CORRIERE D.SERA -PRVI IZBORI -15. IV.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 15. IV. 1998. Prijeporno naslijeđe od 18. travnja "Desetljećima je u lijevoj publicistici egzistencijalni izbor koji je obavila Italija 18. travnja prije pedeset godina, trijumf koji je zadesio našu zemlju bio reakcionaran i podao: svećenici, bogomoljci i licemjeri, Madone hodočasnice, plavi i zeleni Baski iz Katoličke akcije, dolari, ucjene, puste nade i prijetnje diplomacije i američkih tajnih služba. Bilo je dakako i toga. Crkva nikad nije toliko izišla u javnost kao u toj prigodi. Pio XII. služio je svečanu misu za izbore 'za Krista ili protiv Krista', a mnogi su biskupi najvažnijih dijeceza poput Schustera u Milanu i Sirija u Đenovi naglašavali da bi glasovanje protiv Krista bilo smrtni grijeh i grijeh za izopćenje. No iza tih spektakularnih manifestacija bilo je puno drugog. Bilo je ono što je ugledni američki komentator Walter Lippmann napisao uoči tih događaja, a neovisni tisak objavio: 'Poslije Drugoga svjetskog rata Crvena je armija napredovala do središta Europe. Sve zemlje kojima je ostala na grbači podređene su komunističkoj dominaciji. No do danas nijedna zemlja koja nije bila okupirana ni okružena Crvenom armijom, nije postala komunistička. Ako se sada talijanski narod i vlada predaju komunizmu, Italija će biti prva zemlja u kojoj je komunistička peta kolona uspjela osvojiti jednu modernu državu, i to će pokazati da Kremlj može osigurati nadzor nad Europom pomoću hladnoga rata.' Bogomoljci i licemjeri jamačno nisu pročitali taj članak. No brojanje glasova pokazalo je da su drugi Talijani to pročitali i da su imali isto mišljenje. Jedino iznenađenje bilo je što ih je bilo puno. Manifestacije na trgu izazvale su suprotno. Posljednji komunistički zbor u San Giovanniju bio je više 'oceanski' od Mussolinijevih. 'Klerikalnom kapitalizmu' koji je 'izdao pokret otpora', narodna Fronta socijal-komunista suprotstavila je svoju blistavu progresističku budućnost koju je supotpisivala skoro cijela inteligencija. Prema Nenniju, 'izgledi Fronte su između sigurne relativne većine i mogućnosti apsolutne većine', tek tako, da ga ne bi iznenadili događaji, susret s Togliattijem kako bi odlučili tko će od njih dvojice biti predsjednik vijeća. Nenni je dakako predlagao socijalističko predsjedništvo, dakle svoje, koje bi manje uzbunilo srednji stalež. No Togliatti je odgovorio da je u očima tog srednjeg staleža on umjeren dok da je Nenni zbog svojeg vatrenog govorništva slovio kao ekstremist (što je djelomično bila istina). Ministar unutarnjih poslova Scelba zajamčio je da će na izborima vladati savršen red ('Ili će glasovati svi ili neće nitko', rekao je). Prvi rezultati, oni o odazivu, stigli su tek 19. na večer (u to su doba prebrojavanja bila puno sporija): glasovalo je čak 92 posto onih koji su imali pravo glasa. Više nego izbori, plebiscit. No iznenađenje je stiglo u noći kad je odmah bila jasna premoćna pobjeda demokršćana koji su sami osvojili 48,5 posto, 13 posto više nego prije dvije godine na jedinoj prethodnoj konzultaciji: onoj za ustavotvornu skupštinu. Fronta je dobila više od 8 posto manje nego tada, pala je s 39,7 na 31 posto. Sve ostale stranke bile su gotovo prepolovljene, osim posljednje koja je stigla, Saragatovih socijaldemokrata koji su svojim odvajanjem od Nennija zadali Fronti smrtni udarac. Trka za prisvajanje pobjede počela je već 20. travnja. Prvi se javio Gedda: '18. travnja nije bio trijumf demokršćana nego katoličke Italije koja je poslušala poziv Kristova namjesnika'- izjavio je u nadi da će u papinom srcu zamijeniti De Gasperija... No nadmetanje u himbenosti nikada nije prestalo. Ovih ga je dana opet pokrenuo list 'Unita' po kojem su - ako sam dobro razumio - pravi pobjednici bile ljevice koje je 18. travanj spasio od staljinističkoga žrvnja bez mogućnosti uskrsenja. Pripremimo se sada čuti još jednu: 'Forza Italia' koja će se na svojem prvom stranačkom kongresu prikazati, kad ne može kao majka, onda kao jedina kći i nasljednica tih proročkih izbora. Ukratko, 18. travnja pobijedili su svi. Svi osim onih 70 posto Talijana među kojima smo i mi, koji nismo glasovali ni za Kristova namjesnika, a niti za demokršćane, nego protiv Fronte i za De Gasperija, unatoč demokršćanima" - piše Indro Montanelli. 162217 MET apr 98