RFI - POSLJEDICE ODGODE ODLUKE O BRČKOM

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 17. III. 1998. O širim posljedicama odluke za Brčko u Dossieru emisije govori Vojislav Stojanović. "Međunarodnom arbitražnom povjerenstvu za Brčko predsjeda američki pravnik Robert Owen kojega nije postavila nikakva ad hoc skupina velikih sila niti bilo koje političko tijelo međunarodne zajednice. Njega je imenovao međunarodni sud pravde iz Haaga, pravno tijelo Ujedinjenih naroda, koje je mjerodavno samo za sporove među državama. Iako republika srpska i bošnjačko-hrvatska federacija nisu prave države, za rješavanje njihova zadnjeg teritorijalnog spora aktiviran je haaški sud da bi se došlo do rješenja utemeljenog na međunarodnom pravu, a sigurno ne na trenutnom odnosu snaga. Ipak ni Owen ni arbitražno povjerenstvo, kako izgleda, ne ponašaju se u skladu s ovlaštenjima koja su im dana, već u skladu s najjednostavnijim potrebama i kratkoročnim interesima zapadnih zemalja angažiranim u Bosni. To ne skrivaju ni veliki listovi na Zapadu, ni politički akteri u Bosni. Prije nego je povjerenstvo u nedjelju objavilo da se i treći put odgađa konačna odluka o Brčkom, ovoga puta do kraja '98. ili početka '99., londonski 'The Economist' je napisao, samo dva dana prije, da izgleda vjerojatno da su zapadne zemlje zatražile od Owena da odluku odgodi još jednom, barem do rujanskih općih izbora. Da je međunarodna arbitraža doista neovisna, kao sud pravde koji ju je stvorio, nitko od nje ne bi ništa mogao tražiti. 'The Economist' sugerira da je Owen bio u tijesnoj koordinaciji s međunarodnim supervizorom za Brčko, ponovno Amerikancem, Billom Farrandom, što je posebno pokazala i brza reakcija State Departmenta, koji je izrazio zadovoljstvo sadašnjim rješenjem, kao da je doneseno potpuno neovisno od njega. Kasnije je stigla i istovjetna reakcija Europske unije, čije interese u Bosni najviše izražava Carlos Westendorp pa je stalnost i odlučivanje svih stranih činitelja savršeno sačuvana. To što ni predstavnik federacije, ni predstavnik republike srpske u arbitražnom povjerenstvu nisu htjeli potpisati dokument o još jednom odgađanju, nije ostavilo veći dojam, isto kao ni objašnjenje bošnjačkog predstavnika Čazima Sadikovića koji je rekao: 'Očito su politički razlozi prevladali u ovoj odluci. Cilj neke arbitraže jest da se primijeni pravo, ovdje to nije bilo tako.' Brčko je jedan od gradova-simbola bosanskog rata... S jedne strane, tu prolazi pupčana vrpca republike srpske, a ako bi ona bila prekinuta, glavni dio srpskog entiteta s Banja Lukom ostao bi enklava koja se ne bi mogla održati, čime se ne bi mogao održati ni cijeli entitet. S druge strane, Brčko je jedina veza bošnjačko- hrvatske federacije s istočnom Hrvatskom, točka spajanja tzv. hrvatskog pereca i jedini izlaz Bošnjaka na Podunavlje, prema srednjoj i istočnoj Europi. I s treće strane, riječ je o mjestu koje samo po sebi ima veliku važnost jer je prije rata po broju stanovnika bio šesto naselje u Bosni i jedina bosanska riječna luka ili luka uopće. Od 40 tisuća stanovnika prije rata Bošnjaka je bilo preko 40 posto, Hrvata 25, Srba 20, Jugoslavena i ostalih preko 10 posto. Danas je u gradu 30 tisuća, što dobrovoljno, što prisilno nastanjenih Srba. U središtu je spomenik tzv. srpskim braniteljima Brčkog i kip Draže Mihajlovića, dok je u Haagu Goran Jelisić, nekadašnji zapovjednik logora smrti za bošnjačke civile. U Brčko se uz najveće američke pritiske vratilo 3 tisuće bošnjačkih izbjeglica. Krajem prošle godine stvorena je višenacionalna gradska skupština i nešto kasnije mješovita policija. Ovi podaci, međutim, nikoga ne zadovoljavaju budući da bez američkog supervizora ne bi uopće funkcionirali i jer najveći broj izbjeglica privremeno smještenih samo desetak kilometara izvan grada ne može se i dalje vratiti. Prema međunarodnom pravu, svako naselje pripada stanovnicima koji su iz njega nasilno potjerani, u ratu koji je imao obilježja vanjske agresije. Ako grad pripada njegovim starim stanovnicima, onda oni imaju pravo izabrati vlast koju žele i preko nje se pripojiti teritorijalnoj jedinici u svojoj državi kojoj žele. Te elementarne istine su nažalost demantirane još na općinskim izborima prošle godine kada je Srbiji uz malo upozorenja i prijekora dopušteno lažiranje više tisuća glasova, među njima i glasova ljudi iz Beograda koji Brčko nisu vidjeli nikada u životu. Kada se postigla srpska glasačka većina u gradu, čekalo se da se promijeni vlast ekstremnih nacionalista s Pala kako ne bi ispalo da se najdragocijeniji poklon u postdaytonskoj Bosni dodjeljuje doslovce ratnim zločincima. Arbitražno povjerenstvo čak je sugeriralo da bi i u slučaju opstanka rukovodstava oko Radovana Karadžića, moglo dodijeliti Brčko bošnjačko-hrvatskoj federaciji, kao da pravo dolazi iz kasnijeg ponašanja onoga koji ga je prekršio, promijenio se i pokajao, pa da mu se zato odobri da zadrži ukradeni predmet. Bošnjačka strana usamljena je u ovom problemu, jer su Hrvati u svojim računicama već prepustili Brčko. Videći u kojem se smjeru razvijaju stvari, predlagali su čak da grad ne pripadne federaciji, već da dobije izvanentitetski status i bude stavljen pod izravnu vlast središnjih bosanskih vlasti. Ovo novo povjerenstvo nije prihvatilo ni tu mogućnost, već je u obrazloženju jasno stavilo u izglede umjerenom srpskom rukovodstvu iz Banja Luke da ako se i dalje bude lijepo ponašalo kao nagradu može dobiti grad u trajno vlasništvo. Što bi inače trebala značiti formulacija o čekanju da ekipa Plavšićke i Dodika do kraja završi započete reforme i omogući povratak izbjeglica u Brčko, ako ne da ostvari i formalni suverenitet nad gradom nad kojim već ima faktički suverenitet. Kao maloj djeci kojoj se daju bomboni ako se lijepo ponašaju, Brčko se nudi kao mamac onima koji su već zaprijetili da će se povući ako im poklon izmakne. Srpsko vodstvo treba se održati nakon rujanskih izbora, treba omogućiti povratak još koje tisuće Bošnjaka i priča bi za pragmatične zapadnjake bila završena. Pozivanje na međunarodnu pravdu i u Bosni je ionako krajnje kompromitirano, ali ne bi trebalo zaboraviti da bi svaki novi rat na ovim prostorima počeo oko Brčkog. To bi doduše bio problem ne za sadašnju, već za novu generaciju zapadnih političara." (RFI) 180148 MET mar 98