DNEVNI PREGLED 45 6. OŽUJKA 1998.

BRITANSKI RADIO - BBC 5. II. 1998. Međunarodni se pritisak na Hrvatsku nastavlja. Oštra ocjena Organizacije za europsku sigurnost i suradnju danas je ne isti način očitovala Vijeće NATO-a, a najavljuje se i oštra predsjednička izjava Vijeća sigurnosti UN-a. Sve se zamjerke Hrvatskoj mogu svesti na tri točke: problem povratka izbjeglica, stanje u Podunavlju kojeg Srbi nastavljaju napuštati, te govor predsjednika Tuđmana na IV. općem saboru HDZ-a. Sve to skupa također je ponovio britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook, koji je jučer u Bosni vrlo kritički govorio o Hrvatskoj. No, hrvatski mediji prešućuju ili vrlo diskretno prenose takove negativne ocjene hrvatske politike. Kako veli naš zagrebački suradnik Maroje Mihovilović, to je u skladu s politikom vlastima bliskih medija koji skrivaju ili petrificiraju vijesti o broju negativnih i oštrih reakcija međunarodne zajednice na hrvatsku politiku u posljednje doba. "Samo su pojedini dnevni listovi objavili danas ono što je britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook izjavio o Hrvatskoj i Tuđmanu jučer u Banja Luci. Iako je u ovom trenutku izvanredno velike težine, od velikog značenja za današnji trenutak Hrvatske i njen položaj u svijetu, jedan je od tih listova tu izjavu sakrio u jedan mali skupni izvještaj na vanjskopolitičkoj stranici, slično kao što je nedavno na isti način citirao i negativnu ocjenu američkog specijalnog posrednika za bivšu Jugoslaviju Roberta Gelbarda o govoru hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na kongresu Hrvatske demokratske zajednice. Taj list citira danas izjave Cooka kako je Hrvatska sada najveća zapreka rješenju izbjegličke krize, kako etničkoj netoleranciji sadržanoj u posljednjem govoru predsjednika Tuđmana u Zagrebu nema mjesta u zemlji koja želi bliže odnose s Europskom unijom, te kako ne postoji europski zemljovid sada ili u budućnosti na kojem bi bilo mjesta za veću Hrvatsku ili veliku Srbiju. Hrvatska televizija ove je Cookove riječi prenijela samo u emisiji Motrišta, koja se emitira kasno navečer, a koja u posljednje doba pokazuje značajan stupanj slobode u iznošenju i po Hrvatsku nepovoljnih informacija. Jučer navečer, u glavnom televizijskom Dnevniku koji je glavni izvor informiranja za najveći dio hrvatske javnosti, nisu spomenute ove Cookove riječi, nego je rečeno da je on nakon svojih susreta u Sarajevu s hrvatskim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Krešimirom Zubakom izjavio da se mnogo napravilo na provođenju Daytonskog sporazuma. I ovaj slučaj pokazuje kako vlastima bliski mediji i dalje dosta selektivno prenose reakcije svijeta na sadašnju hrvatsku politiku, pa miješajući ove negativne ocijene koje prevladavaju kod svih eminentnih i značajnijih međunarodnih čimbenika s nekim drugim pozitivnije intoniranim ocjenama o navodno ipak povoljnijem položaju Hrvatske u svijetu, u ovom trenutku ipak uspijevaju široj javnosti prikriti pravo stanje opće izoliranosti u kojem se Hrvatska danas nalazi." Pregled tiska Više današnjih britanskih listova istražuje namjerava li se predsjednik vlade Tony Blair preobratiti na katoličanstvo. 'The Times' prenosi izjavu jednog glasnogovornika koji ističe kako se to gdje je g. Blair otišao u crkvu nikoga ne treba ticati, premda je Downning Street potvrdio da je premijer nedavno u westminsterskoj katedrali pribivao katoličkoj misi. 'The Mirror' kaže kako bi mogućnost da se pojavi jedan katolički premijer izazvala vjersku i političku buru. List smatra da bi bilo kakve katoličke simpatije premijeru donijele problema kod sjevernoirske protestantske većine u osjetljivim trenucima za mirovni proces. 'The Independent' na svojoj naslovnoj stranici donosi članak o dvostrukoj prijetnji koja dolazi od kompjutorskoga kriminala te od sve veće ovisnosti kompjutorskih softverskih programa o kompaniji Microsoft Billa Gatesa. Zaključak dolazi slijedom kaosa koji se u Sjedinjenim Državama dogodio jučer nakon što su se srušili neki strojevi koji se služe Microsoft programima, a koji su povezani s internetom. Među organizacijama koje su se našle pogođene bile su i sustav američke mornarice, veliki broj sveučilišta te američka svemirska agencija Nasa. Britanski listovi osobitu pozornost posvećuju rasplamsavanju krize na Kosovu te posljednjim pokušajima Zapada da je zaustavi. 'The Times' izvještava kako je sinoć britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook krenuo u oštru diplomatsku akciju. Pred svoj beogradski susret s jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem on je kazao kako je sazvao hitan sastanak u Londonu idućega ponedjeljka šesteročlane kontaktne skupine velikih sila na kome će se raspravljati o Kosovu. Američki posebni izaslanik Robert Gelbard zaprijetio je ozbiljnom akcijom protiv Jugoslavije, posluži li se ona silom protiv etničkih Albanaca. On je Miloševića upozorio kako je Amerika spremna na njegovu politiku te na njegovu policiju odgovoriti svim prikladnim mjerama kojima raspolaže. Robin Cook će se također pokušati sastati s čelnikom kosovskih Albanaca Ibrahimom Rugovom, prkoseći jugoslavenskoj vladi te će ga pozvati da se ne utječe nasilju te da pokuša zaustaviti osvetnička ubojstva koja bi se mogla dogoditi. 'The Times' piše kako je Cookova glavna poruka rezervirana za predsjednika Miloševića i njegova ministra vanjskih poslova Živaljina Jovanovića. Njima će kazati kako se Savezna Republika Jugoslavija suočava s novom izolacijom te uvođenjem novih sankcija posluži li se silom protiv albanske većine na Kosovu. Govoreći u ime Europske unije Cook će jugoslavenske čelnike upozoriti da Unija neće unaprijediti svoje veze s Beogradom ne bude li problem riješen mirnim putem. Upozorenje dolazi u vrijeme kad i Rumunjska, Bugarska, Grčka i Turska pozivaju Beograd da otpočne dijalog s kosovskim Albancima. 'The Daily Telegraph' u naslovu ističe kako premijer Tony Blair kaže da srpsko ubijanje mora prestati. On je u jučerašnjem govoru u parlamentu rekao kako Britanija neće stajati po strani dok srpske paravojne snage iznova ugnjetavaju albansku većinu na Kosovu. Premijer je nakon vikenda tijekom kojega je tridesetak ljudi na Kosovu izgubilo živote istaknuo da je ondje stanje krajnje ozbiljno te da će o njemu raspravljati Robin Cook na svojim današnjim prešnim razgovorima u Beogradu. Washington je naznačio kako je spreman razmotriti vojnu intervenciju na Kosovu da bi spriječio krvoproliće bosanskih razmjera. Na Kosovu istodobno - piše 'The Daily Telegraph' - jedna podzemna albanska skupina poziva sve tjelesno sposobne albanske muškarce da se pridruže oružanom boju protiv Srba. U parlamentu upitan hoće li danas šef diplomacije Robin Cook Miloševiću odaslati jasnu poruku da Britanija neće stajati po strani bude li još jedan etnički rat na Balkanu izazvan srpskim etničkim šovinizmom, premijer Blair je odvratio kako će takvu jednu poruku ministar Cook prenijeti Miloševiću vrlo, vrlo jakim riječima. Ministar Cook je prethodno boravio u Sarajevu gdje se susreo s članovima kolektivnog državnog predsjedništva. Upozorio ih je kako se očekuje dalji napredak, osobito u pitanju povratka izbjeglica, no - kako je istaknuo novinarima - sad prvi put može vidjeti nadu za budućnost. On je istaknuo kako je najveći napredak napravljen u republici srpskoj koju vodi vlada Milorada Dodika. On je za dva tjedna učinio više da popravi život svojih ljudi nego što je to učinila prijašnja vlada za dvije godine. Kako piše 'The Daily Telegraph', ministar Cook je pak izrekao oštro upozorenje Slobodanu Miloševiću, kazavši kako Beograd treba priznati autonomiju Kosova te hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. 