DEN HAAG, 26. ožujka (Hina) - Na suđenju Zlatku Aleksovskom, bivšem upravitelju zatvora Kaonik u Lašvanskoj dolini, tužitelj je u četvrtak nastavio izvoditi svjedoke koji su u siječnju 1993. godine, kao zarobljenici HVO-a, bili
odvedeni u Kaonik odakle su 26. siječnja izvedeni da služe, kako su naveli svjedoci, kao živi štit.
DEN HAAG, 26. ožujka (Hina) - Na suđenju Zlatku Aleksovskom, bivšem
upravitelju zatvora Kaonik u Lašvanskoj dolini, tužitelj je u
četvrtak nastavio izvoditi svjedoke koji su u siječnju 1993.
godine, kao zarobljenici HVO-a, bili odvedeni u Kaonik odakle su
26. siječnja izvedeni da služe, kako su naveli svjedoci, kao živi
štit.#L#
Pet svjedoka, Bošnjaka, čija su imena ostala zaštićena, kazali su
da su bili odvedeni u skupinama od 15 ljudi na lokacije u okolici
Kaonika - na ceste prema selima Skradno, Strane, a neki prema
Merdanima - gdje su stajali dok je HVO pregovarao o predaji tih
sela.
Svi su svjedoci, u protuispitivanju obrane, rekli da nitko od njih
nije tada bio povrijeđen. Neki su kazali da se u blizini pucalo, ali
da ne znaju tko je pucao, dok su drugi rekli da nije bilo pucnjave na
mjestu gdje su oni stajali.
Na upit branitelja Srđana Joke i Gorana Mikuličića, neki svjedoci
su tvrdili da se s mjesta gdje su stajali nisu mogla vidjeti
spomenuta sela, dok su drugi kazali da su se vidjele neke kuće, ali
se nije moglo vidjeti ljude. Oni nisu znali je li u trima selima bila
Armija BiH, ali su tvrdili da se pregovaralo o predaji i da su se
Skradno i Strane uskoro predali HVO-u.
Svjedok "P" je rekao da su, nakon što je Bošnjak koji je otišao
pregovarati u Merdane pobjegao, HVO vojnici koji su bili oko njih
stali psovati i rekli da "ako zapuca iz Merdana, neće se ni
petnaestorici zatočenih dobro pisati". Na upit obrane o tomu kako
zna da su trebali služiti kao živi štit, taj je svjedok kazao da mu
je to rekao vozač autobusa koji ih je odvezao na cestu prema
Merdanima. Svjedok "P" je također rekao da mu je isti vozač dao
maskirnu jaknu po dolasku u Kaonik prethodni dan, jer je svjedok
imao na sebi samo pulover. Na upit obrane "je li bio u živom štitu u
gornjem dijelu uniforme s oznakama HVO-a", svjedok je odgovorio
potvrdno.
Svjedoci su kazali da ih je prilikom dolaska u Kaonik dočekao
upravitelj Zlatko Aleksovski, a neki su napomenuli da je Aleksovski
bio nazočan kad su sljedećeg dana bili skupljeni u dvorištu zatvora
prije odlaska prema Stranama, Skradnu ili Merdanima.
Ti su svjedoci boravili u Kaoniku od 25. siječnja do 8. veljače
1993. godine kad su razmijenjeni. Oni su kazali da su 25. siječnja
odvedeni iz svojih kuća u Busovači i okolnim selima ili da su
uhićeni u gradu.
Svjedok "O" je rekao da su, odmah po zatočenju, stari i bolesni
ljudi bili oslobođeni.
Svjedoci su govorili da su stražari u Kaoniku, uključujući
upravitelja Aleksovskog imali maskirne uniforme, na kojima su neki
svjedoci vidjeli oznake HVO-a, a drugi nisu. Petorica svjedoka
kazala su da su tijekom boravka u Kaoniku bili odvođeni na kopanje
rovova na lokacije oko Busovače.
Tužitelj je, kao središnji dio optužnice podignute protiv Zlatka
Aleksovskog, naveo maltretiranje muslimanskih zatvorenika u
Kaoniku te njihovo odvođenje na kopanje rovova i korištenje kao
ljudski štit. Ta je praksa, navodi tužitelj, u suprotnosti s
međunarodnim humanitarnim pravom, odnosno Ženevskim
konvencijama. Za primjenjivost tih konvencija, tužitelj, međutim,
mora dokazati postojanje međunarodnog sukoba u srednjoj Bosni.
Suđenje Zlatku Aleksovskom nastavlja se u petak.
(Hina) vb br
261634 MET mar 98