US WASH. TIMES - BINDER KOSOVO 31. III.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 31. III. 1998. Nasilje na Kosovu, prošlost i sadašnjost "Sjedinjene Države, koje su prije pedeset godina imale presudnu ulogu u stvaranju Jugoslavije te su do 1991. opetovano podupirale njezin suverenitet, sad tvrde da ostatak Jugoslavije više nije vladar unutar vlastitih državnih granica", piše David Binder. "Tu je promjenu 9. ožujka javnosti objavila ministrica Madeleine Albright. Misleći na problem između albanske manjine i slavenske većine u Srbiji, ona je izjavila: 'Prvo moramo priznati da ova kriza nije unutrašnja stvar Federativne Republike Jugoslavije. Nasilje je uvreda univerzalnim standardima ljudskih prava koje smo obećali podupirati.' Ministrica je optužila Beograd za 'etničko čišćenje' Albanaca na Kosovu te je zaprijetila 'najtežim posljedicama'. Nazovimo to Doktrinom Albright, analognu Brežnjevljevoj doktrini o 'ograničenom suverenitetu' država podložnih Moskvi. Ona je stvorena ex post facto da se opravda sovjetska invazija na Čehoslovačku 1968. radi zaštite 'socijalizma'. Čovjek bi mogao smatrati Doktrinu Albright ex post facto, također, zbog teških sankcija i drugih kazni koje je Clintonova vlada nametnula ostatku Jugoslavije 1993. Za malo poznatu pokrajinu o kojoj je riječ, Srbi i Albanci već se gotovo 300 godina bore, uglavnom pod zlokobnim pokroviteljstvom Turaka, kojima su se Srbi oduprli dok su ih Albanci služili. Na Kosovu se rodio srpski narod. Srbi su se tamo smjestili između sedmog i jedanaestog stoljeća. Riječ Kosovo dolazi od srpske riječi koja označava pticu kos. Metohija znači 'zemlja crkvi' te se odnosi na činjenicu da su srpske pravoslavne crkve, izdanci bizantinske grčke crkve, prenijeli golemi imetak u srpske manastire u području gdje ih je bilo na stotine. Srbi su u 13. stoljeću osnovali svoju dinastiju na Kosovu. Rezidencija njihova cara Dušana nalazila se u kosovskom gradu Prizrenu. Iako bi željeli da ih se smatra potomcima Ilira i Dardanaca koji su nekad živjeli u području, postojanje Albanaca na rubovima Kosova nije zabilježeno do 14. stoljeća - preko 600 godina nakon što su ti stari narodi nestali iz zabilježene povijesti. Na Kosovu nema albanskih toponima. Ono što se sad naziva etničkim čišćenjem započelo je krajem 17. stoljeća pod Otomanskim Turcima. Tad su tisuće Srba pobjegle s Kosova zbog ugnjetavanja. U slijedeća dva stoljeća albanski su klanovi migrirali u djelomično ispražnjena područja, naseljavajući se među preostale Srbe. Surove plime etničkog čišćenja nastavile su sve do danas dolaziti i povlačiti se u tom području veličine Connecticuta. Albanci kažu da su Srbi između 1918. i 1941. izbacili oko 300.000 njihovih ljudi iz Kosova te ih deportirali uglavnom u Tursku te neke u Albaniju. Oko 60.000 Srba bilo je naseljeno u području. Za Drugog svjetskog rata među talijanskim fašistima i nacističkom okupacijom Albanci na Kosovu su se preporodili; nekih 10.000 Srba je ubijeno, a 100.000 prisiljeno na bijeg. Oko 100.000 Albanaca preselilo se iz Albanije na Kosovo. Na kraju rata proces je bio obrnut. Albanski fašistički revolt koncentriran u Drenici bio je razbijen velikim krvoprolićem za koje su odgovorni pobjednički jugoslavenski partizani. Od 1950. do 1966. pod komunističkom vladom Josipa Broza Tita, 400.000 kosovskih Albanaca deportirano je u Tursku, tvrde albanske vlasti. Od 1966. do 1989., sve agresivnije akcije od nedavno autonomnih kosovskih Albanaca prisilile su 130.000 Srba da napuste Kosovo. Glavni učinak tih kretanja u posljednjih sedam desetljeća, uz izvanredno visoku stopu albanskog nataliteta, bio je smanjenje postotka Srba na Kosovu na sadašnjih 10%, s 61% godine 1929. Motiv koji se ponavlja u kosovskoj drami jest imanje oko zapadnog grada Drenice, dodijeljeno u 13. stoljeću srpskom manastiru Hilandaru, ali koji je svejedno 500 godina kasnije postao središtem albanskog nacionalizma. Godine 1839. navodi se da Drenica odbija platiti porez ili unovačiti ljude za turskog sultana. U Drenici je bilo više albanskih pobuna - 1903., 1905., 1910. i 1944. Prije dvije godine, zakrabuljeni napadači tajne oslobodilačke vojske Kosova počeli su stvarati zabranjenu zonu za Srbe u području Drenice, opet srcu albanskog pokreta za neovisnost. Tamo je klan Jašari iz zasjede ubio četiri srpska policajca. Tamo su sljedećih dana srpski policajci ubili mnogo Albanaca, uključujući i Adema Jašarija, čelnika OVK-a. Ne pravimo greške. Pod međunarodnim pritiskom, albanski bi Kosovari danas mogli pristati na autonomiju. No njihov je cilj sutrašnja neovisnost te na posljetku, velika Albanija od Makedonije na jugoistoku do Crne Gore u sjeverozapadu. Naša hegemoniji sklona ministrica vanjskih poslova i njezini prijatelji u Kongresu trebali bi postati svjesni toga i nasilne povijesti Kosova prije nego nastave dalje slijediti Doktrinu Albright." 010248 MET apr 98