'Telegraph' piše kako je u jednom svom nedavnom govoru g. Tuđman naznačio da bosanske granice ne važe te kako veliki dijelovi zemlje s pravom pripadaju Hrvatskoj. (BBC) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 5. II. 1998 Iz Haaga izvještava Mirko Klarin. "Sjeveroatlanski saveznici namjeravali su se u paketu obratiti Beogradu, Zagrebu i Bagdadu, odnosno predsjednicima Slobodanu Miloševiću, Franji Tuđmanu i Sadamu Huseinu, ali ih je u tome djelomično omela Francuska. Pariz se, naime, suprotstavio miješanju NATO-a u sadašnju iračku krizu koja je, po njegovom mišljenju, izraz negativnog znaka zapadnog saveza, te je poruka, kojom se Sadam Husein upozorava na najstrože posljedice eventualnog nepoštivanja sporazuma s Kofi Annanom, otpremljena u Bagdad samo s popisom glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane, a ne kompletnog Vijeća NATO-a. Pariz se međutim pridružio ostalim zapadnim saveznicima u upozorenjima koje je savjet NATO-a danas uputio Beogradu i Zagrebu. ... koliko zapadnih saveznika se tiče Kosova, a u drugom Hrvatske i njenih obaveza po mirovnim sporazumima za Bosnu i istočnu Slavoniju. NATO i međunarodna zajednica, ističe se u izjavi savjeta, imaju legitimni interes za događaje na Kosovu, pored ostalog i zbog njihovog utjecaja na cijelo područje, za koji je zainteresiran savez. Zapadni saveznici su zato duboko zabrinuti nedavnim nasilnim incidentima na Kosovu, a posebno brutalnim suzbijanjem od strane srpske policije ... u Prištini 2.ožujka. Vijeće NATO-a bezrezervno osuđuje nasilno gušenje nenasilnog ispoljavanja političkih stavova, kao i terorističke akcije poduzete radi ostvarivanja političkih ciljeva. Uz poziv svim stranama da odmah poduzmu korake u cilju smanjivanja napetosti, savjet NATO-a ukazuje da SR Jugoslavija ima posebnu obavezu da preuzme pravodobno inicijativu zbog sprečavanja daljnjeg pogoršavanja situacije. Brza i puna implementacija sporazuma o obrazovanju bi, prema ocjeni zapadnih saveznika, predstavljala važan korak naprijed. Beogradske vlasti i čelništvo albanske zajednice na Kosovu se dalje pozivaju da bez preduvjeta uđu u ozbiljan dijalog, kako bi razvili obostrano prihvatljivo političko rješenje za Kosovo unutar granica SR Jugoslavije, a na temelju principa koje je definirala međunarodna zajednica. Oni su sadržani u zaključcima Kontaktne skupine od 8. siječnja i 25. siječnja ove godine, u kojima se, podsjetimo, uz odbacivanje separatizma i održavanja postojećeg stanja insistira na političkom rješenju kojim bi se učvrstio status Kosova unutar Srbije i SR Jugoslavije. U odvojenoj poruci Zagrebu Vijeće NATO-a se priključio Europskoj uniji i Upravnom odbora Vijeća za implementaciju mira, kancelari visokog predstavnika i drugima koji su prošlih dana oštro osudili govor predsjednika Tuđmana na IV. saboru HDZ-a. Saveznici su, kaže se u izjavi Vijeća NATO-a, duboko zabrinuti tim govorom koji je u suprotnosti sa sobom i duhom mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. Zapadni saveznici zato drže da je potrebno Hrvatsku podsjetiti na njene obveze po mirovnim sporazumima, ukazujući da će njihovo poštivanje ili nepoštivanje biti od kritičnog značaja za razvoj odnosa NATO-a s Hrvatskom. Od vlasti u Zagrebu se posebno traži da potakne i dozvoli povratak izbjeglica i raseljenih lica u njihova mjesta u Hrvatskoj i u širem području." (RFI) RUSIJA KOMMERSANT DAILY 5. III. 1998. Diplomati lete u Beograd "Ovih je dana Beograd postao gotovo glavno središte međunarodne djelatnosti. Tamo su došli izaslanstvo Europske unije na čelu s jednim od čelnika u britanskom ministarstvu vanjskih poslova Tonyjem Lloydom, britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook koji je radi toga žurno promijenio pravac svoga balkanskog putovanja, pa čak i finski ministar vanjskih poslova Tarja Hapoinen. No pojačano međunarodno zanimanje baš ne veseli jugoslavenske vlasti. Svi strani gosti traže od Beograda da odustane od primjene sile i da odmah počne pregovore s kosovskim Albancima. Uskoro se treba održati novi susret kontaktne skupine u svezi sa stanjem na Kosovu (prošli je održan u Moskvi). No ovaj put će to biti na razini ministara vanjskih poslova. Provedbu susreta potaknule su SAD. Američka državna tajnica Madeleine Albright koja je danas pošla na putovanje po Europi, već je raspravljala o tome pitanju sa svojim kolegama iz Velike Britanije i Rusije. SAD su uznemirene ne samo zbog mogućnosti novih krvoprolića na Kosovu, već i zbog opasnosti od cijepanja u redovima kontaktne skupine. Većina zemalja i međunarodnih organizacija glavnu odgovornost za kosovsku tragediju prebacuje na Beograd. Samo Moskva ponajprije osuđuje terorističke činidbe kosvskih Albanaca. Izjave ruskog ministarstva vanjskih poslova, iako se pozivaju na rezoluciju o Kosovu koja je donesena na moskovskoj sjednici kontaktne skupine, blažeg su tona prema Beogradu. U njima nema izravne osude zbog 'gušenja silom mirnih prosvjeda'. Prema podacima koje ima 'KD', oštar ton rezolucije kontaktne skupine o Kosovu izazvao je nezadovoljstvo Beograda koji drži da je 'Kosovo nutarnja stvar Srbije, a ne kontaktne skupine'. Očito je da je zato rusko ministarstvo vanjskih poslova ublažilo svoju izjavu. No, prema priopćenju sa Smolenskog trga, to je jedino očitovanje poštovanja prema Beogradu. Kao što je nedavno bilo objavljeno, stajalište ruskog ministarstva vanjskih poslova je ovakvo: uvjet za potpuni povratak Jugoslavije u međunarodnu zajednicu je njezino prilagodljivije stajalište o kosovskom problemu", izvješćuje novinar Gennadij Sisojev. SEGODNJA 5. III. 1998. Osuđeni na 'stoljetno prijateljstvo' Aleksandar Korecki izvješćuje o najnovijim nesuglasicama u ukrajinsko-ruskim odnosima: "Nepomućeni odnosi između Moskve i Kijeva koji su bili posljedicom posjeta Leonida Kučme Moskvi, trajali su sve u svemu tri dana. Već u utorak strane su razmijenile jasne prigovore, a jučer se sve vratilo ... : prepirka koja je počela u Dumi na raspravi o odobrenju 'velikog' političkog rusko- ukrajinskog dogovora, dostojno se nastavila u Kijevu. U upravi Leonida Kučme počelo se čak govoriti o 'hladnome ratu' i kategorijama mišljenja koje su za nj značajne, a koje često očituje 'dio političke elite RF'. A sve je, kao i obično, počelo od 'sitnice' - čini se da Moskva i Kijev različito tumače dogovor o razmjeni informacija koji je potpisan prigodom Kučmina posjeta. Tako je ukrajinski ministar za priopćavanje E.Kulik uvjeren da taj dokumenat predviđa emitiranje jednog ukrajinskog radijskog i jednog televizijskog kanala u RF, kao i prodaju 'niza tiskanih glasila' na njezinu području. I najvažnije, sve to iz ruskog proračuna. Istina, isto će morati učiniti i Kijev, no 'zamah', recimo tako, je donekle različit, k tome, ukrajinski jezik u Rusiji (za razliku od ruskog u Ukrajini) ne razumiju baš svi, pa čak ni oni kojima u rubrici 'nacionalnost' stoji 'Ukrajinac'. No, u Kijevu to nikoga ne uzbuđuje - ocjenjujući taj dogovor vrlo pozitivnim, Kulik se samo požalio što strane još nisu utvrdile konkretan televizijski kanal i radijsku postaju za međusobno emitiranje (to će se utvrditi posebnim dokumentom). Odgovor Moskve bio je, možda, grub: predstojnik vladina odjela za priopćavanje i kulturu Igor Šabdurasulov nazvao je takvo tumačenje 'velikom besmislicom', svalivši, istina, krivnju zbog nerazumijevanja biti dokumenta na ukrajinska glasila. U Kijevu su se pretvarali da ne primjećuju 'zajedljive primjedbe'. No već u utorak navečer sve je došlo na svoje - u Dumi je završila rasprava o odobrenju 'velikog' dogovora. Iz Ukrajine su došli brojni gosti: dva izaslanstva (službeno i neslužbeno) Vrhovnog vijeća, članovi Vrhovnog vijeća Krima i predstavnici javnog života. Da zamjenica službenog predstavnika Državne dume iz KPRF-a Svetlana Gorajčeva, koja je svojim 'poslovnikom' i krajnje upornim lupkanjem po mikrofonu 'prigušivala' 'neprilične riječi', nije bila tako oštra, moglo je doći do velikog skandala. Nesumnjiv uspjeh tog poduhvata je u tome što nije bilo tučnjave. (...) Odgovor Kijeva - kako iz ureda Predsjednika, tako i Vrhovnog vijeća - na sve što se događalo u Dumi, nije kasnio. Pri čemu se on, u biti, nije puno razlikovao od terminologije koja se čula u Dumi. U Kijevu se jučer puno govorilo o 'ruskom šovinizmu', o tome da će Ukrajina biti 'mlađi brat' Rusije sve dok ne nađe mogućnost da se oslobodi energetske zavisnosti od nje i t.d. Kako god to bilo čudno, dobio je svoje i sam Kučma, zato što svaki put 'trči u zagrljaj Jeljcinu', što ga 'povijest ničemu nije naučila'. A predstavnik Socijalističke stranke Ukrajine Ilja Čiž, koji je također bio nezadovoljan raspravom u Dumi, za rusko-ukrajinske nevolje je okrivio 'pravog gazdu koji sjedi u Washingtonu i manipulira Rusijom i Ukrajinom'" (...) FRANCUSKA LE MONDE 5. IV. 1998. Kosovo, naša stvar "Ovaj put se neće reći da međunarodna zajednica nije na vrijeme povela računa o prijetnji koja ponovno visi nad Balkanom. Kosovska bačva baruta na rubu je eksplozije. Ovu siromašnu pokrajinu na jugu Srbije Srbi smatraju svojom nacionalnom kolijevkom, no u njoj živi 90 posto Albanaca. Raspad Jugoslavije počeo je ustvari 1989., kada je Slobodan Milošević ukinuo autonomiju na Kosovu i u Vojvodini, na sjeveru, gdje živi jaka mađarska manjina. Od tada, suzbijanje težnji kosovskih Albanaca - s brojnim povredama sloboda i ljudskih prava - nije prestajalo, ali je problem bio zabašuren ratom u BiH. Zanemarivana do Daytona, sudbina Kosova sada postaje jedna od glavnih briga. Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook je u Beogradu uime Europske unije. Uskoro će ga slijediti francuski i njemački kolega Hubert Vedrine i Klaus Kinkel koji će zajedno doputovati, što su kanili još u prosincu 1997., ali neće moći doći u Prištinu, prijestolnicu Kosova, kao što su to u početku željeli. Svi će se kod Miloševića zauzimati za pregovore, za početak kojih gazda 'malene' Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)nije, čini se, raspoložen. Možda će se sjetiti da je 1992. američki predsjednik George Bush koji se tada malo brinuo za rat u Bosni, srbijanskim čelnicima označio 'crvenu crtu' koju ne smiju prijeći, Kosovo. Razlog međunarodne zabrinutosti je jasan: iza Kosova se ocrtava cijelo 'albansko pitanje', t.j. činjenica da većina stanovnika albanskog podrijetla ne živi u Albaniji, već je rasuta po nekolikim balkanskim državama. Ako zbog pritisaka i poniženja koja trpe na Kosovu zatraže pravo da žive zajedno u jednoj nacionalnoj državi, teško će se izbjeći požar na tome području. Sve do sada, vlasti koje su se smjenjivale u Tirani imale su dovoljno mudrosti da ne pokreću to pitanje. Za izlazak iz kosovske slijepe ulice, gdje bi umjerene Albance uskoro mogla preteći nekolicina ekstremista, nema čudotvornog rješenja. No još uvijek ima vremena da se pokrajini vrati autonomija, da se provedu sporazumi sklopljeni u rujnu 1996. između Beograda i albanskih predstavnika, da se srbijanska vojska zamijeni mješovitim redarstvenim snagama. Milošević se odupire, srbijanski 'demokrati' šute. Europljani bi odlučno morali opetovati da reintegracije Srbije u međunarodnu zajednicu neće biti bez pregovora koji će povesti računa o legitimnim težnjama kosovskih Albanaca. Ukratko, morali bi pokazati da Kosovo nikako ne može biti samo nutarnja srbijanska stvar", piše u uvodniku lista. NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. III. 1998. Francuska protiv svih "Iračka kriza još uvijek povlači za sobom politička odbacivanja. Jedna od njihovih posljedica sastoji se u novom pogoršanju napetih odnosa između Francuske s jedne strane i SAD kao i Velike Britanije s druge strane. Sada je ta svađa u Bruxellesu opet postala očitom. Vijeće NATO-a htjelo je usvojiti jednu odluku koja zapravo spada u rutinu saveza. Na dnevnom redu bila je zajednička izjava kojom se teškim konsekvencama zaprijetilo Iraku u slučaju da prekrši sporazum s Annanom. Tekst se oslanjao na onu rezoluciju koju je upravo usvojilo Vijeće sigurnosti UN-a. Francuski veleposlanik u NATO-u signalizirao je pristanak koji je zatim poništen iz Pariza. Tako nije donesena odluka jer u vijeću NATO-a vlada načelo jednoglasja. Glavni tajnik NATO-a Solana izjavio je doduše poslije toga potporu saveza rezoluciji UN-a. No to nije više od pokušaja najvišeg službenika saveza da prikrije svađu između najvažnijih zemalja članica. Pariz NATO i EU u vanjskopolitičkim pitanjima sve više drži pozadinom ispred koje može igrati samostalnu i sebičnu ulogu. Primjera za to ima dovoljno: sežu od svađe oko južnog zapovjedništva NATO-a preko torpediranja kandidata EU-a za Europsku središnju banku do svađe oko Iraka. Francuzi se pri tome nestašno mire s tim da postaju outsideri. Sve dok zajednička vanjska i sigurnosna politika nema francuskih obilježja, Pariz je zapravo ni ne želi" - drži komentator lista kk. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. III. 1998. Druga bitka za Kosovo Zapad je jučer Miloševiću obećavao ublažavanje sankcija a danas mu prijeti vojnom intervencijom na Kosovu, ističe Peter Muench. "Kosovski Albanci govore o ratu protiv civila a Srbi o albanskom teroru. Činjenice potvrđuju obje tvrdnje: statistika balkanskih strahota ponovo bilježi više od 20 mrtvih - riječ je o žrtvama okrutne srpske osvete za ubojstvo četiri policajca. No, bilo da je riječ o ratu ili o teroru, jasno je sljedeće: najnovija zbivanja u južnoj srpskoj pokrajini obilježavaju prekretnicu u kosovskom sukobu koji tinja već deset godina. Mir u okružju represije, neobična ravnoteža između srpskog pritiska i albanskog otpora, dokončan je. Albanci se brane. Na Kosovu više nije moguće održati status quo. Nakon završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni, zona akutne opasnosti premješta se na čitav južni Balkan. Nitko više ne može reći da se nas to ne tiče. Međunarodna zajednica mora reagirati ali čini se da ponovo uopće nije spremna. Sastojaka za novi rat na Balkanu ima u obilju: riječ je o eksplozivnom sukobu dva naroda. Preostalih samo 200 tisuća pripadnika srpske manjine tlači pod dirigentskom palicom Beograda dva milijuna Albanaca. Tome valja pribrojiti vjerski sukob. Srbi su pravoslavci a Albanci većinom muslimani - iako svjetovno orijentirani. Dodatak je socijalni čimbenik. Kosovo je dio Trećeg svijeta u Europi - siromašno, bez radnih mjesta i sa žalosno propalom infrastrukturom. Trenutačno su izgledi za miroljubivo rješenje sukoba ravni nuli. Stajališta protivnika apsolutno su nespojiva. Beogradska politika uravnilovke suprotstavljena je albanskom zahtjevu za odcjepljenjem. Obje strane svjesno su pokidale sve veze. Srpska politika mitološki je preuveličala pitanje Kosova, čiju bit - osim vlasti - čini pljačka povelikih prirodnih bogatstava. Propaganda ističe da je Kosovo 'kolijevka srpske kulture' gdje se nalaze stari pravoslavni manastiri; u bici na Kosovu Srbi su se prije više od 600 godina morali predati Turcima. Navedene tvrdnje postižu željeni učinak: svi srpski politički blokovi zastupaju jednako stajalište prema pitanju Kosova. To je pak stajalište okov za Albance. Dok jedni Kosovo veličaju kao svoj 'nacionalni Jeruzalem', Srbija je za Albance 'otprilike jednako zanimljiva kao i Etiopija', izjavljuje premijer albanske vlade u ezgilu Bujar Bukoshi, koji živi u Njemačkoj. Albanci ne žele više imati nikakva posla sa Srbima. Otkada im je Slobodan Milošević 1989. g. oduzeo autonomiju, koju je Tito utemeljio u jugoslavenskom ustavu, Albanci su prekinuli sve kontakte i u ilegali organizirali svoju državu u sjeni. Proklamirani je cilj samostalnost njihove 'Republik Kosova'. Za taj će se cilj boriti. Ostanu li političke fronte i dalje tvrde, više neće biti upitno hoće li sukob na Kosovu uopće eskalirati već kada će se to dogoditi - prije ili kasnije. Postoje razni mračni scenariji: stalni teror a la Sjeverna Irska, nekontrolirani pokolj kao u Alžiru ili otvoreni rat po uzoru na Bosnu, koji bi zahvatio čitavu regiju. U taj bi sukob izravno bile uključene sama Albanija i Makedonija, u kojoj živi brojna albanska manjina. Stanje je zamršeno. Pomoć mora stići izvana. No, ta je pomoć predugo uskraćivana. Danas se Zapad izvlači i pokušava prikriti svoje propuste. Njemački ministar vanjskih poslova Kinkel zavarava Albance da sukob na Kosovu nije mogao biti obrađen u Daytonu 'iz vremenskih razloga'. Istina je pak da se na pregovorima o Bosni, na kojima je Milošević bio u nepovoljnom položaju, nitko nije usudio dotaknuti taj problem. Kinkel je danas ipak primijetio da je to trebalo učiniti - između ostalog i zato što je taj problem u vidu izbjeglica osjetan i u Njemačkoj. Greška je uočena i slijedi suočavanje s posljedicama. Radi pokretanja stvari na Kosovu, polugu valja uglaviti u Beogradu. No, Beograd ne želi čak ni poslušati prijedlog Zapada o kompromisnom rješenju u vidu autonomije krajnje nejasnih obrisa. Proteklih je mjeseci ritual bio sljedeć: Srbi su odbijali svako uplitanje u njihove 'unutrašnje stvari'; Zapad je prosvjedovao ali sva njegova verbalna akrobavika može biti sažeta u sljedećoj rečenici: pokušat ćemo ponovo. Europljani su se čak pomirili s Miloševićevom zabranom otvaranja europskog ureda u glavnom gradu Kosova Prištini. Ne bude li Zapad djelovao već samo reagirao, uvijek će kaskati za događajima. Trgnute iz mrtvila nedavnim krvoprolićem, zapadne zemlje danas grozničavo razmišljaju i o mogućnosti vojne intervencije, koja bi trebala poslužiti kao prijetnja Srbima. Nasumičnost tog razmišljanja razotkriva činjenica da je Miloševiću prošlog tjedna obećano ublažavanje još važećih sankcija. U to je vrijeme sukob na Kosovu već kuhao ali vjerovalo se da treba osigurati dobro ponašanje Miloševića u Bosni. No, pokušaj rješavanja jednog problema na račun drugog neće riješiti baš ništa. Naprotiv, krize se zaoštravaju", zaključuje Peter Muench. