KNJIGE I IDEJE - HRVATSKA

ZAGREB, 24. travnja (Hina) Viktor Žmegač: BEČKA MODERNA (Portret jedne kulture) Matica hrvatska, Zagreb 1998. (teorija kulture) Nakon osamostaljenja Hrvatske, te kako se bliži kraj ovog stoljeća i milenija, bečki fin de siecle sve više zaokuplja hrvatske teoretičare kulture i umjetnosti, te povjesnike. Mitteleuropa postaje pravom hrvatskom opsesijom. Nakon Johnostonove i Schorskeove knjige o Beču krajem stoljeća, te Barbarićeva zbornika "Fin de siecle Zagreb-Beč", našoj je javnosti predstavljena knjiga Viktora Žmegača, šefa Katedre za njemačku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iz knjige, uz ostalo, čitatelju se otkrivaju imena velikih umjetnika "Bečkog kruga" kao što su Hofmannsthal, Schnitzler, Kraus, Zweig, Broch, Adler, Freud, Mahler, Shoenberg, Webern, Kokoscha, Loos, Wittgenstein, Klimt, Bahr... Žmegač upućuje i na sve one estetičke pojmove što su stvoreni u Beču na prijelazu stoljeća: ugođaj (Stimmung), dojam (Eindruck), trenutak (Augenblick), trajanje (Empfindung)... Žmegač je rođen 1929. i objavio je dosad znatan broj knjiga. Boris Tomaševski: TEORIJA KNJIŽEVNOSTI (TEMATIKA) Matica hrvatska, Zagreb 1998. (teorija književnosti) Boris Viktorovič Tomaševski (1890-1957), ruski teoretičar i povjesničar književnosti, utemeljitelj je i najugledniji predstavnik ruske škole formalista. Svrstava se uz Viktora Šklovskog, Romana Jakobsona, Borisa Ejhenbauma... U Matičinu izdanju donosi se prijevod trećeg dijela priručnika Teorija književnosti pod naslovom Tematika. Tomaševski u tom dijelu svoje knjige iznosi učenje slavnih ruskih formalista. Tko se želi danas upustiti u proučavanje suvremene književnosti prije ili kasnije trebao bi posegnuti za ovim djelom. Guido Cavalcanti: RIME ArTresor, Zagreb 1998. Prijevod: Mate Maras (pjesništvo) Za Cavalcantija zna se da je jedno vrijeme drugovao s Danteom, te da je rođen između 1255. i 1259., a da je 1260. kao gvelf prognan iz Firence. Umro je 29. kolovoza 1300. Kontroverzni talijanski pisac između dva rata Giovanni Papini za njega kaže da je "firentinski Hamlet iz Duecenta", te dodaje da je "njegov nazor, što bi rekli Nijemci, 'problematičan' - to jest, složen i tajnovit". Radi se o jednom od ključnih pjesnika srednjevjekovne Europe. Do sada je u nas bilo prevedeno tek osamnaest Cavalcantijevih pjesama. Evo prilike da čitatelj stekne dojam o cjelini. Edgar Allan Poe: SELECTED POEMS / IZABRANE PJESME Matica hrvatska, Zagreb 1998. Priredila: Sonja Bašić Preveli: Luko Paljetak, Nikica Petrak, Ivan Slaming, Antun Šoljan (pjesništvo) Američki pjesnik E. A. Poe jedan je od najenigmatičnijih i najkarizmatičnijih umjetničkih duša 19. stoljeća. Rođen je 1809. u Bostonu, umro je 1849. u Baltimoreu. U kratkom životnom vijeku napisao je toliko da je prvo Harrisonovo izdanje sabranih djela iz 1902. sadržavalo 17 svezaka. Emerson ga prikazuje kao "najobičnijeg stihoklepca", Tennyson kao "najoriginalnijeg američkog pjesnika", Twain kaže da bi ga čitao samo ako mu to netko "dobro plati", Eliot da je Poeov razvoj zadržan "na stupnju djeteta pred pubertetom", za Yeatsa je on "veliki lirski pjesnik", hvale ga Dostojevski, te suvremeni filozofi kao što su Lakan i Derrida. E. A. Poeu nije lako uzeti "estetičku mjeru". Njega jednostavno treba čitati ne opterećujući se predrasudama. Činjenica da se radi o dvojezičnom izdanju ovoj zbirci daje osobitu vrijednost. James Joyce: POEMS / PJESME Matica hrvatska, zagreb 1998. Prijevod: Ante Stamać (pjesništvo) radi se o dvojezičnom englesko-hrvatskom izdanju. O Jamesu Joyceu sve je već toliko puta rečeno, pa i to da je 1905. i 1906. boravio u Puli, te da se u tada najvećoj Austro-Ugarskoj luci zaposlio kao lektor engleskog jezika. U knjizi u kojoj su sabrane pjesme iz 1904., odnosno 1912, te 1907., otkrivamo jednog drugačijeg Joycea. Ljubitelji oca modernog romana otkrit će