US WASH. TIMES 8. IV. MMF

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. IV. 1998. Velikodušnost bez obveza? Član Nacionalnog središta za političku analizu Bruce Bartlett piše: "Kad se kongresni zastupnici sljedeći tjedan vrate, jedan od prvih poslova bit će pitanje dotacije 18 milijardi dolara za MMF. Bill Clinton snažno zagovara dotaciju kako bi MMF-u pomogao da se uhvati u koštac s azijskom financijskom krizom, a Senat je već odobrio tu odluku. Kako god, odobrenje Donjega doma Kongresa još je nesigurno, posebice otkad je teksaški republikanac Dick Armcy pokrenuo napad na odluku o financiranju MMF-a. U memorandumu od 2. travnja, poslanom svim republikancima u kongresu, g. Armey je izložio svoje argumente protiv novih fondova za MMF. Kao prvo, rekao je, novac se dotira s nepotrebnom žurbom, bez prikladne rasprave. 'U svakom bi drugom kontekstu, prijedlog da ikoga financiramo s 18 milijarda dolara iz džepa poreznih obveznika, a bez javne rasprave o uvjetima uporabe ili mogućnosti djelatnog nadgledanja u budućnosti, bio bez okolišanja odbijen', napisao je g. Armey. Kao drugo, pitanje je treba li MMF zaista dodatne fondove. G. Armey napominje da čak i s troškom financijske krize u Indoneziji, Južnoj Koreji i Tajlandu, MMF još uvijek ima 60 do 70 milijarda dolara aktive za rješavanje mogućih novih problema. On također predlaže da MMF potreban novac skupi uzajmljivanjem na financijskim tržištima, kao što to Svjetska banka već čini. Kao treće i najvažnije, g. Armey tvrdi da će osiguravanje znatnih dodatnih sredstava za MMF-ovo spašavanje privatnih pozajmljivača samo ohrabriti nove financijske krize. Razlog je ono što ekonomisti zovu 'moralnim rizikom', u kojem vladina politika ohrabruje upravo one probleme koje bi morala rješavati. U tom slučaju, privatne su banke ohrabrene da daju rizične zajmove za spekulativne projekte u zemljama u razvoju, jer vjeruju da će ih MMF spasiti ako se tržište slomi. Kao što to g. Armey kaže, 'pokrivanjem rizičnih ulaganja mi dobivamo... još više rizičnih ulaganja.' G. Armey vjeruje da je Clintonova vlada, više od svih prijašnjih vlada, ohrabrivala pa čak i subvencionirala riskantna inozemna ulaganja američkih financijskih institucija. Počevši s izvlačenjem Meksika 1995., njegova je politika bila da premješta sve više i više međunarodnog ulagačkog rizika s privatnih ulagača na američke porezne obveznike. G. Armey to zove 'Clintonovom doktrinom'. Nije vjerojatno da će Donji dom Kongresa konačno odbiti financiranje MMF-a. Stajalište g. Armeya, na nesreću, dijeli tek manjina, pa i među republikancima, na koje njihovi zagovornici u poslovnom svijetu vrše pritisak da glasuju za 18 milijardi dolara. Međutim, taj bi novac mogao nositi obveze. Te će obveze, u najmanju ruku, zahtijevati da američki izvršni direktor pri MMF-u glasuje za politiku koja je više orijentirana prema slobodnom tržištu te da ohrabri MMF da bude otvoreniji o svojoj politici i procesu donošenja odluka. No umjesto da budu usredotočeni na američkog izvršnog direktora, više bi smisla imalo kad bi reformisti osigurali da ministarstvo financija poveća svoje nadgledanje aktivnosti MMF-a te da češće izvješćuje Kongres o njima. Jedino ministarstvo financija ima osoblje i pristup koji su potrebni da bi se pomno promatrale svakodnevne operacije MMF-a. Također, američki izvršni direktor pri MMF-u izravno se javlja ministarstvu financija te dobiva njihovo odobrenje za glasanje u MMF-u. No Kongres bi također morao biti spreman posvetiti više vremena, napora i resursa nadgledanju MMF-a. Inače će svaka reforma brzo postati mrtvo slovo na papiru." 090242 MET apr 98