7. IV. LE FIGARO - JACQUES CHIRAC U MOSTARU (C. TREAN I C. LECOMTE)

FRANCUSKA LE FIGARO 7. IV. 1998. Jacques Chirac odaje počast vojnicima u službi mira Novinar lista Thierry Oberle piše o posjetu francuskog Predsjednika francuskim vojnicima razmještenima oko Mostara, ali i o stanju u tom gradu. U članku, između ostaloga, stoji: "Činovnik u tišini metlom čisti željeznički kolodvor sa zatvorenim šalterima i voznim redom bez ijednog vlaka. 'Već godinama nisam vidio putnički vlak. Čak se i ne sjećam kad je posljednji put prošao', kaže nam činovnik. A željeznički kolodvor, izgrađen od betona i stakla, posve je nova građevina. Gradnju su financirali porezni obveznici Europske unije i trebala bi biti, uz obnovu starog mosta iz XVI. stoljeća, simbol ponovnog ujedinjenja grada. No, od završetka radova, 1997. godine, kroz kolodvor je prošao samo jedan teretni vlak. Prošao je prije mjesec dana od Sarajeva do hrvatske obale. No, budući da se dužnosnici hrvatsko-muslimanskog i srpskog entiteta nisu mogli dogovoriti oko tako važnih pitanja kao što su izbor grba na lokomotivi i šefova željezničke tvrtke, vagoni su sada prepušteni koroziji. Isto je i sa zračnom lukom. Hrvati i Muslimani svađaju se oko podjele rukovodećih mjesta i razgraničavanja oko pista. A zračna luka i željeznički kolodvor samo su slika grada čiji stanovnici, u najboljem slučaju, jedni drugima okreću leđa, a u najgoremu planu i na najmanju iskricu. Za samo nekoliko mjeseci povećao se broj izgreda, a najviše ih je bilo u veljači. Uništavanju vozila i prodavaonica onih koji su bili previše popustljivi prema Bošnjacima slijedili su i pravi napadi. Jedan je Musliman poginuo kad su hrvatski ultranacionalisti, uz potporu policije, željeznim šipkama napali povorku na groblju, a kasnije su i pucali u gomilu. I žrtve i promatrači iza svega toga naziru ljutnju Marka Radića zvanog Maka, zapovjednika hrvatske policije, inače osobu mračne prošlosti. Poslije toga su meta napada raketama postali SFOR-ovi vojnici. U SFOR-u su ocijenili da je bolje privremeno zatvoriti Bulevar revolucije, bivšu crtu razdvajanja. Ekstremisti iz HDZ-a, nacionalističke stranke Franje Tuđmana, željeli su povećati napetosti kako bi pokušali spriječiti muslimanskog i hrvatskog predstavnika, Safeta Oručevića i Ivana Prskala, da potpišu sporazum o povratku prognanika u područje oko Mostara. A HDZ najviše strahuje od mogućnosti povratka muslimanskih izbjeglica na hrvatsko područje. Jer, to bi dovelo u nezgodnu situaciju njihovu teoriju o 'hinterlandu', koju zastupa Franjo Tuđman. Prema Tuđmanovu mišljenju, Hrvatska vlastitu sigurnost mora ostvariti na uštrb Bosne. A Hrvati iz Federacije drže da se zapadni Mostar mora uzdići na razinu glavnog grada, jednakog Sarajevu i Banjoj Luci. 'Hrvati žele ostati u većini u svakom gradu kako bi spriječili nastanak enklava i nastavili vladati tom regijom. Stoga oni na pokušaje vraćanja izbjeglica gledaju kao na ulazak crva u voće', objašnjava nam jedan europski dužnosnik. Pod pritiskom stranih tutora, dvije su strane na kraju ipak potpisale konvenciju o povratku izbjeglica, a Bulevar revolucije ponovo je otvoren. No, to samo izgleda kao uspjeh. Muslimani i Srbi u Mostaru i dalje se ne usuđuju prijeći u druge gradske četvrti zbog straha od napada, a svojim osobnim vozilima nastoje zaobići bulevar-granicu kojim se vozikaju velike limuzine lopova iz redova hrvatske mafije. 'Tamo žive iranski slugani', govori nam jedan hrvatski prodavač. 'Uzeli su mi kuću, spavaju u mojem krevetu i nose moju odjeću. To su fašisti s kojima se ne može razgovarati', kaže jedan prognanik s druge strane. 'Prognanici bi se rado vratili svojim kućama, ali su pod jakim utjecajem promidžbe', kaže lokalni dužnosnik Visokog UN- ova povjerenstva za izbjeglice. Kako bi mogao nastaviti sa svojom politikom, visoki predstavnik međunarodne zajednice Carlos Westendorp morao je prisiliti gradonačelnika Stolca na podnošenje ostavke. Kao odgovor na to, nacionalisti su prije nekoliko dana spalili oštećene kuće kako bi spriječili povratak izbjeglica. SFOR-ovi se oklopnjaci, reda radi, nalaze u blizini tih ruševina, usred apokaliptičnog dekora. A na prozorima obližnjih posjeda nalazi se hrvatska crveno-bijela zastava, zastava nepopustljivosti. Vojnici uz cestu kreću se oprezno i rastavljaju mine, iako znaju da bi tu, odmah kraj njih, mogla eksplodirati izbjeglička tempirana bomba". 080159 MET apr 98