zanimljivog, nježnog i duhovitog pjesnika. Sabo Bobaljević: PJESNI RAZLIKE Matica hrvatska, Zagreb 1998. Tal. pjesme preveo: Frano Čale (pjesništvo) Dubrovački pjesnik Sabo Bobaljević (1530-1585) prvi je veliki "hrvatski lirik boli". I doslovce je veći dio života bio bolesnikom - bolovao je od luesa. Neumjereni život pretvorio ga je u trajnog pacijenta. U ostalom pisao je zanosne stihove o bogu vina i tjelesnim užicima, ali i one što su izljevom omraze na život. Slavu je stekao tek nakon smrti, odnosno nakon što su mu pjesme objavljene u Italiji. Smatraju ga najdosljednijim hrvatskim maniristom, a u taslijanskim pjesmama glasnikom "baroknog petrarkizma". O sebi napisao je pjesmu kao o krotkom psu pod vučjom dlakom: Al Lupo, al lupo. Milivoj Solar: EDIPOVA BRAĆA I SINOVI Naprijed, Zagreb 1998. (mitologika) Profesor komparatistike Milivoj Solar napisao je na osnovu svojih predavanja studentima knjigu koja bi mogla nositi i naslov Mitom o mitu ili Logos u mitu. Uputio se u zanimljivo istumačenje i kritiku najrelevantnijih mitologičara modernog vremena kao što su Freud, Jung, Malinowski, Cassirer, Levi- Strauss, Lotman, Uspenski, Frye... Čitatelja se upućuje u značenje riječi i pojma "mit", u tajne prepoznavanja mitologije, u značenja dijakronije i sinkronije, načine tumačenja mitskih pripovjesti. Na jasan i razgovjetan način Solar govori o mitskoj svijesti i mitskom jeziku. Snorri Sturluson: EDDA (GYLFAGINNING / OBMANJIVANJE GYLFIJA) ArTresor, Zagreb 1997. Prijevod: Dora Maček (mitologika) Snorri Sturluson najznačajniji je islandski srednjevjekovni pisac. Rođen je 1178/79, a ubijen je 23. rujna 1241. na imanju Reykjaholt na poticaj norveškog kralja. Spjevao je niz pjesama, a Edda predstavlja priručnik za pjesnike i ujedno uvod u sjevernogermansku mitologiju. To je jedini pokušaj sustavnog prikaza mitologije u tadašnjoj Europi. Ništa sličnoga u to doba nije zabilježeno kod ostalih europskih naroda. Oni koje privlači mitologija, ovoga puta, manje poznata no što je to primjerice grčka ili rimska, doći će na svoje. Prijevod je za naše prilike pravi poduhvat. Djelo je prevoditeljica Dora Maček (1936), doktorica filoloških znanosti, prevela izravno s islandskog izvornika, a ne kako se to često ranije događalo iz engleskog prijevoda. Ivan Rattkay: IZVJEŠĆA IZ TARAHOMARE Artresor, Zagreb 1998. (putopis) Izvješća iz Meksika misionara, putopisca i istraživača Ivana Rattkaya (1647-1683), te spise u svezi s njegovim životom za tisak je priredio, te uz to napisao i uvodnu raspravu Mijo Korade. Ivan se rodio u Ptuju. Nakon dječaštva primljen je na dvor za paža cara Leopolda I. U isusovački novicijat ušao je 1664, a 1672 je u Zagrebu. Kasnije odlazi u Graz i Linz, a 1680. kreće za Ameriku, u Meksiko u indijansko područje Tarahumare. Čitatelji koji vole egzotične putopise dobili su pravo štivo. Rattkay je predšasnik naših putopisaca kakvi su gradišćanski Hrvat, karmelićanin Ivan Filip (Viaggio alle Indie Orientali - 1796) i braća Seljan u 19. i 20. stoljeću. Mladen Tudor: 99 FOTOGRAFIJA / 99 FOTOGRAFIJA Durieux, Zagreb 1998. (fotografija) Fotograf Mladen Tudor rođen je 1935. godine u Splitu. Važno razdoblje njegovog života svakako je njegov boravak i rad u "Vjesniku". U knjizi su prikazane fotografije nastale od pedesetih do kasnih sedamdesetih godina. Napominje se da je Tudor 1955. sa svojim fotografijama dospio u Mizej moderne umjetnosti u New Yorku. Kritičari ističu Tudorov spoj humanizma i fotožurnalizma. Tvrde da njegove fotografije spadaju u "estetski neorealizam". U novije vrijeme za takav pristup temama uvriježio je termin - "poetika odlučujućeg trenutka". Fotografije otkrivaju šaljiv, ironičan odmak i nježnost u pristupu, njegove su fotografije prikazuju fragmente svakodnevnog života. Oni koji voile više gledati no čitati imat će što vidjeti, tvrde hrvatski kritičari. (Hina) ld ld 241610 MET apr 98