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 5. III. 1998. Milošević na Kosovu riskira svoju propast Beograd ne može na zapadnom tržištu kapitala uložiti čak ni euro- obveznice kako bi nabavio dugoročna sredstva, piše Klaus W. Bender. "Krajem veljače posebni američki izaslanik Gelbard signalizirao je tijekom posjeta Beogradu spremnost Washingtona na oprezno otvaranje. Uz izuzetak ponude o obnovi JAT-ovih letova u Ameriku, najavljeni ustupci, zamišljeni kao znak zahvalnosti za navodno pozitivan doprinos jugoslavenskog predsjednika Miloševića daljnjoj normalizaciji stanja u Bosni i Hercegovini, bili su uglavnom atmosferske prirode ali su bili i prvi konkretni nagovještaj da se međunarodna izolacija srpskog gospodarstva možda bliži svom završetku. Naime, u listopadu 1996. g. trgovinski i naftni embargo protiv krnje Jugoslavije ukinut je ali su Amerikanci istodobno oko krnje Jugoslavije podigli 'vanjski zid sankcija' (outer wall of sanctions). Taj je zid kažnjenoj državi dosada blokirao pristup posebnim financijskim sredstvima Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, pa i kreditima Istočnoeuropske banke (EBRD). Budući da pitanje dugova još uvijek nije riješeno - posljednji krug pregovora s Londonskim Clubom privatnih vjerovničkih banaka prekinut je bez rezultata krajem listopada prošle godine - Beograd, čiji dugovi iznose 10 milijardi dolara brutto, ne može na zapadnom tržištu kapitala uložiti čak ni euro- obveznice radi nabavke dugoročnih sredstava. Prevladavanje tih prepreka bilo bi temeljna pretpostavka za bar umjerenu gospodarsku reformu. Zakon o privatizaciji, usvojen krajem listopada prošle godine, može stupiti na snagu - ako vodstvo u Beogradu to uopće ozbiljno želi - samo uz pomoć zapadnog kapitala. No, svi nagoviješteni ustupci dovedeni su u pitanje zbog krize na Kosovu. Srpsko je gospodarstvo u očajnom stanju. Doduše, prošle je godine po službenim statistikama rast nešto ubrzan na 7,5 posto a porast pojedinačnih cijena u trgovini smanjen je u godišnjem prosjeku na 18,5 posto. No, oživljavanje gospodarstva rezultiralo je novim rekordnim porastom službeno registriranog deficita u trgovinskoj bilanci na 2,43 milijarde dolara. Istodobno je službeno nepoznati deficit državnog proračuna vjerojatno premašio 10 posto. Umirovljenici i nezaposleni - službena stopa iznosi trenutačno 26 posto, s tendencijom rasta, pri čemu više od polovine svih zaposlenih u državnim poduzećima nema posao - moraju mjesecima čekati svoje mršave dodatke. U posljednje su vrijeme nekoliko puta izlazili na ulicu u znak prosvjeda ali to im nije pomoglo. Njihova je država bankrotirala. U usporedbi s temeljnom 1989. godinom, srpska industrija radi trenutačno s manje od jedne trećine svog kapaciteta a ukupni gospodarski proizvod krnje države doseže manje od polovine kapaciteta, procjenjuje stručnjak za Balkan na bečkom Institutu za međunarodne gospodarske usporedbe (WIIW) Vladimir Gligorov. Taj stručnjak za gospodarstvo, podrijetlom iz Crne Gore, smatra da nema izgleda za poboljšanje opisanog stanja. Uništena industrija gotovo i ne može povećati svoju (izvoznu) proizvodnju zbog nedostatka tehnologije i manjka kapitala, objašnjava Gligorov. Za financiranje deficita kakav je prošle godine zabilježen u trgovinskoj bilanci nedostaju devizne pričuve u narodnoj banci - procijenjenne na 300 milijuna dolara - ali i novac, dodaje on. Stoga se jugoslavenski dinar, službeno vezan za njemačku marku, našao pod snažnim pritskom. Situacija je u međuvremenu ponešto ublažena zahvaljujući restriktivnoj novčanoj politici narodne banke ali vezivanje dinara za njemačku marku zapravo je propalo a politika male količine skupog novca tjera sve veći broj poduzeća u insolventnost. Gligorov ocjenjuje da je veliki pad vrijednosti dinara samo pitanje vremena. Srbija, koja kruto inzistira na politici državne kontrole proizvodnje i potrošnje i regulacije cijena preživljava danas samo zahvaljujući svojoj sivoj ekonomiji. Srpska država odnosi danas više od 50 posto gospodarske proizvodnje. Doduše, visoke cijene prokrijumčarene robe mogu platiti tek malobrojni pojedinci - u prvom redu profiteri iz sustava. Rafinirani taktičar Milošević spretno je velikodušnim nadarbinama kupio blagonaklonost - ili šutnju - svojih političkih prijatelja a posebno svojih neprijatelja. Tko ikako može, odlazi u emigraciju. Tko ostaje, rezignira i jednog će dana - kada rat i nestašica navrše deset godina - prihvatiti takvo stanje kao nešto sasvim normalno. Miloševićeva policija, koja premlaćuje kosovske Albance i ubija njihove žene i djecu, razbija i nadu u bilo kakvo poboljšanje u krnjoj državi. No, predsjednik krnje Jugoslavije Milošević ionako nikada dosad nije bio zainteresiran za argumente razuma - kamoli još onog gopodarskog", zaključuje Klaus W. Bender. AUSTRIJA DIE PRESSE 5. III. 1998. 'Ugled Bundeswehra neupitno je oštećen' "Njemački Bundeswehr ima novog neprijatelja protiv kojega se mora boriti: vlastite dijelove. Jučer, u srijedu, morao je ministar obrane Volker Rühe (CDU) upoznati parlamentarni istražiteljski odbor o slučaju Manfreda Roedera - dan nakon što se ljutio zbog kritičkog godišnjeg izvješća dužnosnice obrane Claire Marienfeld. U njemu se kritiziraju desne radikalne pojave i nedovoljna distanca od Wehrmachta. U slučaju Roeder radi se o predavanju koje je notorni neonacist održao u akademiji u Hamburgu. Rühe je u svojem izvješću Bundestagu upozorio na histeriju oko Bundeswehra. Među 340 tisuća vojnika uvijek će biti krivog ponašanja. No to bi se moralo bar otprilike ispravno svrstati. No Roederov nastup pred elitom Bundeswehra očito nije bio usamljen slučaj: saznalo se da je jedan profesor povijesti münchenske visoke škole Bundeswehra u Dresdenu neonacistima i desnim studentskim udrugama održao predavanje o 'Wehrmachtu u partizanskom ratu Istoka'. Ugled postrojbe je 'neupitno oštećen': do tog zaključka došla je Claire Marienfeld, dužnosnica njemačkog Bundestaga u svojem godišnjem izvješću. U njemu nabraja 177 slučajeva u prošloj godini u kojima su se vojnici držali ekstremno desničarski i neprijateljski prema strancima. Sudjelovalo je 229 vojnika, među njima 13 podčasnika, jedan aktivni natporučnik i jedan pričuvni nadporučnik. U pretprošloj godini dogodilo se svega 44 slučajeva. U prvome redu radilo se o takozvanim propagandnim deliktima poput tulenja nacističkih pjesama, antisemitskim uvredama i raznim oblicima hitlerovskih pozdrava. C. Marienfeld naglasila je da ekstremne desne veze ne bi u Bundeswehru smjele imati niti daška šanse. Broj slučajeva je doduše uz broj od 340 tisuća vojnika vrlo mali, ali oni postrojbu čine nesigurnom. Izvješće nadalje opominje da je suživot u vojarnama uz sve veću spremnost na nasilje ugrožen zloporabom alkohola i droga. Na prigovor dužnosnice obrane da se Bundeswehr u njegovanju tradicija ne distancira dovoljno od Wehrmachta, ministar obrane reagirao je razdraženo. To je besmislica, rekao je Rühe. C. Marienfeld daje krivu sliku protiv koje se on brani. Rühe ne želi naknadna ispitivanja vjernosti vojnika ustavu. Dosadašnje će mjere - zakletva na ustav, upitnik o odanosti ustavu kao i redovito ispitivanje sigurnosti među vojnicima sa 'sigurnosno osjetljivim' zadaćama, dostajati, drži Rühe" - izvješćuje Ewald König. DER STANDARD 5. III. 1998. U džungli međunarodnih organizacija Borba za ovlasti i spora birokracija glavne su prepreke učinkovitoj međunarodnoj pomoći pri povratku izbjeglica u Bosni i Hercegovini, utvrđuje Gerald Knaus. "Međunarodne organizacije za ljudska prava, aktivne u Bosni, nalaze se u apsurdnom položaju, ocjenjuje Sandra Mitchell, ravnateljica International Human Rights Law Group (Međunarodna skupina pravnika za ljudska prava - op. prev.). Naime, usprkos tisućama međunarodnih promatrača - vanjskim ispostavama OESS-a, Europskoj promatračkoj misije ECMM, policiji i civilnim dužnosnicima UN - nema dovoljno utemeljenih informacija o povredama ljudskih prava, objašnjava ona i dodaje: 'Međunarodni promatrači promatraju jedni druge'. '80 posto vremena provodim u koordinacijskom odboru', uzdiše jedan visoki dužnosnik u glavnom stožeru Visokog povjereništva UN za izbjeglice (UNHCR) u Sarajevu. No, koordinacija procesa povratka izbjeglica i dalje je po njegovim riječima neriješen problem - 'birokratski feudalni vladari' u regionalnim uredima slijede vlastite strategije, informacije o postojećim slučajevima povratka stižu previše polako i često su nepouzdane. Početkom ove zime, mjesni ured UNHCR-a upozorio je srpske povratnike u Drvar da nema dovoljno materijala za njihovu opsrkrbu preko zime. 