FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

25. III. - FRANCUSKI LIBERATION - JACQUES AMALRIC O JELJCINOVOJ SMJENI VLADE

FRANCUSKA LIBERATION 25. III. 1998. Patetični car "Što god rekli, ili možda mislili, njegovi zapadni statisti - i Clinton i Chirac i Kohl - Jeljcin nikada nije imao nikakav politički plan. On o demokratskim, socijalnim i gospodarskim reformama, o kojima toliko govori u svojim rekonvalescentskim razdobljima, brine kao i o svojoj prvoj članskoj iskaznici u Komunističkoj partiji, koju je dobio u Ekaterinburgu, tada Sverdlovsku. Kao što je napisao Vjačeslav Kostikov, jedan od njegovih bivših glasnogovornika koji je sada, naravno, u nemilosti, 'Jeljcinova ideologija, njegov prijatelj, njegova ljubavnica, priležnica i strast mogu se sažeti u jednu jedinu riječ: vlast'. Nikad utažena žeđ za vlašću. Čak i uz najveću maštu čovjek ne može na drugi način objasniti nadrealističke događaje od ovog ponedjeljka u Moskvi. Jeljcin nas je, istina, naviknuo na to da gledamo rezanje nekoliko glava prigodom svakog povratka s bolovanja, ali ovoga je puta bez glava ostala praktički cijela vlada. Počevši od premijera koji je tamo već pet godina, mekog ali tvrdoglavog Viktora Černomirdina koji se već počeo pojavljivati, makar i greškom, kao čovjek koji se javlja u svim namještenim smjenama. Mora se povjerovati da je to bio 'crimen laesae maiestatis': nijemo protivljenje Černomirdinovim reformama nije od jučer, ali nije ni toliko staro. Taj bivši direktor Gazproma oduvijek je bio vatreni pristaša - i profiter - lobbya novih rentijera na polju energetike. I oduvijek mu se živo fućkalo za nekakvu pravu industrijalizaciju države i za blagostanje velike većine svojih sugrađana, a da ga, sve do ovog ponedjeljka, nije stigla nikakva kazna. Improvizirani dio ove kolektivne smjene - da ne kažemo hirovitost - još je vidljiviji pri određivanju prijelaznog premijera. U svojem govoru na televiziji, čije je snimanje, sudeći po konačnoj montaži, dovršeno nakon više 'pokušaja', Boris Jeljcin je najavio da će on sam preuzeti tu dužnost. Nekoliko sati kasnije saznalo se da neće biti tako i da će dužnost privremenog premijera obavljati bivši ministar energetike Sergej Kirijenko. Kao slučajno, naravno, taj mladi pohlepni tehnokrat - star je samo 35 godina - za sada nema nikakvu političku težinu i ne postoji opasnost da zasjeni Predsjednika. Ali njega drže 'liberalnim reformatorom' što će omogućiti Zapadu da se ne plaši, a Zapad želi da njegovi uobičajeni sugovornici, ministar vanjskih poslova Evgenij Primakov i ministar obrane Igor Sergejev ostanu na svojim položajima. I sva to u očekivanju da Jeljcin Dumi obznani ime svojeg novog premijera, a prema Ustavu, to mora učiniti u roku od dva tjedna. Vjerojatno će to biti Kirijenko, ali možda bude i netko drugi. Uostalom, kao da je to važno! Ali se možemo okladiti da to neće biti nitko tko bi bio previše poznat ili hrabar. Boris Jeljcin takve cijeni samo neko vrijeme, a mora dobiti i zeleno svjetlo Dume prepune konzervativnih zastupnika (komunisti i nacionalisti) ako želi izbjeći proglašavanje prijevremenih parlamentarnih izbora. No, Predsjednik na taj način nije ništa manje uspješno ostvario svoj cilj. Iz, na taj način stvorenog političkog kaosa, na površinu izbija samo jedno biće: on sam. On je, istina, prilično slab, ako ništa drugo, onda barem tjelesno. Ali je očito da je za njega nepodnošljiva i sama pomisao na to da ode s vlasti i da pripremi teren za svojeg nasljednika. Tako da svu preostalu snagu najvjerojatnije neće uložiti u učvršćivanje pravne države, koja još posrće, i u omogućivanje stvarnog gospodarskog razvoja koji neće biti dobar samo za beskrupulozne 'barune-lopove', nego će za svoju osobni probitak iskorištavati sukobe klanova, nekog bankara protiv nekog financijera ili nekog 'reformatora' protiv nekog 'liberala'. Sanjajući možda o novom mandatu za 2000. ako uspije promijeniti Ustav koji mu to zabranjuje i ako ga Bog poživi do tada. Zato nemojmo od Jeljcina očekivati da sutra učini ono što je jučer zanemarivao, iako je u ponedjeljak obećao 'uložiti velike napore kako bi gospodarske reforme bile energičnije i djelotvornije te da će im dati novi politički poticaj'. Ta stara ploča toliko je izgrebana da se više ne prepoznaje ni pjevačev glas. Predstava s ovim novim umornim, ali umišljenim carem, opsjednutim svojom sudbinom, vrlo je patetična. A posebno je tragična za Rusiju, koja je još pod traumama zbog promjene svojeg statusa i smanjivanja svojeg prostora, a i dalje traži samu sebe. Za Rusiju kojoj, pod krinkom demokracije, i kao da joj tu demokraciju žele ogaditi prije nego što ju je i okusila, nude samo jednu vrst vlade na koju Nikolaj II. vjerojatno ne bi htio ni pljunuti. Konačno, za Rusiju koju mnogo više ponižavaju 'dobra volja' njezina svemoćnog Predsjednika i arogancija njegovih slugu nego njezini međunarodni partneri. Rusiju koju potkrada i prezire šačica profitera najgore vrste koji u društvu svojih 'riba priljepaka' muzu kravu, a zaboravljaju je hraniti", piše Jacques Amalric, zamjenik glavnog urednika Liberationa. 260112 MET mar 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