FRANCUSKA-LE POINT BR.1332 O ALBANIJI

FRANCUSKA LE POINT Br.1332 Albanija pod visokim naponom Iz Tirane izvješćuje posebna izvjestiteljica lista Dominique Dunglas: "'Svi Albanci zajedno! Živjela Oslobodilačka vojska Kosova!' Malena skupina studenata - ne više od dvjesto - prolazi ulicama Tirane dva dana prije izbora koje su organizirali kosovski Albanci. Međutim, parola ne remeti ravnodušnost dokonih prolaznika i prosvjed prolazi u nezainteresiranosti. Sit svega, jedan albanski novinar nam povjerava: 'Više ne pišemo velike naslove o Kosovu, jer više ne bismo prodavali novine'. Onaj tko bi očekivao da će naći Albaniju spremnu na rat kako bi pohitala u pomoć kosovskim Albancima, morao bi promijeniti mišljenje, iako je uznemirenost vidljiva. Kako u narodu, tako i u vlasti vlada umjerenost na koju nas nisu naučili balkanski nacionalizmi. 'Svjesni smo da bi sukob Srba i kosovskih Albanaca uvukao u nered prvo Albaniju, zatim Makedoniju, Grčku i Tursku', kaže za list Vladimir Prela, vladin službeni predstavnik u Tirani. 'Želimo po svaku cijenu podupirati dijalog među stranama u smislu autonomije Kosova, ali i poštivanja granica jugoslavenske federacije, vodeći računa o pravima srpske manjine.' Otkako je počela kriza, Tirana je učinila sve kako bi izbjegla pogoršanje stanja: nije pristala na odcjepljenje Kosova, nije pokrenula vojne snage, diplomatski se složila sa zapadnim vladama. U listopadu se Fatos Nano, albanski premijer, izložio opasnosti od sukoba s javnim mišljenjem koje čini 70 posto muslimana, kada se na Kreti susreo sa srbijanskim vođom Slobodanom Miloševićem. No oporba je uzalud nazivala Nanoa 'albanskim Chamberlainom', susret nije doveo do nereda kojih su se jako bojali. Albanci gaje dvojake osjećaje prema svojoj braći na Kosovu. Željezna zavjesa koja je bila nametnuta četrdesetpetogodišnjom diktaturom Envera Xoxhe znatno je smanjila trgovinu između strana. Obiteljske su veze bile prekinute, za razliku od makedonskih Albanaca koji su bili u vezi sa svojim rođacima na Kosovu i koji su danas osjetljiviji na beogradsku politiku otuđenja. Kada su se početkom 90-ih otvorile granice, prvi 'kosovari' koji su se vratili u domovinu često su iskorištavali neimaštinu i naivnost Albanaca kako bi ih prevarili i osnovali prve poslijekomunističke mafije. Iako su od tada Albanci pokazali da o prijestupima više nemaju što naučiti, kosovski Albanci i dalje uživaju glas prijestupnika. Napokon, iredentizma gotovo i nema među pučanstvom koje je četrdeset pet godina slamala samoživa diktatura i u kojemu prevladavaju malodušnost i želja za odlaskom iz zemlje. (...) Stare se mržnje ponovno javljaju u Albaniji koja još nije stabilna. Prije točno godinu dana, zemlja je bila zahvaćena anarhijom zbog velikih prijevara financijskih društava koja su progutala slabu uštedu 70 posto pučanstva. Usprkos prividnom miru koji vlada u Tirani, oružje ukradeno iz vojnih skladišta nikada se nije vratilo. 'Jedan kalašnjikov stoji manje od dvadeset dolara, u svakoj kući ima komad oružja, kaže otac Stanislaw, poljski misionar, žrtva triju oružanih napada u manje od dva mjeseca. Vojska i policija zapravo nikada nisu ponovno preuzeli nadzor nad područjem. U svako doba i iz bilo kojega razloga može izbiti pobuna'. To se i dokazalo prije tri tjedna u Shkodri, stotinjak kilometara sjeverno od Tirane. Bilo je dovoljno da policajac koji nije rodom iz ovoga grada, izjavi kako želi 'dignuti sve oružje', pa da dođe do pobune koja je trajala četrdeset i osam sati, tijekom kojih su opljačkani i zapaljeni policijska postaja, banka i sveučilište. Otimačina se pripisuje ljudima koji su ostali vjerni Saliju Berishi. Nema dokaza da je bivši predsjednik upleten u te nerede, no on ima običaj zadavati jake udarce. Za svoga je predsjedničkoga mandata dugo igrao dvostruku igru između Iraka i SAD-a. Mnogi Albanci misle da je u prošlogodišnjim pobunama imao dvojaku ulogu. Dok parlamentarno povjerenstvo istražuje njegovo ponašanje pred kraj komunističkog režima, Berisha bi mogao doći u napast da zemlju opet baci u metež. A može li što bolje pokrenuti nove nemire od izgreda na granici ili lažnog srpskog izazova? I razbojstvo kojim se može izbjeći pravdi, i sramna politička želja očiti su dokaz da sitnica može zapaliti Albaniju. Tada više nema opasnosti da Kosovo uvuče Albaniju u rat, već obratno. Pretpostavka je to koju razmatra međunarodna diplomacija. Na proputovanju kroz Tiranu, Bronislaw Geremek, poljski ministar vanjskih poslova koji obnaša dužnost predsjedatelja Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), ustvrdio je: 'Unutarnja je stabilnost najbolji doprinos koji Albanija može dati rješavanju kosovske krize'. Europa koja je, čini se, usprkos tome što je OESS imenovao posrednika poput Filipe Gonzalesa, od sada isključena iz pregovora o budućnosti Kosova. 'Jedini arbitar koji se priznaje na ovom području jesu Sjedinjene Države, kaže Vladimir Prela. Amerikanci su djelatni i konkretni. Ne prođe nijedan tjedan, a da nas ne posjeti neki od Clintonovih predstavnika, dok su Europljani bojažljivi i podijeljeni.' Možda imaju previše mrtvih na Balkanu..." 300329 MET mar 98