DEN HAAG, 23. travnja (Hina) - Obrana Slavka Dokmanovića izvela je u srijedu i četvrtak pred Međunarodni sud za ratne zločine (ICTY) svjedoke koji su trebali potvrditi unutarnji karakter sukoba u Hrvatskoj 1991. godine te predstaviti
povijesne okolnosti koje su mu prethodile.
DEN HAAG, 23. travnja (Hina) - Obrana Slavka Dokmanovića izvela je u
srijedu i četvrtak pred Međunarodni sud za ratne zločine (ICTY)
svjedoke koji su trebali potvrditi unutarnji karakter sukoba u
Hrvatskoj 1991. godine te predstaviti povijesne okolnosti koje su
mu prethodile. #L#
Ivan Čukalović, profesor međunarodnog prava iz Kragujevca, rekao
je da se u Hrvatskoj vodio građanski rat kojemu je prethodilo
"ilegalno naoružavanje Hrvata" i "sukobi hrvatskih paravojnih
formacija sa Srbima koji su se naoružali poučeni lošim iskustvima
iz prošlosti."
Nakon "nelegalnih akata odcjepljenja Hrvatske i Slovenije",
nastavio je svjedok, "u Jugoslaviji je bio ozbiljno narušen javni
red te je JNA, po međunarodnom i unutarnjem pravu, imala pravo
reagirati i spriječiti secesije". Svjedok je zaključio kako je
"postalo očito da se vodi unutarnji sukob između republika i naroda
koji se hoće odcijepiti i onih koji to neće i zajedno s JNA čuvaju
jedinstvo."
Svjedok je također rekao da se organe "Srpske oblasti Slavonije,
Baranje i Zapadnog Srijema" može priznati po međunarodnom pravu. Na
upit suca Cassesea nije li ta vlada bila privremenog karaktera,
svjedok je odgovorio da je ona bila "legalna obrana srpskog naroda
od hrvatskog terora i masakra."
Na daljnje traženje Cassesea da obrazloži zašto je Srbima trebala
vlada kad su bili na teritoriju pod jurisdikcijom saveznih organa,
svjedok je ponovio da su se Srbi morali samoorganizirati imajući
iskustvo iz Drugoga svjetskog rata te zato što je "na čelu JNA bio
Hrvat". Cassese je na to samo prokomentirao: "Dakle zato su Srbi
trebali vladu, uključujući i ministarstvo poljoprivrede!"
Ministar poljoprivede u toj vladi srpske oblasti bio je Slavko
Dokmanović.
Tužitelj je kazao da ovoga svjedoka neće protuispitivati već će
sudskom vijeću dati podnesak o tom svjedočenju.
Svjedok Slavko Gavrilović, bivši profesor povijesti u Novog Sadu i
član SANU, svjedočio je o povijesti Srba u Hrvatskoj te je, premda
stručnjak za stariju povijest govorio i o "ponižavajućoj poziciji
Srba u SFRJ", odnosno nakon 1945. godine.
On je ispričao da je skupina članova SANU odlučila 1980-tih zbirkom
radova načiniti kritički osvrt na tadašnje stanje i dati temelj za
stvaranje srpskog nacionalnog programa. "Mi nismo namjeravali
rušiti saveznu državu već je reformirati i kultivizirati", kazao je
Gavrilović.
"Taj spis nikada nije bio dovršen niti potvrđen u svim tijelima
SANU, no stjecajem okolnosti došao je u javnost i službena vlast u
Srbiji je dočekala taj memorandum kao nož u leđa", dodao je on.
Svjedok je u protuispitivanju priznao tužitelju Clintu Williamsonu
da je taj dokument imao "neki autoritet" među Srbima izvan Srbije.
Williamson je potom citirao svjedokovu pismenu izjavu Sudu u kojoj
svjedok navodi "da su se Srbi u Hrvatskoj morali naoružati i
stvoriti svoju državu iz obrambenih razloga". Tužitelj je potom
upitao Gavrilovića zašto su, ako su činjenice takve, Srbi
protjerivali Hrvate.
Svjedok je prvo kazao kako "u to nije ulazio", potom "da nije o tome
znao više od prosječnih građana", potom "da nije dobro zapamtio
pitanje", a naposljetku je rekao da "nije bilo sistematskog
protjerivanja" i da je "bilo svačega, kao u svakom građanskom
ratu."
Dokmanovićev branitelj Toma Fila prigovorio je pokretanju te teme,
a tužitelj je na to obrazložio sucima kako "obrana tvrdi da su se
Srbi u Hrvatskoj branili i kako ih je JNA morala štititi, dok je stav
tužitelja da su Srbi pokušali stvoriti Veliku Srbiju, a JNA bila
srpska armija, te da je stoga potrebno ući u pitanje namjera Srba."
Sudsko vijeće je na kraju svjedočenja odlučilo da pri donošenju
presude neće uzimati u obzir onaj dio Gavrilovićeva svjedočenja
koji se odnosi na razdoblje nakon 1945. godine, nakon što je sam
svjedok, na upit tužitelja, priznao da je "stručnjak za stariju
povijest, a da je o poslijeratnim događajima govorio kao građanin i
rodoljub, te da je iz njega progovorila patnja njegova naroda."
Svjedok je govorio o doseljavanju Srba u Hrvatsku koncem 13.
stoljeća, o srpskim manastirima u sjevernoj Dalmaciji i o pozivu
bečkog dvora da Srbi kao vojnici-seljaci brane granice carstva od
Turaka.
Potom je govorio kako je tolerantni Ilirski pokret prihvatio Srbe u
politički život Hrvatske i o njihovom ulasku u Sabor. Gavrilović je
nastavio kako se tada razvila i "pravaška ideologija" sa svojom
"genocidno-rasnom teorijom."
Svjedok je sucima, kojima predsjedava Antonio Casesese (Italija)
spomenuo i "impresivan talijanski ustanak protiv Habsburga" u 19.
stoljeću, te grešku Srbije koja je odbila 1915. godine prihvatiti
"povoljne granice koje bi objedinile najveći dio srpskog naroda" i
uz koje bi imala priliku da u savezništvu s Italijom ruši habsburšku
vlast.
Potom je ustvrdio da su nad Srbima u Hrvatskoj početkom stoljeća
vršeni "pogromi", odnosno da se "navalilo na srpske institucije u
Zagrebu", te je govorio o vremenu Kraljevine Jugoslavije i razvoju
"čvrste jezgre ustaštva u emigraciji" čiji je jasan cilj bio "borba
protiv Srba svagdje i na sve načine." Svjedok je kazao da su "metode
i stupanj bestijaliteta primijenjen za vrijeme NDH protiv Srba bili
nezabilježeni u povijesti."
Na upit tužitelja nije li prikazivanje filmova o Jasenovcu 1989.
godine u Srbiji pridonijelo destabilizaciji zemlje, svjedok je
odgovorio da se "nije ništa postiglo time što se 40 godina narodu
uskraćivala istina i monstruoznost zločina" i naglasio da se
"prošlost nalazi u srpskom nacionalnom biću."
(Hina) vb rb
231515 MET apr 98