US IHT 26. III. JELJCIN-HOAGLAND

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. III. 1998. Jeljcinova rutina: opet se pojaviti i nekog otpustiti Jim Hoagland piše: "Sad je to već prešlo u naviku: nakon zdravstvenog oporavka i povratka u ured, BOris Jeljcin otpušta nekog kako bi pokazao da se vratio i tko je glavni. Ništa važnog, brzo su reagirali Bijela kuća i ministarstvo vanjskih poslova ovaj tjedan, kad je Jeljcin neočekivano otpustio veći dio svoje vlade. To je Boris, činilo se da Bill Clinton govori iz Afrike, sliježući ramenima. No to jest problem. Nije bilo ni mrvice državne strategije u otpuštanju na veliko, tek Predsjednikovo trenutačno raspoloženje i odlučnost da nijednim smjerom ne ide predugo. Rusijom danas vladaju mušice. G. Jeljcin je pretvorio svoj divno demokratski reizbor na mjesto ruskog predsjednika u teturajuću, nepredvidivu autokraciju u kojoj on djeluje kao moderni car. Čak i oni koji su blisko surađivali s njim otkad je razmrvio Sovjetski Savez na početku svog desetljeća, ne mogu predvidjeti kad i kako će stići njegov sljedeći trzaj. Čini se da je njegov najvjerniji sljedbenik, premijer Viktor Černomirdin, bio jedva ako i uopće upozoren da će u ponedjeljak biti otpušten i osuđen zbog toga što nije učinio više od pukog izvršavanja Jeljcinovih povremenih, neodređenih zapovijedi. U Washingtonu se prije dva tjedna, na polugodišnjem političkom sastanku s Al Goreom, g. Černomirdin činio čvršće na položaju nego prije. (...) Iz Moskve se nedavno čulo da su se neke od ključnih osoba financijske oligarhije koja će nadzirati priljev fondova za predsjedničku kampanju 2000. preselile u tabor g. Černomirdina. Činilo se da on pobjeđuje u tihoj, ali intenzivnoj borbi za utjecaj s Anatolijem Čubaisom, ekonomskim teoretičarem koji je čas u Jeljcinovoj milosti, a čas nije. Ti su događaji možda utjecali na potres u vladi. G. Jeljcin ima naviku svrgavanja svakoga političkog saveznika za kojega se čini da postaje neovisnim. (...) Na tiskovnoj konferenciji u Washingtonu s g. Goreom, g. Černomirdin je neizravno, ali očevidno prihvatio američko stajalište da sastanku Clintona i Jeljcina ove godine mora prethoditi povoljno glasovanje Dume o STARTu-2 o nuklearnom oružju. Ili se g. Jeljcin jednostavno umorio od suđenja u sukobu Černomirdin protiv Čubaisa te se riješio obojice kako bi dobio malo mira. U Jeljcinovoj Rusiji to može biti tako jednostavno. Takve nagle promjene potkopavaju dosljednost u politici. Promjene bi, zapravo, mogle biti namijenjene tome da ovjekovječe status quo korupcije, zbrke i konspiracije koja prevladava u ruskom gospodarstvu. G. Jeljcin kaže da je neuspjeh g. Černomirdina u neisplaćivanju zaostalih plaća koje država duguje ruskim radnicima. No on je također rekao premijeru da želi nižu inflaciju te zajmove MMF-a. Ti su prioriteti zahtijevali odgađanje isplate plaća. (...) Raspuštanje vlade i ono što je ta vlada postigla upućuju na to da g. Jeljcin manevrira kako bi zaštitio sebe, a ne Rusiju. No vrijeme je da on povuče posljednji junački potez. Trebao bi se odreći svake ambicije za trećim mandatom te se posvetiti razvoju ne samo nasljednika već i stabilnoga političkog i gospodarskog sustava koji bi nastavio ono što je on započeo. Trebao bi institucionalizirati demokraciju, ne sebe i svoje mušice." 270501 MET mar 98