US WALL ST. JOURNAL KOMUNIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WALL STREET JOURNAL 7. IV. 1998. Duhovi komunizma remete europski veliki plan George Melloan piše: "Skupina rumunjskih novinara prošlog je tjedna posjetila 'Journal', u vrijeme kad su događaji u njihovoj zemlji bili velika vijest. Vlada premijera Viktora Ciorbeje upravo je pala, bacivši u daljnju zbrku zemlju koja se borila da iziđe iz pustoši koju je skrivio bivši komunistički diktator Nikolaj Ceausescu za svoje dvadesetčetverogodišnje vladavine. Novinari nisu bili posebice iznenađeni. G. Ciorbea imao je prave zamisli, kažu oni, ali ne i političkog utjecaja potrebnog da pogura tako velike reforme poput privatizacije državne industrije. Tako je, nakon obećavajućega početka poslije prošlogodišnjih predsjedničkih izbora, Rumunjska opet počela posrtati. Predjsednik Constantinescu zamolio je Radu Vasilea, ekonomistu i vođu seljačke stranke, da oformi novu vladu i ubrza reforme. To je, naravno, poznata priča u srednjoj i istočnoj Europi koja izranja iz komunizma. Dobre su vijesti da antikomunističke revolucije uglavnom nisu bile krvave, većim dijelom stoga što je komunizam postao tako nepopularan da ga je malo njih bilo spremno otvoreno braniti, a posebno ne životima. No loša je strana da se komunizam zadržao u kadrovima bivših aparatčika koji su zadržali znatnu količinu političke i gospodarske moći. Zaista, njihova je moć čak donekle povećana, budući da su stekli osobni nadzor nad imovinom kojom su prethodno upravljali za državu. Jednostavno govoreći, komunizam nije izbrisao mnoge interese koje reformističke vlade pokušavaju promijeniti da bi postigle prijelaz sa starih dirigiranih gospodarstava u novi tržišni sustav. Privatizacija je, naravno, središnja u svakom takvom prijelazu, ali ne i dovoljna sama po sebi. U mnogim slučajima, čak i one državne industrije koje su privatizirane ne moraju nužno biti izložene konkurenciji, zbog nastavljanja političke moći njihovih menadžera. Riječima jednog rumunjskog novinara: 'Prije smo imali državne monopole; sad imamo privatne monopole. Ljudima nije mnogo bolje'. Ulazak novih konkurenata na tržište sprječavaju državni propisi te nedostatak poduzetničkog talenta, da ne spominjemo psihologiju socijalne države koja je uvjetovala da se tako malo Rumunja želi upuštati u riskantne nove pothvate. (...) Najveća nevolja srednje Europe jest, dakako, Slobodan Milošević, komunistički izumitelj 'etničkog čišćenja' i drugih zločina protiv čovječnosti. On se sad bavi svladavanjem Albanaca s Kosova. Sovjetski Bjelorusi pod autoritarnim Aleksandrom Lukašenkom nisu prošli mnogo bolje. U zemljama koje imaju takvo vodstvo neće biti nikakvog gospodarskog napretka. Bugarska je svijetla točka. Njezin je narod 1990. zbacio komunizam. No komunističke su taktike usporile oporavak i diskreditirale reformiste. Tako su se komunisti vratili. Prošle su godine opet zbačeni, nakon što su uništili gospodarstvo. Nova je vlada stabilizirala valutu i otvorila državu stranim ulaganjima. Zemlja se počinje oporavljati. Te borbe između reformista i stare garde događaju se u širem kontekstu Europe čije vođe, poput kancelara Helmuta Kohla, pokušavaju provesti veliki eksperiment, mirno ujedinjenje. Europska je povijest puna osvajanja čiji je cilj bila integracija - Cezar, Charlemagne, Napoleon, Hitler, Staljin, itd. No od goleme tragedije Drugoga svjetskog rata i posebice od pada Berlinskog zida, pokušaji ujedinjenja uglavnom su konstruktivni, a ne uništavalački, te dobrovoljni, a ne prisilni. Prošli su se tjedan ministri vanjskih poslova 15 zemalja EU susreli s predstavnicima 10 bivših komunističkih država - kandidata za članstvo u EU. Ne iznenađuje da pet glavnih kandidata čine oni koji su bili najuspješniji u napuštanju komunizma: to su Republika Češka, Estonija, Mađarska, Poljska i Slovenija. U drugom su redu Bugarska, Litva, Letonija, Rumunjska i Slovačka. Česi, Mađari i Poljaci imaju dobre izglede da postanu i članovi NATO-a. (...) Razgovori s 10 kandidata za EU obnovili su staru raspru o tome bi li najviši prioritet EU trebalo biti 'širenje' ili 'produbljivanje'. U časopisu Foreign Affairs, oxfordski znanstvenik Timothy Garten Ash ustvrdio je da širenje (širenje članstva unije) treba biti glavni cilj, djelomično zbog svojih bojazni da bi produbljivanje (koje bi dalo više moći nadnacionalnoj vladi u Bruxellesu) uništilo europski liberalizam u rađanju. 'Za Europu na početku dvadesetprvog stoljeća istovremeno je žurniji te, u povijesnom svjetlu, realniji cilj da učvrsti europski liberalni poredak i proširi ga čitavim kontinentom, a ne da tašto slijedi ujedinjenje', piše on. Zapravo, EU poduzimlje i jedno i drugo. Dok razgovara s budućim novim članicama, EU također pokušava produbiti integraciju stvaranjem zajedničke valute. Dva velika povijesna eksperimenta u jednom. I tko kaže da je Europa dosadna?" 080202 MET apr 98