'A u našim skladištima nagomilane su tisuće cipela, pokrivača, peći', dodaje on. Česte su pritužbe na neučinkovitost službenih bosanskih vlasti - valja napomenuti da Bosna i Hercegovina na razini zajedničke države, dva entiteta i 10 kantona ima ukupno 13 vlada, oko 150 ministara i dvadesetak 'predsjednika. No, kaos, stvoren borbom međunarodnih organizacija za raspodjelu ovlasti, zasjenjuje tu činjenicu: naime, u Bosni je angažirano više od 500 međunarodnih organizacija, a 50 tisuća stranaca zarađuje novac u procesu izgradnje mira. Često je potpuno nejasno u kojoj su mjeri uspješni projekti često suparničkih organizacija. Bosanske medije uzrujala je nedavno izjava jednog zamjenika Visokog predstavnika (OHR) da je instalacijom OBN-a (Open Broadcasting network) u Bosni 'kroz prozor bačeno' 13,5 milijuna dolara međunarodne pomoći. Naime, OBN, koji financiraju međunarodni sponzori kao alternativan izbor informacija, nalazi se pod izravnim nadzorom OHR-a. Nakon što je OHR u 'noći dugih noževa' otpustio nekoliko uglednih bosanskih novinara, bosanski mediji uzvratili su udarac: otpušteni urednik Konstantin Jovanović predbacio je OHR-u nesposobnost, ustvrdivši da je u tom tijelu upravljanje televizijskom postajom povjereno samo 'bivšim vojnicima bez znanja jezika u Bosni i Hercegovini'. Nedostatan angažman i spora birokracija glavni su prigovori na rad lokalnih tijela u Bosni. No, oni bi po kritici izaslanstva zastupnika Europske skupštine mogli biti primijenjeni i na Europsko povjerenstvo. Na pitanje zašto je povjerenstvo EU informaciju o prioritetnim projektima za 1998. g. u vrijednosti 100 milijuna ecu-ja (oko 1,39 milijardi šilinga) objavilo tek u siječnju ove godine, ne ostavljajući dovoljno vremena za dobro izrađene projekte, jedan je suradnik na licu mjesta lakonski kazao sljedeće: 'Sve bi drugo bilo previše razumno'. On dodaje da je tek pritisak njemačke vlade, koja treba projekte radi povratka izbjeglica u Bosnu, trgnuo Bruxelles iz letargije", prenosi Gerald Knaus na kraju članka. Kosovo: Robin Cook na osjetljivoj misiji u Beogradu Cook će Beogradu zaprijetiti sankcijama u slučaju nastavka policijske represije na Kosovu, izvješćuje Andrej Ivanji. "'Nije nam prvi puta zaprijećeno ali prijetnje nas samo jačaju. Nadam se da će međunarodna zajednica oštro osuditi teror albanskih bandi te da će shvatiti da se zalažemo za miroljubivo rješenje', izjavio je jugoslavenski ministar unutrašnjih poslova Zoran Sokolović uoči posjet britanskog ministra vanjskih poslova Robina cooka, koji je u srijedu trebao doputovati u Beograd u funkciji predsjedatelja Vijeća EU. 'Internacionalizacija' kosovskog pitanja ne dolazi u obzir, izjavljuje Sokolović. Cookova poruka jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću sasvim je jasna: normalizacija odnosa između Jugoslavije i EU ne dolazi u obzir sve dok Beograd ne pronađe miroljubivo rješenje za Kosovo. Nastavi li srpska policija okrutnu represiju na Kosovu, Jugoslavija će se ponovo suočiti s prijetnjom gospodarskih sankcija. Krajem prošlog tjedna, u najtežim izgredima, zabilježenim na Kosovu od 1989. g., poginula su četiri srpska policajca i 26 Albanaca. Policija je ugušila demonstracje u nekoliko gradova na Kosovu. Cooku predstoji teška misija. Kosovo je za Srbiju u prvom redu emocionalno pitanje kojim se lako potpiruju nacionalistički osjećaji. 'Kosovo je srpski Jeruzalem', izjavio je, primjerice, srpski predsjednik Milan Milutinović. Otkada je Slobodan Milošević 1989. g. ukinuo autonomiju Kosova, kosovski Albanci bojkotiraju srpsku državu, oformivši vlastitu vladu i vlastiti školski sustav. Sve albanske stranke slijede jedan cilj: nezavisnost Kosova. Popuštanje pritisku EU i priznavanje opsežne autonomije kosovskim Albancima predstavljalo bi za Beograd poraz 'nacionalne politike', koju je Milošević prema Kosovu vodio dulje od jednog desetljeća. Kosovski Albanci drže pak da ih je međunarodna zajednica izdala jer 'suživot sa Srbima više nije moguć'. Sve jača 'Oslobodilačka vojska Kosova', koja je u srijedu zaprijetila osvetničkim pohodom, namjerava terorističkim udarima spriječiti 'mlako' političko rješenje, ostvareno pritiskom EU, i iznuditi nezavisnost Kosova. Mnogi kosovski Albanci spremni su 'za slobodu dati i život'(...)", izvješćuje dopisnik lista iz Beograda Andrej Ivanji. ŠPANJOSKA ABC 4. III. 1998. Rješenje za Kosovo "Bosna nije jedini neuspjeh u bivšoj Jugoslaviji. Osim napredne i mirne Slovenije, na sjeveru, nove se republike kolebaju između tiranije i raspada. Hrvatska je tu na ljepšoj strani, ali se ni njoj ne može baš zavidjeti. Na sjeveru Srbije rastu napetosti u Vojvodini, u kojoj je većina stanovništva madžarskog podrijetla. Beograd djeluje kao žarište iz kojega idu svi nemiri. Ali Srbi gube svoje pozicije i u Crnoj Gori. Makedonija se pretvara u nesigurnu vježbu održavanja mira, a progone je Grčka, Turska i Srbija. A Kosovo je bure baruta. Tamo će albansko stanovništvo u većini na kraju za sebe pronaći neko mjesto, i to će možda biti odlučujuće. Neskrivena, okrutna policijska represija do sada je samo još više razljućivala oporbu. Ne bojimo se manevara u Albaniji (zato što Albanija nema iza sebe Rusiju ili Kinu, čak ni Hrvatsku), nego vrenja u sve većem dijelu stanovništva Kosova koje se u budućnosti radije zamišlja kao dio Albanije, ali u svakom slučaju ne Srbije. Samo prošlog vikenda bilo je dvadeset mrtvih u sukobima. To je izgubljena bitka za Beograd. A izgubit će je brzinom koja je razmjerna zamjeni pregovora okrutnošću. Hoće li se primjenjivati diplomatska doktrina odustajanja od uplitanja u unutarnje probleme neke države? Izgleda da za to ne postoji nikakva mogućnost. Europska unija nastoji pojačati svoje balkanske temelje i na jugu, a za to je nužna i Albanija. Ta mala država na Jadranu sporo dolazi k sebi nakon nedavnih nemira, ali njezin strateški položaj nije ništa manje važan u Bruxellesu, iako sada nije čak ni mogući kandidat za uključivanje u Europsku uniju. Kosovo se možda i neće prikloniti Albaniji, ali je sasvim sigurno da u budućnosti neće biti dio Srbije. Bit će nužna vojna intervencija poput one u Bosni, sa snagama iz NATO-a, Rusije i ostalih država. Blizina Sarajeva i tamošnja iskustva predstavljaju put koji treba izbjeći. Ako se taj problem ostavi beogradskim vlastima, dogodit će se tragedija. Jednostavno se mora intervenirati i gotovo. Izgleda da gospodin Milošević u Beogradu sada traži ono što se obično naziva 'nasilnim rješenjem'. Ali ono se ne bi sastojalo samo u sukobljavanju s jadnim demonstrantima u Prištini, nego i s jasno izraženim interesima SAD-a i Europske unije. No, danas izgleda prilično nevjerojatno da će prevladati beogradski kriteriji. Opet će se tamo poslati međunarodne snage koje će godinama, a ne samo nekoliko godina, nadzirati situaciju tako dugo dok se ne otvori put za pronalaženje rješenja u pregovorima. Kosovo je pod turskom vlašću bilo ništa manje nego tri stoljeća. Raspad turskog carstva, poslije Prvog svjetskog rata, i žurno stvaranje Jugoslavije stvorili su teško političko i kulturalno stanje. Nedavni rat na Balkanu svjedoči da se ozemlja ne mogu uključivati u umjetne države. I na kraju, one prave, stare države, sa čvrstim temeljima, morale bi shvatiti kakvu izuzetnu vrijednost imaju u povijesti", piše u uvodniku lista. ITALIJA IL GIORNALE 5. III. 1998. 'Fojbe? Kriva je Italija' "Fojbe? 'Nisu nikada bile slovenski fenomen' a ustrojili su ih dakako 'fašistički talijanski okupatori'. Ezuli? 'Mnogi su pobjegli samo od siromaštva'. Osuđen je na rasprave interview slovenskog veleposlanika u Italiji Petera Andreja Bekesa tjedniku 'Borghese' u kojem isključuje mogućnost da klekne 'poput Brandta' u Basovici, jer u njegovoj je zemlji 'protutalijanska klima još uvijek vrlo jaka'. Napominjući da govori 'bez straha od polemika', u tekstu objavljenom u tjedniku, slovenski diplomat drži da 'stvari još nisu sazrele' za pomirenje o fojbama. 'Ne znam kakvo je raspoloženje Talijana prema Sloveniji - pojašnjava - ali slovenski narod nije zaboravio da je Italija uvijek prva napadala, ti su osjećaji još uvijek živi'. O fojbama o kojima je slovenska istraga stavljena u arhiv zbog pogrješne jurisdikcije, Bekes podsjeća da 'su ih prvi u modernoj povijesti uporabili upravo Talijani, fašisti okupatori koji su između dva rata na taj način eliminirali mnogo hrvatskih radnika pobunjenika'. 'Do tog trenutka - kaže - fojbe su bile samo fenomen prirode.' Slovenski veleposlanik daje novu dimenziju eksodusa 350 tisuća Talijana koji su napustili Istru, Juliju i Dalmaciju poslije pobjede Titovih partizana: 'Mnogi od onih koji se izjašnjavaju kao ezuli u stvari su bježali samo od siromaštva, često mladi koji su željeli izbjeći služenje jugoslavenske vojske. Mnogi od njih bili su baš Slovenci.' Glede napuštene imovine, Bekes potvrđuje da 'ju je nemoguće vratiti ezulima' i da 'bi im talijanska vlada trebala rastumačiti da je jedini način odšteta.' Po njegovom mišljenju, prijepor s Italijom o tom pitanju svršit će 'vrlo brzo'. Dojam koji je, nažalost, utemeljen: u posljednje su se vrijeme šef vlade Prodi i ministar vanjskih poslova Dini pokazali vrlo popustljivima po pitanju ezula" - izvješćuje list. 'Fojbe? Kriva je Italija' "Fojbe? 'Nisu nikada bile slovenski fenomen' a ustrojili su ih dakako 'fašistički talijanski okupatori'. Ezuli? 