AUSTRIJA - 28. III. DIE PRESSE: JELJCIN VIŠE NE MOŽE OBRAZLOŽITI SVOJE POTEZE

AUSTRIJA DIE PRESSE 28. III. 1998. Blok s Borisom? Europljani bi u svojoj potrazi za sigurnosnopolitičkim saveznikom ipak trebali izabrati SAD, a ne - Rusiju, upozorava Andreas Unterberger. "Nekada bismo jednostavno kazali - Boris je posenilio. Neugodne pojedinosti, vezane uz ruskog Predsjednika, gomilaju se u toj mjeri da se spomenuta amaterska dijagnoza upravo nameće. Jeljcin brka zemlje, otvara nepostojeće konferencije za novinstvo, otpušta iznenada vladu i pritom ne može navesti nijedan razlog za taj potez. Politika je bljutava, pa javnost zabavljaju već te nejasne brljotine. No, dulje razmišljanje čini vesele vijesti iz Moskve pomalo zastrašujućim. Boris Jeljcin ipak je jedan od onih ljudi koji mogu izazvati atomski smak svijeta, a Rusija je ipak najveća zemlja na kugli zemaljskoj. Još veću tjeskobu izaziva činjenica da taj smušeni i bolestima neprekidno mučeni Jeljcin još uživa reputaciju sigurnog uporišta u olujama ruske unutrašnje politike. One snage, koje razmišljaju u demokratskim, pravno-državnim i tržišno-privrednim kategorijama, nemaju nikakve šanse za uspjeh. Odjeka među biračima imaju samo komunisti i nacionalisti koji bjesne protiv svih. Obje su te skupine rabijatne, nikada se nisu slagale s odcjepljenjem nekih država bivšeg Sovjetskog Saveza i neprekidno donose odluke o povratu izgubljenih komunista. Dakle, u usporedbi s njima, zapadni komunisti i nacionalisti izgledaju sasvim bezazleno. Iz aktualnih rasprava sasvim je nestala pomisao da od takvih prilika treba strahovati kao u vrijeme hladnog rata od atomskog rata. Zar je mirovni pokret mrtav? Ili je oduvijek bio slijep na ono oko koje je pratilo zbivanja među Rusima? Nakon što je nedavno u arhivima Stasija (Staatssicherheitsdienst - politička policija bivše DDR) pronađen dokaz da se novac iz DDR-a uistinu slijevao mirovnom pokretu - taj je prigovor u ono vrijeme smatran propagandom - pojedini pokazatelji upućuju na drugu ponuđenu alternativu. No, kako bi se europske vlade trebale ponašati glede te opasnosti? Ideja o antiameričkom europsko-ruskom bloku, koju je Jeljcin navijestio prilikom posjeta Chiraca i Kohla, potpuno je besmislena, iako se Europljani često ljute na SAD. Primjerice, ljute se na njih kada Amerikanci žele upotrijebiti inozemne tvrtke kao šahovske figure u svojoj partiji protiv Fidela Castra, koju diktiraju izbjegli Kubanci. Nadalje, Europljani se ljute na SAD i kada američki populistički državni odvjetnik jednostavno ima ovlasti za zapljenu tuđih Schieleovih slika. Ponašanje Rusije prema sukobu na Kosovu pokazuje samo po sebi da ne treba imati pretjerano visoko mišljenje o europskoj sigurnosnoj arhitekturu u kojoj ništa više nije moguće postići bez Rusa: oni blokiraju sve učinkovite prijetnje uvođenja sankcija protiv Beograda, iako je - možda - još samo tom metodom moguće spriječiti kosovski rat velikih dimenzija. (...) Europa bi trebala zbiti redove i sama postati sigurnosnopolitičkim čimbenikom reda. Trebala bi istodobno uvijek biti otvorena za Ruse - i za one senilne i za one zločeste. No, nikada ne smije postati ovisnom o njima. U pitanjima u kojima bi sama Europa bila previše slaba, SAD su još uvijek deseterostruko pouzdaniji partner", upozorava Andreas Unterberger. 300336 MET mar 98