FRANCUSKA-LIBERATION OD 15.4.98. CRNA GORA

FRANCUSKA LIBERATION 15. IV. 1998. Crna Gora: strašilo raskida U povodu posjeta crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića Parizu i njegova neslaganja s politikom srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, list donosi napis Helene Despić-Popović iz kojega izdvajamo: "'Već deset godina ova zemlja živi u nekakvom unutarnjem ratu. 14. I. ta je energija prerasla u otvoren sukob i osjetio sam veliki strah i tugu. To smo već vidjeli u Bosni i znamo da se može dogoditi i u Crnoj Gori. No građanski bi rat u Crnoj Gori bio bratoubilački u pravom smislu te riječi. 65 posto stanovnika očituju se kao Crnogorci, a 10 posto kao Srbi. Predsjednički su izbori pokazali da ovih 65 posto ne čine etnički jedinstven savez, već su podijeljeni popola. Polovica među njima kaže da su Crnogorci, ali prihvaćaju Miloševićevu vlast i spremni su uzeti oružje u ruke protiv onih koji žele da se Crna Gora odvoji od Srbije. Ove se podjele mogu naći u svim obiteljima koje poznajem', kaže Milan Popović, profesor političkih znanosti na sveučilištu u Podgorici. (...) Kao i Bulatović, odgojen u saraju mladih komunista, Milo Đukanović, uvjereni projugoslaven, shvatio je da je ta jednakost bila samo tlapnja i da je SRJ lažna federacija. Odnosi su postali napeti prošloga ljeta kada se na kraju drugog mandata srbijanskog predsjednika (prema Ustavu nije imao pravo na treći mandat) Milošević imenovao predsjednikom SRJ i htio promijeniti savezni Ustav kako bi povećao svoju vlast. Crna Gora je odbacila prijedlog kojim se predsjednik SRJ trebao birati na općim izborima, jer bi to bilo na njezinu štetu, budući da Crna Gora ima samo 600 tisuća, a Srbija 10 milijuna stanovnika. Otkako je Đukanović stupio na dužnost, federacija se sve očitije pokazuje kao ljuštura koja slabo prikriva Miloševićevu osobnu vlast. 'Crna Gora je bila jednaka Srbiji samo u patnji naroda koju su izazvale međunarodne sankcije', podsmjehuje se liberal Miro Vicković. Već mjesecima predsjednik Milošević ne želi sazvati Vrhovno vijeće za obranu kojemu predsjeda uz dvojicu republičkih predsjednika, dok se ono sastajalo jednom na mjesec kada je Bulatović bio predsjednik. Nije promijenio ponašanje ni u jeku kosovske krize. Crna Gora i dalje nema utjecaja na izbor crnogorskoga kadra koji sjedi u Beogradu. Tako savezni premijer i savezni ministar obrane, obojica Crnogorci, ne odgovaraju novoj vlasti i potpuno su odani Miloševiću. Svi poticaji iz Podgorice koji idu za tim da se otvore granice i popusti srpska stega, ostaju bez odgovora. Ako pobijedi na izborima za skupštinu, Đukanović će imati stanovitog utjecaja na Gornji dom savezne skupštine u kojemu su jednako zastupljene obje republike, i moći će prisiliti Miloševića na nagodbu. Ako izgubi, Milošević će uz Bulatovićevu pomoć imati većinu i moći će ponovno pokušati promijeniti Ustav i učvrstiti svoju vlast." 152352 MET apr 98