'Mnogi su pobjegli samo od siromaštva'. Osuđen je na rasprave interview slovenskog veleposlanika u Italiji Petera Andreja Bekesa tjedniku 'Borghese' u kojem isključuje mogućnost da klekne 'poput Brandta' u Basovici, jer u njegovoj je zemlji 'protutalijanska klima još uvijek vrlo jaka'. Napominjući da govori 'bez straha od polemika', u tekstu objavljenom u tjedniku, slovenski diplomat drži da 'stvari još nisu sazrele' za pomirenje o fojbama. 'Ne znam kakvo je raspoloženje Talijana prema Sloveniji - pojašnjava - ali slovenski narod nije zaboravio da je Italija uvijek prva napadala, ti su osjećaji još uvijek živi'. O fojbama o kojima je slovenska istraga stavljena u arhiv zbog pogrješne jurisdikcije, Bekes podsjeća da 'su ih prvi u modernoj povijesti uporabili upravo Talijani, fašisti okupatori koji su između dva rata na taj način eliminirali mnogo hrvatskih radnika pobunjenika'. 'Do tog trenutka - kaže - fojbe su bile samo fenomen prirode.' Slovenski veleposlanik daje novu dimenziju eksodusa 350 tisuća Talijana koji su napustili Istru, Juliju i Dalmaciju poslije pobjede Titovih partizana: 'Mnogi od onih koji se izjašnjavaju kao ezuli u stvari su bježali samo od siromaštva, često mladi koji su željeli izbjeći služenje jugoslavenske vojske. Mnogi od njih bili su baš Slovenci.' Glede napuštene imovine, Bekes potvrđuje da 'ju je nemoguće vratiti ezulima' i da 'bi im talijanska vlada trebala rastumačiti da je jedini način odšteta.' Po njegovom mišljenju, prijepor s Italijom o tom pitanju svršit će 'vrlo brzo'. Dojam koji je, nažalost, utemeljen: u posljednje su se vrijeme šef vlade Prodi i ministar vanjskih poslova Dini pokazali vrlo popustljivima po pitanju ezula" - izvješćuje list. VELIKA BRITANIJA THE FINANCIAL TIMES 5. III. 1998. Soros 'pozajmio milijune' da izvuče Kremlj Jučer je financijaš i filantrop George Soros objavio da je prošlog lipnja ruskoj vladi pozajmio 'nekoliko stotina milijuna dolara, što je Kremlju pomoglo da održi obećanje o isplati zaostalih mirovina", piše Chrystia Freeland. "'U razdoblju od nekoliko dana osigurao sam neku vrst zajma - premosnice, kako bi vladi omogućio da isplati dugove.' Prema g. Sorosu, ruska je vlada prošlog prosinca zatražila još jedan kratkoročni zajam, suočena s Jeljcinovim rokom za isplatu zaostalih dohodaka. G. Soros je odbio. 'Nisam to želio pretvoriti u naviku', dodao je. G. Soros nije želio precizirati veličinu zajma koji je Rusija zatražila u prosincu, uz riječi da se 'ne sjeća'. Ruski ministar financija odbio je dati svoj komentar. Čini se da se zajam g. Sorosa, za koji se saznalo jučer, uklapa u shemu tajnih uzajmljivanja ruske vlade od zapadnih banaka i financijaša. U još jednom tajnom dogovoru, Rusija je u studenom i prosincu prošle godine uzajmila 950 milijuna dolara od zapadnih banaka, što joj je pomoglo da preživi šok azijske gospodarske krize te plati zaostale dohotke. Gomilanje dokaza o tajnom uzajmljivanju Rusije moglo bi izazvati zabrinutost MMF-a i inozemnih ulagača, posebice nakon otkrivanja skrivenog duga koji su neka azijska tržišna gospodarstva akumulirala. MMF je u cijelosti obaviješten o ruskom uzajmljivanju iz prosinca, no nije jasno zna li o lipanjskom zajmu od g. Sorosa. G. Soros kaže da je Rusiji omogućio kratkoročni zajam od 25. lipnja do 3 srpnja, uz 'skromnu kamatu po Liboru' (Libor je ponuđena stopa među londonskim bankama). U srpnju je ruska fiskalna kriza ublažena nakon primitka prihoda od 2 milijarde dolara vrijedne euroobveznice. G. Soros kaže da vjeruje da mu se ruska vlada obratila jer nije željela razotkriti svoju ranjivost zapadnim bankama uključenim u dogovor o euroobveznici. 'Isplata (euroobveznice) bila je u četvrtak, a oni su trebali novac četvrtak prije toga', izjavio je on. 'Vjerojatno nisu željeli otkriti svoje planove (zapadnim bankama) jer bi to bio znak slabosti. Za njih bi bila sramota da obilaze banke govoreći, 'Molim, platite nas tjedan dana prije.' Nedugo poslije tog zajma, g. Soros je postao ključni igrač u kontroverznom ruskom procesu privatizacije, pomažući pri financiranju uspješne ponude Sviyazinvesta, ruskog telefonskog poduzeća. Ponudu je vodila skupina Oneximbank." SLOVENIJA DELO 5. III. 1998. Hrvati bi sa školjkama polovicu Piranskog zaljeva "Uzgajalište školjaka u Piranskom zaljevu koje planiraju četiri hrvatska državljanina, ni približno nije nesporazum, slučaj ili nespretno izveden poslovni potez. Radi se o sasma planiranom i promišljenom i dugo vremena pripremanom činu u uskoj povezanosti s hrvatskim željama za dobivanjem polovice Piranskoga zaljeva. To dokazuju i obavijesti koje je jučer objavio riječki list talijanske manjine 'La voce del popolo' u kojem planirani uzgoj hrvatskih školjaka u južnoj polovici Piranskoga zaljeva na neki način uspoređuju s nezakonitim prijestupom hrvatske granice kojeg su si dopustila dva slovenska obavještajca. Prvo hrvatsko uzgajalište školjaka u Piranskom zaljevu smislili su vlasnici umaške zadruge Sargus: Daniele Kolec, Mirijan Šverko i braća Claudio i Roberto Coslovich koji su do sada potrošili oko sto tisuća maraka i 18 mjeseci vremena za sve pripreme za uzgajalište školjaka. Molbu za uzgajalište uputili su na više hrvatskih ministarstava i Istarskoj županiji; ona im je naposljetku i izdala spornu koncesiju. 'Najprije smo željeli uzgajati školjke na zapadnoj istarskoj obali između Savudrije i Novigrada ali su umaške vlasti pozivajući se na podatke zdravstvenog zavoda, odbile uzgoj školjaka jer da je more između Savudrije i Novigrada zagađeno zbog brojnih slovenskih odmarališta i 1500 slovenskih vikendica na toj obali. Zato su nam savjetovali da uzgajalište dagnja postavimo u Piranskom zaljevu jer more odgovara normativima', pojašnjavaju u novinama umaški školjkari. Istarska županija dopustila im je postavljanje uzgajališta 290 metara od obale, za koncesiju su morali platiti 20 tisuća kuna. Tek poslije toga su od ministarstva za poljoprivredu dobili kredit za koji su morali založiti svoj imetak. Kupili su opremu od talijanskog partnera koji je vrlo zainteresiran za osnivanje društva s mješovitim kapitalom i tako otvorili poduzeće za marikulturu koje bi trebalo zaposliti više desetaka ljudi. 'No čim smo počeli, uzdigao se val prosvjeda u Sloveniji i sada se više ne osjećamo sigurni ni dovoljno zaštićeni. Slovenska plovila dolaze sve do našeg uzgajališta. Slovenska policija straši savudrijske ribare i zato se pitamo zašto nam nije omogućeno ostvarenje posla koji u ničemu ne prejudicira granicu. Osobito stoga što slovenski ribari i školjkari cijelo vrijeme povećavaju svoja uzgajališta. Zbog svega tražimo od hrvatske vlade da nam jasno odgovori kako da postupimo. Svaki izgubljen dan predstavlja i veliki gubitak. Spremni smo dakako postaviti naše oznake i bliže slovenskoj obali. No pitanje je kako bi to bilo prihvaćeno u Sloveniji', izjavili su za 'La voce del popolo' četvorica hrvatskih školjkara. Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova dakako pozvalo zadrugu Sargus da zaustavi djelatnost u zaljevu dok u svezi s tim hrvatska vlada ne zauzme službeno stajalište. Kako će završiti hrvatsko školjkarsko označavanje granice na moru, još se ne zna. Baš takvo ponašanje nedvojbeno je izazvalo dva ugledna predstavnika bivših boraca iz južne Primorske, Danila Petrinju iz aktiva OF za južnu Primorsku i Emila Škrlja koji predstavlja općinske odbore udruge boraca i sudionika NOB južne Primorske koji su proteklih dana pozvali slovensku državu da ne popusti Hrvatskoj koja 'pritiscima i ucjenama sustavno prisvaja dijelove slovenskog nacionalnog teritorija i određeni broj slovenskih sela i na taj način podređuje tamošnje Slovence'. Po njihovim informacijama, tijekom Drugog svjetskog rata bio je postignut privremeni sporazum između partizanskih vodstava Hrvatske i Slovenije da će Savudrija i Kaštel spadati pod operativno područje Hrvatske i istarskih partizana u vrijeme vojnih operacija a poslije rata su organi hrvatske vlasti jednostrano zadržali Savudriju i Kaštel koji su bili slovenski sve od naseljenja prije puno stoljeća. Zato među ostalim zahtijevaju da Hrvatska oba područja (Savudriju) mora vratiti Sloveniji i priznati sva prava autohtonim Slovencima u Hrvatskoj. Isto tako od koparske gradske općine i slovenske države zahtijevaju financiranje i ubrzan razvitak demografski ugroženih područja uz granicu s Hrvatskom" - piše Boris Šuligoj. