CORRIERE DELLA SERA O KOSOVU - 4. III.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 4. III. 1998. Kosovo, svijet prijeti Beogradu "Kosovar, slobodarska pjesma Albanaca zamire u dubokoj tišini Prištine, glavnoga grada Kosova, izmučenog danima nasilja. Specijalne postrojbe beogradske policije podigle su zid nadzora koji sprječava okupljanja, rad novinara i sudjelovanje na pogrebima žrtava: prema službenom izvješću 26, uključujući i četiri srpska policajca, po drugim izvorima šezdesetak, osim toga dvije stotine ranjenih, potajno skrivenih i liječenih u usporednom zdravstvenom sustavu koji predstavlja jednu od glavnih struktura kosovskog apartheida. Pozornost na 'balkansku bačvu baruta', dok krv još boji ulice Prištine, pomaknuta je na diplomatski plan u uzbudljivom popisu stajališta, rasprava, poziva i posredovanja da bi se spriječilo gašenje posljednjih mogućnosti dijaloga i da Kosovo ne postane iskra novoga rata. Europska unija se priprema poslati u Beograd 'trojku'. OESS se stavio na raspolaganje. Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook danas je u srpskom glavnom gradu. I Farnesina je intervenirala sa zabrinutošću: 'popustiti napetost' i 'uvjeriti strane da moraju biti svjesne svoje odgovornosti u sprječavanju pogoršanja krize' što talijanska diplomacija drži ciljevima od 'prvenstvenog značaja'. Ministarstvo vanjskih poslova započinje crtu dijaloga između Srba i Albanaca s Kosova: potrebno je 'zaustaviti eskalaciju nasilja, bez obzira da li je to teroristička aktivnost ili represija srpske policije'. Europski povjerenik za vanjske poslove Hans van den Broek uputio je Beogradu oštru opomenu s prijetnjom da bi poboljšanje ekonomskih odnosa s jugoslavenskom federacijom moglo biti u opasnosti ako ne popravi stanje. A ako napetost preraste u rat, van den Broek predviđa oštre sankcije protiv Beograda. Sjedinjene Države ne isključuju sastanak ministara vanjskih poslova kontaktne skupine za bivšu Jugoslaviju (osim SAD-a, u njoj su Rusija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) da bi se ocijenio stupanj krize koja je izbila na Kosovu. U svim europskim glavnim gradovima, od Moskve do Atene, sa strepnjom se promatra razvitak događaja, znajući da se sukob na Kosovu ne bi ograničio samo na tu pokrajinu. Internacionalizacija problema kojeg srpski predsjednik Slobodan Milošević i dalje drži unutarnjom stvari, čini se da je jedini put kojim se može krenuti jer se čini da protagonistima stanje izmiče iz ruku. Na albanskoj strani očito je da povijesni vođe borbe za neovisnost Kosova više ne uživaju opće odobravanje frustriranog i osiromašenog naroda i mladih među kojima, ponajviše po selima, rastu sipmatije za oružani pokret. Ibrahim Rugova, kosovski Gandhi, teoretičar dugotrajne pacifističke borbe, sklon je odgađanju izbora 22. ožujka, 'usporednih i tajnih', kako bi se spriječilo prebrojavanje pristaša i da se Beogradu ne pruži izgovor za daljnje represije. Na Kosovu se čini da drugi protagonisti u rukama imaju odlučujuće ključeve: gerilci novorođene Oslobodilačke vojske Kosova koji se sve češće pojavljuju u javnosti sa strojnicama i krabuljama; bande organiziranog kriminala, bilo albanske, bilo srpske koje su pokrenule unosnu trgovinu oružjem, drogom i valutom; i vanjski subjekti: od moćnih lobija albanske dijaspore koja prikuplja novac u Švicarskoj, Njemačkoj i Sjedinjenim Državama do organiziranih albanskih manjina u Makedoniji i Crnoj Gori, do pannacionalističkih političkih skupina u Albaniji s bivšim predsjednikom Salijem Berishom u prvom redu. Na srpskoj strani scenarij nije manje zamršen. Predsjednik Milošević, kako je osobno obećao izaslanicima zajednice Sant' Egidio, spreman je na častan kompromis koji bi uveo slobodu obrazovanja u školama i na sveučilištima u pokrajini i uspostavio veliku političku autonomiju. No Milošević mora obračunati s onim ultranacionalističkim komponentama u srpskom društvu koje Kosovo drže 'svetom zemljom' i sa zastavama kojima je godinama mahao da bi učvrstio svoju vlast i izazvao rat na Balkanu. Čini se sigurnim da su se u prizorište nasilja Prištinu odmah ubacile bande 'Arkana', vođe paravojnih postrojba koje su sudjelovale u etničkim čišćenjima u Bosni. Godine represija i neodržanih obećanja mogle bi osim toga upropastiti spremnost koja ipak ne zadovoljava veliki dio Albanaca i kosovskih vođa koji su uvijek držali da je autonomija samo korak prema neovisnosti i odvajanju od Srbije. S prethodnicima Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i s turbulencijama u Crnoj Gori, može se razumjeti koliko je Beograd živčano rastrojen" - piše M. Na. 050251 MET mar 98