8. IV. - LE MONDE - INTERVIEW S IZETBEGOVIĆEM

FRANCUSKA LE MONDE 8. IV. 1998. "Neka mjesta gdje postoji napetost blokiraju provođenje mirovnog procesa" Novinar lista Christian Lecomte razgovarao je s predsjednikom predsjedništva Bosne i Hercegovine Alijom Izetbegovićem: "- Kako biste Vi analizirali francusku politiku prema Bosni i Hercegovini? = Imao sam čast u više navrata susresti se sa Jacquesom Chiracom. Prvi put smo se susreli 1992. godine, u vrijeme kad je moja država proživljavala svoje najgore dane. Posebno se sjećam razgovora s kraja kolovoza 1995. godine, dan poslije pokolja na tržnici Markala i jedan dan uoči početka prvih NATO-ovih udara na srpske položaje oko Sarajeva. Predsjednik Chirac je bio jedan od glavnih čimbenika pri donošenju odluke o početku zračnih udara na srpske položaje, a to je omogućilo prekid okruženja u kojemu se nalazio grad i početak mirovnog procesa. 'Ne mogu zanijekati da smo za vrijeme jugoslavenske krize bili nezadovoljni europskom politikom u cjelini, a posebno francuskom. Dugo oklijevanje Francuske kod nas se doživljavalo kao nezainteresiranost. I to je trajalo tri godine, a cijelo to vrijeme provodio se genocid, otvarali su se koncentracijski logori i etničko čišćenje se proširilo na cijelu državu. Mi smo očekivali vojnički odgovor, a dobili smo samo humanitarne organizacije. Dali su nam hranu umjesto oružja i čuvare mira u vrijeme kad mir nije postojao. 'Kad je Jacques Chirac došao na mjesto francuskoga predsjednika, primijetili smo početak promjene u ponašanju Francuske. U lipnju 1996. Francuska je sastavila plan za učvršćivanje mirovnog sporazuma o kojemu se nije mnogo govorilo, ali je on povoljno utjecao na kasnije događaje. - Napetosti između dviju država pojavile su se poslije kritika tužiteljice Louise Arbour u vezi s nepostojanjem suradnje Francuske i međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, i poslije primanja Biljane Plavšić, predsjednice republike srpske - jednog od dva entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine, u Elizejskoj palači. = Kritike Louise Arbour su opravdane. Polije toga se, koliko ja znam, ponašanje Francuske prema međunarodnom sudu popravilo (dan prije nego je najavljen put Jacquesa Chiraca u Bosnu, Francuska je objavila da će francuskim časnicima koji su služili na području bivše Jugoslavije u sastavu UN-ovih snaga dopustiti svjedočenje pred međunarodnim sudom). Ratni zločinci moraju biti izvedeni pred lice pravde. Bez pravde neće biti mira, a bez mira nema pomirbe. Ako se ne bude sudilo ratnim zločincima, krivica će se prebacivati na cijeli narod. A to bi bio povijesni uteg koji bi previše opteretio svijest budućih naraštaja. Nakon posjeta Biljane Plavšić Parizu, poslao sam prosvjedno pismo Francuskoj. U pismu koje mi je poslao, Jacques Chirac mi je objasnio da je njegova namjera bila da na taj način pošalje jasnu poruku režimu na Palama, da mu pokaže da Francuska podupire Biljanu Plavšić. No, namjere su jedno, a učinak može biti i posve suprotan. Srbi i Bošnjaci doživjeli su to kao priznavanje republike srpske kao posebne države, naravno, svatko sa svojim stavom prema tome. Prema Daytonskom sporazumu, Bosna i Hercegovina je jedna država, a republika srpska je jedan od entiteta te države. I opet se moglo primijetiti da u politici pokazane namjere često nemaju nikakve veze s nezgodnim posljedicama koje iz toga mogu nastati, iako je pismo Jacquesa Chiraca te nezgodne posljedice malo ublažilo. - Dvije i pol godine poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, mir je i dalje jako nesiguran, unatoč imenovanju nove vlade u republici srpskoj koja je zadobila povjerenje međunarodne zajednice. = Pojedina mjesta na kojima postoji napetost blokiraju provođenje mirovnog procesa. Na terenu se može primijetiti da nema ni mira ni rata. Ja bih radije rekao da je to stanje bez rata, ali se ne može nazvati mirom pa, prema tome, postoje opasnosti. 'Povratak prognanika je prioritet. Nužno je osigurati mnogo novca kako bi se opet izgradili uništeni stanovi. Treba zatražiti od svih strana da poštuju mirovni sporazum, osobito od hrvatske vlade, koja mora pokazati da se za to zalaže. U dijelu Hrvatske u kojoj su Srbi bili u većini mora se dogoditi masovni povratak prognanika, a to će osloboditi kuće na zapadu Bosne. I ja imam povjerenje u novu vladu republike srpske, kao i međunarodna zajednica, ali ne u istoj mjeri. Jer, u toj je vladi zastupljen samo jedan narod, jednako kao i u tamošnjim medijima. Demokracija te vlade vrijedi samo za jedan od naroda multietničke Bosne. Stoga bih ja parafrazirao Winstona Churchilla: 'Milorad Dodik i Biljana Plavšić su loše rješenje, ali ostali su još i gori. Kao praktičan čovjek, i ja bih izabrao manje zlo'". 080158 MET apr 98