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 5. III. 1998. Sjedinjene Države napadaju vladinu raciju na Kosovu Jeffrey Smith piše: "Racija vladinih redarstva i vojnika nad etničkim Albancima na Kosovu uznemirila je Clintonovu vladu, koja je izrazila želju da joj se saveznice pridruže pri nametanju novih gospodarskih i diplomatskih kazni jugoslavenskoj vladi radi sprječavanja širenja ozbiljnog nasilja. U sljedećih nekoliko dana, poduzet će se 'neki veoma ozbiljni koraci' da se zabilježe američki i saveznički protest, izjavio je Robert S. Gelbard, specijalni izaslanik za Balkan. On nije pričao o pojedinostima, no drugi je dužnosnik izjavio da bi jedna od mogućih mjera bilo povlačenje inozemnih diplomata iz jugoslavenskog glavnog grada, Beograda. Nedavni američki diplomatski ustupak jugoslavenskoj vladi, koji je predstavljao nagradu za podupiranje nove i umjerene vlade u republici srpskoj, već je uklonjen. Zbog krvoprolića na Kosovu i drugi bi ustupci uskoro mogli biti poništeni, tvrdi nekoliko dužnosnika. Washington se dugo bojao da bi napetosti između albanske većine i srpske manjine na Kosovu mogle na posljetku voditi širem ratu na Balkanu, u najgorem slučaju uvlačeći u rat i vojne snage susjedne Grčke, Turske i Albanije, uz srpske vojnike. Američki su se strahovi pogoršali sredinom siječnja, kad je CIA privatno upozorila više vladine dužnosnike da jugoslavenska vlada planira moguću raciju među Albancima, izjavili su američki dužnosnici. Do sredine veljače agencija je nadalje upozorila da su u Srbiji mobilizirane oružane postrojbe. Nedugo poslije CIA je izvijestila da su snage unutrašnjih poslova premještene za moguću uporabu u raciji. Zbog kretanja tih snaga američki i saveznički diplomati upozorili su Miloševića da će represija voditi samo daljnjem nasilju te mogućem oružanom sukobu, izjavio je viši američki dužnosnik. No napetosti su izbile nakon što je srpsko vojno redarstvo u petak pokušalo uhvatiti albanske ekstremiste u blizini sela Likošani. Ekstremisti, članovi kosovske vojske oslobođenja, navodno su iz zasjede napali i ubili četiri srpska redarstvenika. Srpske paravojne postrojbe navodno su preko vikenda sirovo odgovorile, smaknuvši oko dvadesetak ljudi u selu. (...) Gelbard je jučer izjavio da u ponedjeljak, zajedno s ministricom vanjskih poslova Madeleine K. Albright, namjerava raspraviti plan za nametanje novih sankcija Jugoslaviji, u sklopu izvanrednog londonskog sastanka s ministričinim kolegama iz Britanije, Francuske, Rusije, Italije i Njemačke. Te su zemlje članice takozvane Kontaktne skupine koja koordinira mirovne pokušaje na području Balkana. 'Jednostavno nećemo trpjeti nikakvo nasilje; i da, smatram da jugoslavenska vlada snosi veliku odgovornost', izjavio je jučer Gelbard za novinare. Osvrćući se na smaknuća, dodao je: 'Sjedinjene Države neće tolerirati takvo što.' Nasilje je razljutilo vladu tim više što je Gelbard 23. veljače na sastanku s Miloševićem izrazio spremnost Washingtona na četiri diplomatska i gospodarska ustupka, kako bi nagradio beogradsku potporu novoj vladi republike srpske. Ustupci su uključivali odobrenje prvih čarter letova u Sjedinjene Države nakon više od šest godina; ponovno otvaranje jugoslavenskog konzulata u Sjedinjenim Državama; povećanje broja jugoslavenskih diplomata kojima je dopušteno da promatraju UN-ove aktivnosti u New Yorku te članotvo u organizaciji južnih europskih država. Iako su neki Miloševićevi pomoćnici odbacili te ustupke kao beznačajne, to su bili prvi koraci koje je Washington poduzeo da ublaži neke od sankcija protiv Jugoslavije koje su zadržane nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Reagirajući na nasilje nad kosovskim Albancima, izjavili su dužnosnici, Washington je već poništio svoju potporu primanju Jugoslavije u organizaciju južnih europskih država. (...) Washington je od Beograda opetovano zahtijevao da s Albancima započne dijalog koji bi možda vodio nekom obliku poluautonomne vlade na području. Godine 1992., Bushova je vlada potajno upozorila Miloševića da će američke snage izravno intervenirati radi zaustavljanja vojne akcije srpskih snaga na Kosovu. Američki dužnosnici kažu da ovom posljednjem slučaju nasilja nedostaje prag pri kojem bi se zahtijevala izravna inozemna vojna intervencija, ali bi mogao potaknuti Washington da produži nazočnost 500 vojnika u susjednoj Makedoniji i poslije zakaznog roka povlačenja u rujnu." SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 5. III. 1998. Vlada odlučila donekle smanjiti broj američkih vojnika u Bosni Steven Lee Myers piše: "Clintonova je vlada odlučila ponešto smanjiti broj američkih vojnika u Bosni, iako bi ukupan broj savezničkih mirovnih snaga u području i dalje iznosio 35.000 vojnika, izjavili su danas dužnosnici. Čini se da je vladina odluka odgovor na zabrinutost nekih članova Kongresa zbog sporosti Sjedinjenih Država u smanjivanju svoje uključenosti u Bosni te prenošenju tereta na europske saveznice. Usprkos znakovima napretka u podupiranju dvoipolgodišnjeg mira u Bosni, vlada je zaključila da bi svoj doprinos mogla smanjiti tek skromno, na 6.900 vojnika s 8.500 koliko ih se sad nalazi u području. Odražavajući brige Kongresa, ministar obrane William S. Cohen založio se za smanjenje američkih snaga, no vojni zapovjednici tvrdili su da Sjedinjene Države ne mogu daljnje smanjiti taj broj bez da stave vojnike u opasnost ili uklone opravdanje američkog vodstva nad ukupnim snagama. 'Želite li održati stvarnu borbenu sposobnost, kao što mi želimo, veoma je teško smanjiti broj snaga mnogo ispod 7.000 vojnika', izjavio je danas vojni dužnosnik. Prošlog prosinca predsjednik Clinton odbacio je svoje obećanje o povlačenju američkih snaga do ovog lipnja, govoreći da će Sjedinjene Države umjesto toga preuzeti otvoreno obvezivanje, radi obnove Bosne poslije gotovo četiri godine rata. Danas, kao što zakon zahtijeva, on je službeno obavijestio Kongres o produžetku savezničkog mandata, govoreći da će 'američki doprinos opasti za oko 20%, dok naše saveznice i partneri nastavljaju preuzimati sve veći dio tereta.' Robert L. Gelbard, vladin specijalni savjetnik za Bosnu, danas je izjavio da Sjedinjene Države i saveznici trebaju održati snage i njihovu misiju uglavnom u sadašnjem stanju, barem do državnih izbora zakazanih za rujan. Nakon toga NATO se složio da ponovno preispita misiju te razmotri daljnja smanjenja. 'I dalje smo uvjereni da je ukupna veličina misije prikladna', izjavio je g. Gelbard za vrijeme doručka s novinarima, 'te želimo barem u predvidivoj budućnosti zadržati ukupan broj snaga na otprilike istom nivou.' Prošli mjesec, saveznički su izaslanici odobrili produžetak mandata mirovnih snaga poslije lipnja, uz otprilike istu misiju očuvanja mira. (...) Senatorica Kay Bailey Hutchison, republikanka iz Teksasa i kritičar otvorenog obvezivanja, izjavila je da se ne bi 'razbacivala riječima o broju vojnika' za koji Pentagon smatra da je potreban da bi američki vojnici bili sigurni. No požalila se da vlada nije zacrtala strategiju koja bi jednog dana dopustila povlačenje vojnika. Bez toga, rekla je, 'imat ćemo beskrajno obvezivanje.' U cijelosti je, međutim, produženje misije u Bosni naišlo na manje kongresnog otpora nego što se očekivalo. Ovaj je tjedan vlada podnijela Kongresu zahtjev za 2,5 milijardi žurne aproprijacije, koja uključuje troškove produžetka misije u Bosni, kao i nedavno vojno postrojavanje u Perzijskom Zaljevu. To obuhvaća 487 milijuna dolara za Bosnu, povrh 1,5 miljardi već predviđenih u ovogodišnjem proračunu. Za sljedeću fiskalnu godineu, vlada je zatražila 1,86 milijardi dolara za operaciju u Bosni, što je svota koja odražava smanjen broj američkih snaga." INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. III. 1998. SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE Nakon nemira: tijela 14 kosovskih Albanaca vraćena kućama "Crveni Mercedesov kamion provezao se pored polja punog žena izvan sebe od bola koje su sjedile na drvenim daskama postavljenima na betonske blokove a zatim je iz njega iznešeno 14 osakaćenih tijela i smješteno u poljsku kolibu. Tijela, među kojima su mnoga bila izdubljenih očiju i sa zjapećim ranama, bila su zamotana u deke i plahte. U tišini su iznešena iz kamiona, položena na poklopce drvenih lijesova a muslimanski svećenik sa crvenim turbanom ih je zamotao u bijele mrtvačke pokrove. Pokušavajući mrtvima odati počast, članovi obitelji su ušli u kolibu i pokušali oprati lica braće, očeva i djece. Mnogi su se slomili i trebalo ih je izvesti iz sobe. Mrtvi, oko 24 osoba ubijenih proteklog vikenda u najbrutalnijem čišćenju do sada pobunjenika oslobodilačke vojske Kosova koje su proveli srpsla policija i paravojne jedinice, na svojim su tijelima nosili biljege mučenja i masovnog smaknuća koji su bili i obilježja načina ubijanja protivnika srbijanskih snaga tijekom rata u BiH. Svjedočenja preživjelih, od kojih su mnogi teško pretučeni, doprinijela su težini optužbi da su se srbijanska policija i paravojne jedinice u crnim uniformama razbijesnjeli nakon što su tijekom vikenda ubijena četiri njihova čovjeka u dvije zasjede i iskalili svoj bijes na Albancima koji žive u područjima u kojima djeluju pobunjenici. Jedan od ranjenih, Sefer Nabiu, sjedio je u sobi u Likošanima, 40 km udaljenima od Prištine, prijestolnici pokrajine,(...). Dvaput je pogođen u nogu dok se sa svojom obitelji bio šćućurio nadajući se da će izbjeći na desetke policajaca koji su se bili spustili u selo u potrazi za oružjem i pobunjenicima. Oslobodilačka vojska Kosova, koja se bori za neovisnost pokrajine, u posljednjih je nekoliko mjeseci provela niz napada u kojima je stradalo barem 50 osoba. Pobunjenička skupina ima veliku podršku u dijelu pokrajine gdje je tek 10% od ukupno 2 milijuna ljudi srbijanske nacionalnosti, dok ostatak sačinjavaju Albanci. 