DIE ZEIT-ZLOČINCI I SUD-2. IV.

NJEMAČKA DIE ZEIT 2. IV. 1998. Ustrajan lov na zločince "Diapozitiv broj tri prikazuje golu lubanju koja viri iz zemlje, očne duplje koso usmjerene prema gore. Na lijevoj strani zjapi crna rupa. 'Tako izgleda kad metak iziđe iz lubanje', kaže Clyde Snow trijeznošću čovjeka koji je ekshumirao više od tri tisuće leševa. Antropolog iz Teksasa pozvan je kao svjedok na sud za Jugoslaviju u Den Haagu. Donio je slike masovne grobnice na Ovčari koju je 1993. otkrio u blizini Vukovara. U procesu pred drugom komorom radi se o najgroznijem poznatom pokolju iz prve faze jugoslavenskoga rata. Na optuženičkoj klupi sjedi Srbin Slavko Dokmanović, bivši gradonačelnik grada Vukovara. Suodgovoran je za likvidaciju 198 muškaraca i dvije žene 20. studenog 1991. Optužba tog 49-godišnjaka tereti za zločin protiv čovječnosti, kršenje ženevske konvencije i kršenje ratnih pravila. Žrtve, uglavnom Hrvati i mnogi od njih ranjenici, odvedeni su iz bolnice u vjerojatno planiranoj akciji, zlostavljani i kasnije egzekutirani. Dokmanović je jedan od 24 optužena koji je u Den Haagu iza rešetaka. 'Naše ćelije su pune', kaže Louis Arbour, glavna tužiteljica suda. 'Doba kad su tu suci sjedili i čekali optužene definitivno je prošlo'. Još prije godinu dana Louise Arbour upozoravala je na 'polaku smrt' suda. Sada su u tijeku pet procesa, dvije su presude već pale: dvadeset godina za Srbina Dušana Tadića koji još čeka na priziv. Pet godina zatvora za Hrvata Dražena Erdemovića za kojeg je sudac uvažio olakotne okolnosti. U međuvremenu se obje komore bave s trinaest slučajeva. Zbog toga je predsjednica suda Gabrielle Kirk McDonald putovala u veljači u New York da bi zatražila četvoricu novih sudaca. Prije pet godina Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda svojom je rezolucijom 827 iz ničega stvorilo sud. Dobio je mandat da goni 'teška kršenja humanitarnog međunarodnog prava' na području bivše Jugoslavije. No dugo je trebalo da se pokrene. Kad su suci polagali zakletvu, morali su posuditi odore od svojih nizozemskih kolega. I optužene su dugo čekali. Početkom 1996. Dušan Tadić je bio jedini uhićenik. Uz spori postupak bilo je i nezgoda s dokazima koji su štetili vjerodostojnosti suda. Tako su se izjave svjedoka koji su teretili Dragana Opačića pokazale lažnima. No u ljetu prošle godine sud je dobio nov poticaj. U istočnoj Slavoniji pod međunarodnom upravom pronađen je Dokmanović a britanski su vojnici SFOR-a uhitili vjerojatnog ratnog zločinca Milana Kovačevića blizu Prijedora u Bosni. Suoptuženi Simo Drljača poginuo je u uzajamnoj pucnjavi. U prosincu su u mrežu Nizozemaca kod Viteza upali Vlatko Kupreškić i Anto Furundžija. A u siječnju su Amerikanci uhvatili Gorana Jelišića koji sam sebe naziva 'srpskim Adolfom' i optužen je za genocid u regiji Brčkog. Ti uspjesi idu i na račun izmijenjene strategije suda. Louise Arbour uvela je tajne optužnice 'kako bi SFOR-u dala strategijsku prednost iznenađenja'. Nedavnu dobrovoljnu predaju trojice Srba Arbour drži posljedicom akcija SFOR-a. 'Prije godinu dana to bi još bilo nezamislivo'. Iz tabora zapadnih sila sud sve više osjeća potporu. Ponajprije je Velika Britanija provela pozornosti vrijedan obrat. Dok konzervativna vlada Johna Majora nikada nije osobito marila za sud, Tony Blair ga angažirano zagovara. Tako je London zajedno s Nizozemskom, SAD-om i Kanadom financirao izgradnju dviju novih sudskih dvorana koje će u lipnju biti spremne za uporabu. Osim toga su Ujedinjeni narodi za 1998. godinu odobrili povećanje proračuna gotovo za trećinu prema prošloj godini. 