FRANCUSKA-LIBERATION OD 17.4.98. FN

FRANCUSKA LIBERATION 17. IV. 1998. Vikati, zašto? "Kao da se čitava Francuska pokrenula kako bi očitovala svoje neprihvaćanje i odluku da se suprotstavi bilo kakvom savezu s Nacionalnom frontom (NF). Naime, to bi se moglo pomisliti ako smo i sami sudionici vike, jer za sada na ulici oni nisu mnogobrojni. Naprotiv, velika je većina političkih dužnosnika rekla ne NF-u, i napast saveza s NF-om dobrim je dijelom bila svladana zahvaljujući demokratskom skoku brojnih zastupnika desnice. Tim se jakim prosvjednim uzvicima pridružuju i povoljni rezultati ispitivanja koji pokazuju da je velika većina Francuza protiv NF-a ili da barem nema u njega povjerenja (čak dvije trećine ispitanika). Val neslaganja s NF-om trebao bi, dakle, značiti uspjeh. Na žalost, u sadašnjim prilikama, za budućnost nije važan postotak onih koji se ne slažu s NF-om, već razmjeri njegove potpore. Kada je riječ o našim ustanovama, dovoljno mu je da dostigne 'opasan kritični prag' koji je dosta manji od 50 posto, pa da demokratski preuzme vlast. Naime, s trećinom ljudi koji ne zaziru od NF-a, vodimo li računa o pravilima rada francuskih ustanova i o 15 posto sadašnjih glasova NF-a, dinamika njegove izolacije otvorit će mu kraljevski put k apsolutnoj vlasti. Proučimo potanje ovu tvrdnju koja je u najmanju ruku paradoksalna. Većina demokratskih izbornih sustava temelji se na pretežnoj većini u više krugova ili na razmjernoj većini. Većinsko načelo bitno naglašava razlike između malih i velikih skupina. Ono djeluje zahvaljujući postojanju 'kritičnog praga' ispod kojega nemaš ništa, a iznad kojega imaš sve. Takav sustav stvara točno određene i stabilne većine. Sporazumi o međusobnom odustajanju između stranaka omogućuju da se nijansira to sve ili ništa. Naprotiv, razmjerni sustav prisiljava na ulazak u saveze koji su vrlo nestabilni, dajući pretjeranu vlast bloku malih skupina koje nisu nužno homogene. Sadašnji konsenzus koji kao da je na pomolu kako bi dokrajčio moru NF-a, usredotočuje se, među ostalim, na 'posuvremenjenje' naših ustanova, s glavnom zamisli da se napusti razmjerni sustav koji omogućuje NF-u da bude toliko nazočan. Ova bi raščlamba bila dobra prije deset godina kada je NF imao manje od 10 posto. Danas bi dinamika raspada desnice mogla dovesti NF barem do 25 posto. Tako bi se naivno upriličilo da NF preuzme vlast. Štoviše, tako bi većina socijalista u raznovrsnoj ljevici bila potpuno isključena. Iako o tomu nitko ne govori, vrlo je vjerojatna pretpostavka o raspadu raznovrsne ljevice. Ako NF ostane izoliran, razjedinjena se desnica nikada neće moći vratiti na vlast, već će ju, zapravo, jamčiti ljevici. Odatle i veći zahtjevi komunista, zelenih i krajnje desnice. Ovaj će 'kolač' vlasti neizbježno izazvati cijepanje ljevice na barem dvije skupine. Tada ćemo se naći u borbi četiriju neprijateljskih strana, komunista, socijalista, desnice i NF-a. U takvim bi prilikama kritični prag bio oko 25 posto. Tako bi NF, koji bi i dalje bio nepostojeći od jednih izbora do drugih, odjednom, bez upozorenja, dobivši 2 do 3 posto i prešavši kritični prag, masovno preuzeo vlast zahvaljujući 'demokratskim zakonima' Republike. Prilike su, dakle, varljive što se tiče strategije koju treba primijeniti. Nužno je prihvatiti činjenicu da NF nije 'mjehur od sapunice' i da je od sada velika francuska stranka. Pobjeda nad NF- om danas, koja bi bila u tome da ga se drži po strani, a da ga se ne uništi, jamči mu sutra veliku pobjedu. Nije riječ o obrani etike, već o srednjoročnom strateškom stajalištu koje uključuje 'zemljopis' našega izbornog sustava s objektivnom logikom grubog guranja većinskih zastupnika na pragu. Čini se, dakle, da je izbor ograničen - ili će se zabraniti NF, ili će se nastojati na savezima između desnice i NF-a", kaže Serge Galam. 200003 MET apr 98