FRANCUSKA-LE FIGARO OD 15.4.98. ĐUKANOVIĆ

FRANCUSKA LE FIGARO 15. IV. 1998. 'Velika Srbija' na umoru "Ideja 'velike Srbije' je mrtva. Ili, u najmanju ruku, jako obrukana. Nakon Kosova koje već pet mjeseci bučno traži 'odcjepljenje' koje bi moglo završiti s 'autonomnim statusom' u sklopu Jugoslavije, na redu je Crna Gora koja se otvoreno udaljava od Federacije koja je postala zadnje utočište bivšeg gospodara Balkana Slobodana Miloševića. U rijetko snažnoj izjavi, šef crnogorske države Milo Đukanović rekao je jučer: 'Ja svakako neću nastojati da dokažem svoju bratsku solidarnost sa srpskim narodom u zajedničkom samoubojstvu koje nam nudi jugoslavenski predsjednik'. Još se nikada nijedan srpski čelnik nije usudio izgovoriti takve riječi koje su više od kritike, one su neopoziva osuda ne samo Slobodana Miloševića, već i ideja koje su mu omogućile da dođe i da se održi na vlasti. Od početka devedesetih godina i rata u bivšoj Jugoslaviji, jedinstvo srpskog naroda stalno se isticalo kako bi se opravdali zahtjevi 'etničke' naravi. Protiv 'Hrvata' ili 'Bošnjaka' koji su se općenito poistovjećivali s 'katolicima' ili 'muslimanima', bilo je normalno da 'pravoslavci' budu jedinstveni u borbi od životne važnosti, jer je, ako je vjerovati promidžbi, bila riječ o istrebljenju. Uzalud je plan bio jednostavan i mnogi su zapadni diplomati koji su bili zbunjeni 'plemenskim ratom', kako su ga neki nazivali, u samom srcu Europe, dugo zataškavali svaku političku raspravu. Sve do sada nijedan srpski politički dužnosnik nije otvoreno posumnjao u to prividno jedinstvo srpskog naroda koji je tobože ujedinjen na čelu sa svojim vrhovnim poglavarom. Strah, snaga mitova, pozivanje na povijest, promidžbeno stvaranje mučeničkog identiteta primorali su na šutnju većinu beogradskih intelektualaca koji, iako nisu bili lakovjerni, nisu htjeli biti žrtve na lomači velikosrpskoga nacionalizma. Samo su se rijetki, kao bivši gradonačelnik Beograda Bogdan Bogdanović, usudili prijeći granicu. I platiti za to: doživjeti da te vlastiti sugrađani odbacuju, vrijeđaju i mrze. Takvoj se opasnosti danas izlaže i jako mladi šef crnogorske države. Govoreći o 'zajedničkom samoubojstvu koje nam nudi jugoslavenski predsjednik', Milo Đukanović - predsjednik netipične države koja ima tek 650 tisuća stanovnika, ali koja je prijeko potrebna jer je jedini razlog postojanja jugoslavenske federacije koju čine Srbija i Crna Gora - ruši nevjerojatno jak tabu. Ponovno dovodeći u pitanje glavnu dogmu o ratu u bivšoj Jugoslaviji - 'Svi Srbi zajedno' - ovaj državni poglavar bezobzirno javlja da su stotine tisuća mrtvih u bivšoj Jugoslaviji bili uzalud žrtvovani. U ime prošlosti, a ne budućnosti. Prošlosti koja se, u liku Slobodana Miloševića, može završiti novim tragedijama...", piše Patrick de Saint-Exupery. 152353 MET apr 98