ŠVICARSKA - 31. III. NZZ: TREBA RAZBITI AURU NEDODIRLJIVOSTI OKO VLASTODRŽACA U SRBIJIďiWś/

SRBIJIďiWś ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 31. III. 1998. Kada će Milošević biti optužen i tko će biti tužitelj? Srpski sudovi trebali bi sami pokrenuti istragu protiv državnih dužnosnika, odgovornih za pokolje na Kosovu, drži novinar. "Među kuriozitetima suvremene povijesti jest i činjenica da Međunarodni sud u Den Haagu nije dosad podigao optužnicu protiv onih ljudi, koji bi na prvom mjestu trebali odgovarati za rat u Hrvatskoj i Bosni. Postoji sumnja da su jugoslavenski predsjednik Milošević i njegovi suradnici pošteđeni zato što 'je ocijenjeno' da su još potrebni za otvarivanje političkih ciljeva. Suočavajući se s kritikom zbog otegnutog rada haaškog pravosuđa, mjerodavna tijela nude najčešće sljedeća dva odgovora: sud radi po pravnim mjerilima i njegovim tužiteljima treba dopustiti da rade u miru; osim toga, pored javnog postoji i tajni popis optuženika, ističu oni. Tajnost popisa trebala bi po službenom tumačenju spriječiti alarmiranje optuženika koji bi potom mogli izbjeći uhićenje. No, ono može rezultirati i daljnjom aktivnošću možebitnih ratnih zločinaca u političkom životu. Pokolji na Kosovu nude priliku srpskim sudovima da podignu optužnice protiv visokih i nižih dužnosnika budući da ta nedjela nisu počinjena u nekoj drugoj državi već na području pod kontrolom srpskih vlasti. Procijenjeno je da su policajci u dreničkoj regiji ubili osamdeset osoba - karakteristična je pojedinost da nije poznat čak ni točan broj žrtava - ali jugoslavensko pravosuđe očigledno nije dosad marilo za tu činjenicu. Koliko se može primijetiti, državno tužiteljstvo nije pokrenulo nijedan istražni postupak; u svakom slučaju, u selima koja su bila mete policijskih racija nije viđen nijedan istražitelj. Članovi obitelji ubijenih nisu pak ni podnijeli tužbe jer su unaprijed uvjereni da sudski postupak ne bi imao nikakvih izgleda za uspjeh. Funkcionira mehanizam 'izuzimanja od kaznenog gonjenja', poznat i na drugim mjestima, primjerice u Latinskoj Americi: ljudi na vlasti i njihovi saveznici imuni su, za njih ne vrijedi zakon ni kazna - tako misle oni sami, a i mnogi njihovi podanici. Aura nedodirljivosti koja okružuje vlastodršce, mora biti uništena kako bi Jugoslavija jednog dana uopće mogla postati pravnom državom. Tko bi trebao odgovarati pred zakonom? Ponajprije, naravno, odgovorni političari: na prvom mjestu jugoslavenski predsjednik Milošević i njegovi pomagači, srpski predsjednik Milutinović, njihovi premijeri, ministri unutrašnjih poslova i pravosuđa. Nadalje, viši i srednji dužnosnici u državnom i policijskom aparatu, koji su slijedom svog položaja aktivno sudjelovali u pokoljima kao nalogodavci, planeri ili izvršitelji, ili ih nisu spriječili budući da su bili pasivni i ništa nisu poduzimali. Na najnižem stupnju počinitelji nisu poznati poimence, ali optužnice ipak mogu biti podignute. Osim toga, na odgovornost treba pozvati pravosudne dužnosnike koji nisu obavili svoju dužnost budući da nisu pokrenuli istrage u vezi s pokoljima. Po mogućnosti trebalo bi podići optužnicu i protiv huškačkih novinara iz državnih medija, koji su rasistički obojenim ispadima protiv albanskih 'terorista' orkestrirali policijsku akciju. Potpuno je razumljivo da je posrijedi borba protiv vjetrenjača, ali pravi koraci ipak mogu bar omesti njihov rad. Doduše, tužbe vrlo vjerojatno neće u većini slučajeva izravno rezultirati suđenjima i presudama protiv krivaca. No, takav je ishod u iznimnim slučajevima sasvim moguć budući da zasigurno i u Jugoslaviji ima nekoliko sudaca koji svoj posao obavljaju profesionalno, a ne po političkim kriterijima. I tamo gdje takvih sudaca nema, tužbe će neizravno postići određeni učinak. Dužnosnici režima bit će prisiljeni na svakojake manevre izmicanja, metode ne-pravne države bit će razotkrivene, a njezini akteri raskrinkani. Početni je potez, po izvješćima iz Beograda, povukao sam Milošević, izjavivši navodno u razgovoru s njemačkim ministrom vanjskih poslova Kinkelom da je za srpsku policiju mjerodavan srpski a ne jugoslavenski predsjednik. U svakom slučaju, ciljane tužbe protiv dužnosnika režima stvorit će nesigurnost u državnom i policijskom aparatu. Prijetnja suđenjem bit će osnova za sprječavanje budućih grubih kršenja zakona. Neki će ljudi dva puta razmisliti o sudjelovanju u pokolju budu li se potom morali suočavati s pravnim i publicističkim neugodnostima - takvo okruženje povoljno će utjecati na smirivanje situacije na Kosovu. Neki će također razmisliti isplati li im se uopće u takvim okolnostima raditi odgovoran posao za takav režim. Već su protekli predsjednički izbori u Srbiji pokazali da se kadrovska baza stanjuje. Pravna obrada pokolja na Kosovu mora početi brzo i mora biti uporna. Na početku valja ispitati svjedoke i osigurati tragove. Potom treba pripremiti i predati optužnice. Na kraju treba vrlo pomno pratiti i nadzirati rad državnih pravosudnih tijela. Potpuno je razumljivo da je potreban intenzivan rad s javnošću kako bi pravna zbivanja postigla i politički učinak. U Srbiji i na Kosovu već su godinama aktivne razne organizacije za zaštitu ljudskih prava; one vjerojatno mogu izgraditi snažnu organizaciju koja može voditi pravnu borbu protiv Miloševićeva režima. Ta borba zahtijeva u prvom redu srpske pravnike i albanske pravnike s Kosova koji dobro znaju svoj zanat i sposobni su i spremni na suradnju. Trebali bi postojati ljudi koji imaju građanske hrabrosti", zaključuje novinar na kraju članka. 010247 MET apr 98