SAD WALL STREET J. 17. III. ODGODA U KORIST ČVRSTORUKAŠA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WALL STREET JOURNAL 17. III. 1998. Brčko na vagi Optuženiku za ratne zločine Radovanu Karadžiću ovoga je vikenda još jedan put dobačeno uže za spašavanje. Treći su put međunarodni posrednici odgodili odluku o prijepornom komadu zemlje poznatom kao Brčko. Kako pokazuje zemljovid, Brčko leži u suženju između istočnih i zapadnih dijelova republike srpske i povezano je sa Srbijom tzv. posavskim koridorom. Tijekom prvih tjedana bosanskoga rata srpska je paravojska brutalno izgnala iz Brčkog oko 30 tisuća Hrvata i Muslimana. Tijekom rata to područje osiguravalo je beogradskim suradnicima republike srpske prolaz od presudne važnosti za opskrbu ratnim materijalom iz Srbije. Od tada su posavski koridor i Brčko bili ključ za Karadžićevu snažnu bazu. (…) Na dobitku od zapadnjačke plahosti, tada je i sada Karadžić, čiji znanci upravljaju policijom i gradskim vijećem u Brčkom danas. Krijumčare novac i potrepštine za srpske čvrstorukaše. Srpska policija često je smještena u blizini muslimanskih domova i zlostavlja izbjeglice, srpske bande ruše obnovljene domove, a srpske vlasti pokazuju tendenciju zanemarivanja Muslimana kojima bi trebalo biti omogućeno korištenje komunalnih usluga. Karadžićevi pristaše djeluju nesmetani od raznih međunarodnih promatrača i snaga u tom području, kao što su na primjer međunarodne policijske snage koje broje 250 (nenaoružanih) ljudi i 1000 pripadnika mirotvornih postrojba. Kada se učinilo na rujanskim izborima da bi srpski nadzor nad Brčkom mogao biti ugrožen, OESS- ovi su promatrači izbora, prema izvještajima, smanjili napetost "otkrivši" još 2900 srpskih glasova. Činjenica koja se odražava u nedonošenju odluke jest da bi dodjeljivanje Brčkoga Federaciji BiH provociralo povratak Srba "čvrste ruke" u republici srpskoj, dok bi ostavljanje Brčkog pod srpskom vlašću moglo potaknuti muslimanske pozive na oružje. Clintonova se administracija i promatrači stoga nadaju da će ravnomjerni ishod na jesenskim izborima u republici srpskoj primorati obje strane na nagodbu. Vrlo vjerojatno ovo bi bila neka vrsta formule za "umanjivanje razlike" gdje bi vlast bila podijeljena među brojnim izvorima. Ovo sumnjivo rješenje osuđeno je na propast u trenutku kada jedna od strana ustanovi da silom može uzeti ono što nije bilo postignuto izborima ili posredovanjem. U krvavom međuvremenu Karadžić nije jedini koji se time okoristio. S takvim pragmatizmom i popustljivošću od strane zabrinute međunarodne zajednice, jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević ne treba brinuti da će se njegovo carstvo polako srušiti oko njega. Suočen s gerilom na Kosovu, oporbom u Crnoj Gori, propadajućim gospodarstvom kod kuće i sve većim brojem nezadovoljnih u republici srpskoj, gospodin Milošević može se barem tješiti da Sjedinjene Države nastavljaju tretirati njegov nastup kao ključ balkanskog mira. Toliko dugo koliko se ovakvo shvaćanje bude nastavljalo, njegovi će izabranici u republici srpskoj vjerojatno zadržati Brčko u svojim pandžama. 180144 MET mar 98