VEČERNJI LIST-KUSTIĆ:U MILIJUNSKOM...-PAVIČIĆ-3-4

VEČERNJI LIST 3. IV. 1998. U milijunskom Zagrebu jedva sto tisuća ljudi ide na misu Darko Pavičić razgovarao je s don Živkom Kustićem, glavnim urednikom Izvještajne katoličke agencije. Komentirajući nastojanja da se stvori dojam o postojanju sukoba između kardinala Kuharića i nadbiskupa Bozanića i njhovih koncepcija, don Kustić kaže: "Sukob između kardinala i nadbiskupa nikako ne postoji i uzalud je izvlačiti pojedine rečenice s drukčijim naglascima, jer cjelina djela kardinala Kuharića, svi njegovi govori, išla je ne samo za pravom hrvatskog naroda na njegovu državnost, nego isto tako za demokratičnost, zakonitost, poštovanje svakog života. Socijalna je skrb i te kako nazočna kod kardinala Kuharića. Sjetimo se kada je komisija 'Iustita et Pax' prosvjedovala protiv nepravnih deložacija. Reagirali su dužnosnici Vlade i Sabora s tvrdnjom da je to sve po zakonu, a onda im je kardinal Kuharić poručio da ako je tako, neka promijene zakone. I onda je bilo jasno da želimo pomoći hrvatskoj državi da njezini zakoni budu humani i da nikada zakonu ne bude žrtvovan čovjek". Komentirajući primjedbe da Crkvi ne treba novac i da se treba baviti samo duhovnim stvarima, don Kustić kaže kako Crkva ako želi biti slobodna mora imati svoje prihode. "Zašto se ne shvaća da će Crkva, kada stane na svoje noge, služiti narodu, kao što je služila i školstvu i zdravstvu. Ali za to joj se mora omogućiti vlastito financiranje", napominje don Kustić, a na upit ne bi li takva Crkva bila za neke i politički prejaka, odgovara: "Mislim da je politički utjecaj Crkve na situaciju uvijek jači od njezinog ekonomskog utjecaja. Nas je komunistička šiba naučila živjeti u oskudnim prilikama. I pokazalo se da nas što manje imamo narod više voli. Prema tome, tko bi želio da Crkva uživa što nepodjeljenije simpatije naroda u ovo vrijeme političkog i stranačkog previranja, možda bi Bog mogao učiniti da budemo ponovno osiromašeni, kao u socijalizmu, da bi narod u nas imao povjerenje. Jer, u povijesti hrvatskog naroda crkvena hijerarhija nikada nije bila tako bliska narodu kao kada su nas zajedno proganjali, zatvarali i mlatili. Crkva, zapravo, nikada ne može biti prebogata, jer bi otvarala dječje vrtiće i škole, na primjer. Otvarala bi bolnice, kao što se radi u svijetu. Crkveni fondovi bili bi fondovi humanosti, znanosti i umjetnosti, kao i u cijeloj dosadašnjoj povijesti. Tako da ne postoji opasnost da se bogata Crkva nekome politički nametne. Zato bi bilo najbezbolnije za državni aparat da se ustanovi globalna cijena onoga što je Crkvi oduzeto i ostavi državi na upravljanje, a odrede neke razumne godišnje kamate koje bi se isplaćivale Crkvi kao vlasniku glavnice". 030320 MET apr 98