CORRIERE - FOJBE- INTERVIEW BETTIZZA- 14. III.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 14. III. 1998. Fojbe, svađa zbog 'pomirbe' "'Ne tražimo da se izjednače oni koji su dali živote za slobodu s onima koji su se borili protiv nje'. Skrhanim glasom partizanski potpredsjednik Arturo Calabria u prepunoj dvorani 'Antifašistički pokret' navodi brojke poginulih u Otporu. Neki izlaze crvenih očiju. To su iste suze koje obuzimaju istarske izbjeglice kad se, na svojim sastancima, sjećaju žrtava fojba i tragedije egzila. Složiti te suze i neizlječive rane nastale tijekom 50 godina u istom duhu zajedničkih vrijednosti, svaka strana sa svojim uspomenama, često bolnim. To je oklada Luciana Violantea i Gianfranca Dinija koji u susretu danas prije podne prelaze minsko polje na kojem su neodvojive povijest i politika. U gradu simbolu suprotstavljenih totalitarizama, predsjednik komore (PDS) i vođa AN-a obračunavaju s korijenima, ali i s osovinama uzajamnog opravdanja koje ljute njihove saveznike. 'Demokracija i nacionalni identitet: opažanja na istočnoj granici', To je naslov suočenja koje će ta dvojica održati u kazalištu Verdi i sa studentima tršćanskog sveučilišta koji su organizirali susret. Susret se priprema već mjesecima, kao simbol nacionalne pomirbe. No on je i fitilj između desnice i ljevice koji u Trst opet donosi napetosti proteklih vremena. (...) 'Završiti ali ne ukloniti,ojačati slobodu sve dok ne postane zajednička vrijednost', cilj je tajnika tršćanskog PDS-a Stelia Spadara koji je prije dvije godine na ljevici pokrenuo samokritiku glede fojba: 'Rasprava može sadržavati zajedničko sjećanje i prigoda je civilizacijskog rasta cijele Italije', primjećuje zastupnik AN-a Roberto Menia. No u Querci ima i glasova neslaganja. 'To je - kaže pokrajinski predsjednik Claudio Tonello - tema za povjesničare, a političari bi se morali čuvati revizionizma. Temeljne vrijednosti Republike, antifašizam i otpor, ne mogu se podvrći reviziji.' (...) Na drugoj fronti kritička je Forza Italija. Giulio Camber, senator i tršćanski koordinator kaže: 'Ne koristimo povijest za stranačke igre. Fini po zakonu drži da komunizam više ne postoji. Mi držimo da je, iako je promijenio lice, isti kao jučer. Fašizam je mrtav, komunizam vlada Italijom'" - izvješćuje među ostalim Roberto Morelli. List na istoj stranici objavljuje interview novinara M. Br. s Enzom Bettizzom: - Enzo Bettizza, kako ocjenjujete, vi Dalmatinac u 'egzilu' i autor 'Sablasti Trsta', zagrljaj pomirbe najavljen za danas između predsjednika AN-a Gianfranca Finija i predsjednika komore Luciana Violantea? To je susret kojeg osporavaju i desnica i ljevica, zbog čega se čini da je preuranjen... = Čini mi se nešto umjetno u činjenici što je taj dijalog zatražen baš na istočnoj granici. Znači u jednom uglu zemlje gdje su obje fronte desetljećima igrale, ponekad i varale, različitim sredstvima. Za bivše komuniste ta je granica često bila izvorom neprilika i grizodušja, među kojima su vrlo teška bila pitanja izbjeglica (nejasno optuženih da su fašisti) i pitanja fojba. Zbog toga su ih instrumentalizirali u tišini. Za bivše fašiste instrumentalizacija je prošla uz stalnu i šovinističku viku koju su često podržavali samo razlozi izbornih kutija... - Dakle, već je pozadina manifestacije pogrješna: je li tako? = Da. Napominjem da mi se čini ispravnim približavanje strana, kako bi se doista i konačno oslobodile tereta, držim da scenarij iskrivljuje i da je iskrivljen. A to već u sebi, za sve koji to vide, sadrži i opasnost da će propasti. Bez obzira na neiskrenost koja visi iznad svega. Jer očito je da od dvojice protagonista 'mira' jedan pokazuje da to radi zbog svoje osobne računice dok drugi to radi da bi ojačao i učinio vjerodostojnijim stanoviti politički zanos o kojem govori. - Što bi dakle po vama bilo ispravnije učiniti? S koje strane treba početi ako želimo zaključiti naše račune s našom prošlošću koja ne prolazi? = Treba još malo pričekati. Zapravo, Finiju je lakše obaviti reviziju, budući da se grijesi fašizma rađaju i troše u Italiji, a ograničenost prostora dopušta dakle spoj suhoparne i definitivne samokritike. Za razliku od postkomunista koji drže da su grijesi komunista planetarni i da je Togliatti imao tešku ulogu (dovoljno je pomisliti na neke mračne španjolske i poljske događaje)... Trebali bi ići putem kojim je krenuo Ingrao koji je inteligentno razumio, i dopustio, opseg monstruoznosti kojeg je znanstveno otkrio francuski ogled, koji vodi na ljestvicama prodaje. Morali bi imati jednaku hrabrost. - Dakle, Bettizza: licem u lice u Trstu neće donijeti nikakvu pravu pomirbu? = Ponavljam: zamisao je sama po sebi pohvalna, ali mi se čini pogrješnim način na koji se namjerava ostvariti. To je zemljopisno pogrješan susret. Povijesno preuranjen. Psihoideologijski licemjeran. Ja ga vidim takvim. 160036 MET mar 98