiji je član bio - kao ministar financija - četiri godine, do 1977. Osoba kojoj je u 37. godini povjeren klasičan resor privlači pozornost. Stoga je bilo jasno da će čovjeka, koji je upadao u oči već svojom gustom i dugom sijedom kosom, neprekidno kao uzor isticati i njegove kolege, šefovi središnjih banaka susjednih zemalja. Duisenberg je do kraja 1990. bio predsjednik Banke za međunarodnu platnu razmjenu, 'središnje banke svih središnjih banaka', i na kraju ga je predsjednik Bundesbanke Hans Tietmeyer nagovorio da prihvati položaj čelnika Europske središnje banke. Sam Duisenberg nazvao je taj položaj 'krunom svoje karijere'. Očito ga je bezuvjetno želio dobiti. U protivnom ne bi u Bruxellesu dopustio šefovima država i vlada da tako proizvoljno njime manipuliraju. No, ta dužnost više nije kruna njegove karijere. Naprotiv. Nitko ne bi od Duisenberga očekivao zlosutno pismo o prijevremenoj dragovoljnoj ostavci", zaključuje Winfried Münster. 042250 MET may 98