'Time opet imamo zraka, možemo disati', kaže Luoise Arbour. Zbog velike zadaće tih je 64 milijuna dolara godišnje ipak skroman iznos. Časopis 'War Report' u svojem najnovijem izdanju iznosi zanimljivu usporedbu. Po njoj je posebni istražitelj Kenneth Starr svojim istragama protiv Billa Clintona tijekom tri godine izdao više novca nego cjelokupna optužba suda za Jugoslaviju u istom razdoblju. Louise Arbour je dokazala da i s teškim partnerima zna spretno postupati. Tek nedavno odlučna je glavna tužiteljica postigla iznenađujuću etapnu pobjedu: ministar vanjskih poslova Vedrine za svojeg je posjeta Den Haagu najavio da će Francuska ipak svojim generalima dopustiti izjave pred sudom. Njegova je vlada dugo to oštro odbijala. Uza sva posebna raspoloženja: središnji problem suda nipošto nije prevladan: doduše ima mandat za optužbe ratnih zločinaca. No nema izravan nadzor nad uhićenjima. To pokazuje i proces pokolja na Ovčari. Jer bivši je gradonačelnik Dokmanović samo jedan od vjerojatno odgovornih protiv kojeg je podignuta optužnica. Tri bivša časnika jugoslavenske narodne armije Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin još su na slobodi. Stoga je proces protiv Dokmanovića morao biti odvojen. Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević drži svoju zaštitničku ruku nad trojicom ljudi i odbija njihovo izručenje. Sud to mora nemoćno promatrati. Na slobodi je još 51 vjerojatni ratni zločinac za koje postoje javne optužnice. Ili slučaj hrvatskog generala Tihomira Blaškića, dosad po rangu najvišeg optuženika u Den Haagu: među ostalim je navodno odgovoran za progone i ubojstva Muslimana u dolini Lašve u srednjoj Bosni. No proces je zapeo jer Hrvatska odbija izručenje dokumenata sudu. 'Sada je u rukama Vijeća sigurnosti da odluči što učiniti s državom koja se ne pokorava', kaže Louise Arbour. Jasnije: nada se pritisku iz New Yorka. Sud je puno energije uložio u pripreme postupka da prvi put u povijesti podigne optužnice u procesu ratnim zločincima zbog silovanja žena. Osam policajaca i vojnika optuženo je da su poslije srpske okupacije južnobosanskog grada Foče mjesecima seksualno zlorabili muslimanske žene i djevojčice. Neke su žrtve imale tek 12 godina. Mnoge su držali kao robinje. Samo je jedan od optuženih, Dragoljub Kunarac, u zatvoru. Njegov proces treba početi u svibnju. SFOR se do sada nije usudio dirati velike ribe. Bivši bosanski srpski vođa Radovan Karadžić i bivši vojni šef Ratko Mladić još uvijek su na slobodi. Amerikancima su u živom sjećanju prizori iz Somalije kad je propali pokušaj hvatanja generala Aidida više američkih vojnika stajao života. Ne žele ponovno prijeći takozvanu Mogadishu Line. Glavni tajnik NATO-a Javier Solana izjavio je nizozemskom listu NRC Handelsblad da niti jedan vojnik SFOR-a ne smije izgubiti život pri uhićenju Radovana Karadžića. 'Uhvatit ćemo ih', sigurna je L. Arbour unatoč tomu. I bosanski koordinator Carlos Westendorp prošlog je tjedna uvjereno izjavio: Karadžić svakoga dana izgubi po jednog od svojih policajaca, uhićenje bi po mogućnosti moglo uslijediti 'za manje od mjesec dana'. Špekulira se dakako da je Karadžić otišao u inozemstvo. No uhićenje jednoga Karadžića ili Mladića ne može biti isključivo mjerilo za rad suda. 'U nacionalnom kaznenom pravu događa se da ponekad ne možete uhvatiti nekog osobito opasnog počinitelja. Zbog toga nitko ne dovodi u pitanje cijeli sustav', kaže Hildegard Uertz-Retzlaff, njemačka državna odvjetnica na sudu" - piše Arne Perras. 030330 MET apr 98