RUSIJA-NEZ. GAZETA - 24.3. JELJCIN-KOHL-CHIRAC

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 24. III. 1998. Kohl i Chirac stići će u Moskvu na političku priredbu Dmitrij Gornostaev i Jevgenij Grigorjev pišu o sutrašnjem susretu ruskog predsjednika Jeljcina s njemačkim kancelarom Kohlom i francuskim predsjednikom Chiracom u Moskvi i temama o kojima bi se tom prigodom moglo razgovarati: "Iznenadno raspuštanje cijele ruske vlade uoči susreta na vrhu 'velike trojke' - Jeljcina, Chiraca i Kohla - najvjerojatnije će odrediti značajke 'prijateljskog' razgovora trojice europskih vođa. Francuski Predsjednik i njemački kancelar bit će prvi inozemni gosti kojima će državni poglavar vjerojatno ispričati potankosti o svome prefinjenom naumu i možda otkriti ime novoga ruskog premijera. Zanimljiva je i činjenica da će sada njemački kancelar i francuski Predsjednik razgovarati ne samo s predsjednikom, već i s obnašateljem dužnosti predsjednika vlade u istoj osobi. (...) Za zapadno javno mišljenje Boris Jeljcin je novo utjelovljenje fenomena Teng Hsiao-pinga, kada je glavna pozornost sinologa bila usmjerena na pitanje: kako će dugo još živjeti patrijarh kineskih reforma i što će biti dalje? Sada su se stranci naviknuli da isto pitanje sebi postavljaju u svezi s Jeljcinom. No sada je to 'glavno pitanje' prestalo biti zanimljivim i zapravo više nije glavno. Jeljcin se gradu i svijetu pokazao u prekrasnoj fizičkoj formi, pače se pojavio u svoj ljepoti svojih najboljih bojevih političkih kvaliteta - nepredvidljivosti i odlučnosti. (...) Može se očekivati da će Jeljcin svoju strogost prema vlastitoj vladi prenijeti i na vanjskopolitičko polje. Podsjetimo se kada i u kakvim se prilikama rodila zamisao o provedbi trostranog susreta na vrhu između Rusije, Francuske i Njemačke. Bilo je to u listopadu prošle godine u Strasbourgu na susretu na vrhu Vijeća Europe kad je Jeljcin rekao da ćemo se mi u Europi snaći i bez došaptavanja preko oceana. Sada taj svima razumljiv antiamerikanizam može dobiti dodatni poticaj od djelatnosti ruskog Predsjednika koja pršti na sve strane. Susret Jeljcina, Kohla i Chiraca jako je važan događaj u ruskoj vanjskoj politici. On pokazuje da usprkos brojnim nedaćama na prostoru bivšeg SSSR-a koje su se očitovale u sprječavanju susreta između predsjednika ZND-a, te krizi u odnosima s Letonijom, i u manjoj mjeri s Estonijom, Moskva na svjetskoj pozornici i dalje djeluje u svim pravcima. A to će joj donijeti vrlo potreban ugled u međunarodnoj politici. Čak i ako okolina susreta koji se zapravo događa u trenutku političke krize, na prvi pogled bude dojmljivija od trostranih sporazuma i inicijativa (a oni se u Kremlju pripremaju s posebnom gorljivošću), rezultati pregovora 25. - 26. III. bit će vrlo korisni. Možda ne odmah, ali će se obvezno očitovati pri stvaranju novoga svjetskog poretka. Nova europska građevina Pariz-Bonn-Moskva koju kane izgraditi na susretu na vrhu u Kremlju, može se nazvati trokutom, osovinom, čak i 'Antantom' u smislu iskrenog razumijevanja njihovih predsjednika. Konfiguracija koja teoretski nastaje korisna je za kontinent jer bez Rusije, Francuske i Njemačke nije moguće zamisliti njegov miran i sretan ulazak u XXI. stoljeće. I praktično, što su tješnje njihove političke, gospodarske i druge veze i suradnja, to bolje. No još nije dovoljno jasno kakav sadržaj toj formuli one određuju zajedno i svaka posebno. Sto posto nema budućnosti nekakva protunatoova ili protuamerička zamisao. Za takvim se ciljem, očito, i ne ide, iako su se čuli ruski navještaji. Ako bude riječi o svojevrsnom tvorcu zamisli o Velikoj Europi, razradi zajedničkih ili bliskih stajališta, kao što su Moskva i Pariz učinili u iračkoj krizi, te o provedbi konkretnih poslovnih prijedloga, izgleda ima. Politički uska trojna veza između Rusije, Francuske i Njemačke, zacijelo će svakoj od njih osigurati, s jedne strane, veću pozornost ostalih partnera, a s druge - samim tim - veću djelotvornost na međunarodnoj pozornici. No to je tek početak. K tome, sadašnje stanje može donekle sputati neke sudionike susreta i potaknuti ih da iz njega izvuku konkretnije koristi. To se ponajprije tiče saveznog kancelara Helmuta Kohla. Uza svu svoju vječitu energiju i međunarodni ugled, on je, možda, prvi put nakon dugo godina, postao neka vrst 'nestabilnoga čimbenika'. Stvar je u tome što ga vrlo brzo očekuju izbori za Bundestag i, za razliku od prije, nema jako dobre izglede. (...) U puno boljem položaju nije ni Chirac koji je mirniji, ali već pola godine mora vladati zemljom zajedno s oporbenom lijevom vladom i parlamentom. On mora stalno pogledavati na njih kada donosi odluke, što svakako sputava mogućnost njegovih političkih manevara. Nije isključeno da će Kohl i Chirac svoje brige podijeliti s domaćinom Kremlja. (...) Njemu (ruskom Predsjedniku,op. prev.) bliži su pothvati druge vrste. Primjerice, plan o izradi vojno-transportnog zrakoplova budućnosti na temelju rusko-ukrajinskog An-70. Boris Jeljcin i Helmut Kohl u načelu su se dogovarali o takvom europskom poslu u kojemu bi sudjelovala i Francuska. Zajedničku proizvodnju takvog vozila XXI. stoljeća u Bonnu podupire i ministar obrane Volker Ruehe. On je spreman kupiti za Bundeswehr 75 od 288 takvih zrakoplova koji bi se napravili. Očito je da su se njemački vojnici, koji su od bivše DRNJ naslijedili eskadrilu Su-29, već uvjerili da se mogu pouzdati u ruske zrakoplove. (...) Vidjet ćemo hoće li prvi susret trojice dati potreban dodatni poticaj toj racionalnoj i korisnoj nakani koja ujedinjuje najsuvremenije industrijske grane Velike Europe." 250030 MET mar 98