MINSK, 1. svibnja (Hina/dpa) - Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji čvrstom rukom vlada Bjelorusijom dovevši je u krajnju izolaciju, našao je nove prijatelje u Siriji i Iranu koje i same pate od sličnih demokratskih
deficita.
MINSK, 1. svibnja (Hina/dpa) - Bjeloruski predsjednik Aleksandar
Lukašenko, koji čvrstom rukom vlada Bjelorusijom dovevši je u
krajnju izolaciju, našao je nove prijatelje u Siriji i Iranu koje i
same pate od sličnih demokratskih deficita. #L#
Nekadašnji direktor kolhoza, Aleksandar Lukašenko je za svoje
protivnike diktator a za svoje sljedbenike čovjek iz naroda.
Jedno je međutim neosporno: Lukašenko je kao ni jedan drugi
predsjednik države u Europi prigrabio vlast u Bjelorusiji dovevši
ovu zemlju između Poljske i Rusije u posvemašnju međunarodnu,
posebice europsku, izolaciju.
Nakon što je Lukašenko pred dvije godine izmijenio ustav i
zamijenio parlament "Nacionalnom skupštinom" pod njegovom
kontrolom, Vijeće Europe i Europska unija su zamrznule svoje odnose
s Bjelorusijom.
Lukašenko zato traži nove partnere: u Siriji i Iranu prošloga je
tjedna primljen raširenih ruku.
Čak i Moskva s nepovjerenjem promatra težnje "maloga brata" k
obnovi sovjetskih struktura i njegovo suzbijanje demokratskih
institucija.
"Lukašenko je diktator, koji svoje političke protivnike smatra
neprijateljima," kaže predsjednik oporbenih socijaldemokrata
Nikolaj Statkjevič. Tko se odvaži na prosvjed brzo završava u
zatvoru, dobija prijetnje telefonom i mora napustiti svoj posao.
Završeni pedagog, Lukašenko (43) izgleda posve uvjeren da samo on
može upravljati 10-milijunskim bjeloruskim narodom. U Bjelorusiji
nema stvarne podjele vlasti, a vlada, zastupnici i suci su ovisni o
predsjednikovoj blagonaklonosti.
"Ovdje vlada samovolja i apsolutna pravna nesigurnost," kaže
zapadni diplomat. Poduzetnici trebaju unazad platiti veoma visoke
poreze, privatne ljekarne bivaju bez mnogo razmišljanja
podržavljene a početkom godine neovisni mali izdavači su morali
prekinuti s radom jer im je uskraćena dozvola.
Iako ustav još uvijek jamči slobodu tiska, u medijima se jedva još
može naći kritička riječ. Lukašenko je svoje metode medijske
kontrole ipak profinio: umjesto da izravno zabranjuje oporbene
listove, kao što je činio prije nekoliko godina, on je nedavno
zabranio svim službenicima u državnim institucijama da daju
informacije kritičkim listovima.
K tome, državne tvrtke ne smiju više u takvim listovima
objavljivati oglase.
Na televiziji ne prijeti opasnost da će se pojaviti oprečno
mišljenje: jedini bjeloruski televizijski kanal služi kao
glasnogovornik državnog vodstva, kao u najtvrđim sovjetskim
vremenima.
Unatoč svemu, čvrstorukaš "Aleksandar Grigorjevič" i dalje uživa
potporu, prvenstveno među seoskim pučanstvom. Čak i sami ogorčeni
Lukašenkovi protivnici priznaju da iza njih stoji samo oko trećine
Bjelorusa.
(Hina) sl rb
010740 MET may 98