'Bili smo u sobi nastojeći se zaštititi kada je iz helikoptera otvorena vatra na selo', kazao je Nebiu. 'Iz naoružanih oklopnih transportera počela je paljba a naposlijetku su stigle i redarstvene jedinice sa teškim naoružanjem. Redarstvenici su razbili prozor. Povikao sam da smo nenaoružani a zetim su otvorili vrata. U nas su uperili cijevi svojih pištolja i započeli pucati.' Sin i snaha gospodina Nebiua, Xhemshir i Rukie Nebiu, ubijeni su kada su redarstvenici sobu zasuli mecima.(...) Dok su ranjeni ležali stenjući, 72-godišnji susjed, Mohamed Islam Gjeli, dohvatio je motiku kako bi se suprotstavio redarstvenicima koji su nahrupili u njegovu kuću, kazali su preživjeli. On i njegov sin, Naser, ubijeni su u pucnjavi. Posljedica otpora oca i sina bila je vidljiva po dugačkom krvavom tragu koji je od predsoblja njihove kuće vodio preko stubišta do vrta. Izgleda da je policija tijela vukla do određene udaljenosti. Tijela su kasnije pronađena u prištinskoj gradskoj mrtvačnici. 'Vidio sam većinu tijela', rekao je Bajram Gashi, liječnik male seoske klinike koju vode Sestre milosrdnice, 'a na mnogima od njih vidljive su opekotine od baruta koje upućuju na smaknuća iz bliza.' Fihza Ahmeti, koja ima 35 godina, uhvatila je podignuti prst svoga trogodišnjeg sina, Rustema. Lice joj je bilo blijedo, bijeli rupčić na glavi postavljen ukoso, a oči širom otvorene od straha i izmorenosti. Supruga gospođe Ahmeti, Hamze, i devetoro članova obitelji Ahmeti srbijanski su policajci pokupili, pretukli kundacima pušaka i odveli iz sela. U ponedjeljak navečer, gospođa Ahmeti primila je poruku iz Prištinske mrtvačnice da je svih 10 mrtvo. Upravo su tijela obitelji Ahmeti, i još četiri žrtve koje su kasnije identificirali članovi obitelji, iznesena iz kamiona. 'Čuli smo muškarce kako viču od boli i kada su nam bili izvan vidokruga', kazala je, 'a zatim više nismo čuli ništa. Sve žene i djeca stjerana su u vrt kuće dok je policija pljačkala naše kuće, kradući sve što je bilo vrijedno, uključujući i naše zlato. Policija je u našim kućama ostala jedan dan, pijući, kuhajući obroke i spavajući. Mi smo morali ostati vani i nismo se smjeli micati iz dvorišta.' Preživjeli tvrde i kako su policajci izdvojili mlađe žene i odvukli ih da ih siluju. 'Stvari koje su im radili previše su prljave da bi o njima govorili', kazao je Šaban Šala, potpredsjednik Vijeća za obranu ljudskih prava, albanske skupine. U utorak ujutro na ogoljelom proplanku iznad sela okupilo se oko 40.000 ljudi i čekalo 14 tijela koja su stigla u predvečerje. Većina ožalošćenih, i neki od stranih izvjestitelja, do sela su morali ići kroz planine kako bi izbjegli policiju koja se nalazila na cestama. Gomila je strpljivo čekala 24 žrtve koje su ubijene ovoga vikenda kako bi ih položili ispred male platforme sačinjene od teretnih kola. Sheremet Sejdiu, koji ima 58 godina, sjeo je uz uzglavlje četiri bijela pokrova u kojima su se nalazila tijela njegovih sinova. Zagrlio je trogodišnjeg umuka i pokušao mu objasniti da je tijelo koje se nalazi pred njim njegov otac- bez uspjeha. 'Do sada nitko nije uspio shvatiti što se dogodilo', rekao je Osman Sejdiu, koji ima 53 godine. 'Moji nećaci su ubijeni nekoliko trenutaka nakon što je policija ušla u selo. Nitko ih nije ispitivao niti ih upitao tko su. Bili su Albanci. U Srbiji je to dovoljan razlog da budete ubijeni,'" završava svoju reportažu Chris Hedges. HRVATSKA VJESNIK 6. III. 1998. Cookovi krivci Ocjenu Robina Cooka, britanskoga ministra vanjskih poslova, kako je 'opstrukcionistički stav hrvatske Vlade glede povratka izbjeglih Srba' glavna zapreka 'normaliziranju stanja u ovom dijelu Europe' kao i upozorenje da 'predsjednik Tuđman i njegova Vlada moraju shvatiti kako je ovakvo ponašanje potpuno nespojivo sa željama Hrvatske za čvršćim povezivanjem s europskom zajednicom', komentira Goranka Jureško i piše: "Zaista se može razumjeti da je međunarodnoj zajednici preko glave sporosti procesa normalizacije života u BiH. Naime, premda se ne može reći da sve stoji na mjestu u susjednoj državi, ipak je činjenica da se sve kreće brzinom puža. Naprosto, oni koji su vjerovali da je 'bosanski lonac' posao 'kuhanja' po ekspres principu precijenili su i svoje snage i svoje mogućnosti. Hrvatska je jasno, još od Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, upozoravala da to neće biti ni lak ni jednostavan posao. To se proročanstvo pokazalo točnim, ali to očito mnogima smeta. Valja naći krivca po svaku cijenu". Novinarka napominje kako je Cook, "da bi argumentirao ta razmišljanja", posegnuo i za Predsjednikovim govorom na stranačkome sboru "u kojemu se 'očitovala etnička netolerancija'. Štoviše, Cook na svojoj bosanskoj turneji ide i dalje pa dio govora tumači na svoj način i ističe: 'Ne postoji europski zemljovid sada ili u budućnosti na kojemu bi bilo mjesta za veću Hrvatsku ili veliku Srbiju'", upozorava novinarka i komentira: "Vjerojatno je samo gospodinu Cooku poznati kada je i gdje čuo takve pretenzije hrvatske službene politike, ali u nedostatku boljeg argumenta o hrvatskoj nekooperativnosti poslužila je i očita konstrukcija. Hrvatska neprestano ističe kako je ostvarenje Daytona njezina državna politika, ali i dodaje da će uvijek braniti interese hrvatskog naroda u BiH. Vjerojatno je to također trn u oku međunarodnoj zajednici koja bi najradije sva tri naroda utopila u amorfnu masku stanovnika BiH, vjerujući da bi tako lakše i brže riješila bosansku krizu", piše na kraju Goranka Jureško. SDA zalutao u 'Zemlji Istri' U povodu priopćenja Stranke demokratske akcije (SDA) u kojem ona podržava projekt 'Zemlja Istra, Dražen Ćurić piše kako je ono iznenadilo hrvatsku javnost, uz ostalo, i stoga što je 'Zemlja Istra' "doživjela kritike od svih značajnijih hrvatskih stranaka, osim onih koje i inače zagovaraju ekstremističku politiku. Iako je SDA i do sada imao 'specifične' stavove o mnogim ključnim pitanjima hrvatske politike, u ovom priopćenju je ipak otišao predaleko", drži Ćurić i ocjenjuje kako DA takvom svojom politikom "najviše štete nanosi sebi i bošnjačkoj manjini koju želi predstavljati. Nije, naime, uobičajeno da se stranka jedne nacionalne manjine izjašnjava o pitanjima koja se nje izravno ne tiču", objašnjava Ćurić i dodaje: "To može biti dvosjekli mač i onda kad se radi o inicijativi koju podržavaju značajnije stranke (ako ne ona na vlasti, onda barem oporba koja ima realne izglede da dođe na vlast), a kamoli kad se podržava projekt 'Zemlje Istre'". Ćurić ocjenjuje kako, "budući da taj projekt, na neki način, priželjkuje odvajanje Istre od Hrvatske", SDA nepotrebno stvara povode za kritiku, a glede ograđivanja stranke od dijela inicijative "koji zadire u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske", piše: "No, kako je takvih elemenata prepuna 'Zemlja Istra', pitanje je, ako se izuzmu ti dijelovi, što se onda u tom projektu uopće i može podržati. S tako nepromišljenom odlukom, SDA će se samoizolirati na hrvatskoj političkoj sceni, a to dugoročno može samo štetiti bošnjačkoj manjini. Paradoks je i u tome što SDA podržava 'Zemlju Istru', dok je na drugoj strani najžešći protivnik svake inicijative koja zagovara decentraliziranu Bosnu i Hercegovinu. Naime, kad bi se projekt 'Zemlje Istre' primijenio na BiH, ona bi se vrlo brzo raspala na tri dijela", upozorava na kraju Ćurić. Ispaštaju nedužni U povodu ponovnog kašnjenja isplate mirovina umirovljenicima, Vesna Širanović, uz ostalo, piše: "Mirovinski bi fond činjenici tolikog kašnjenja mirovina suprotstavio podatke o tome kako mu svakog mjeseca kasne uplate poduzeća, izražene u milijunima kuna. Tome bi pridružili oko 150.000 zaposlenih za koje se uopće ne uplaćuju izdvajanja za mirovinsko osiguranje jer i ne primaju plaće. Govorili bi o tzv. povlaštenim mirovinama, koje su u cijelosti ili djelomično dotirane iz državne blagajne, o sve većem broju umirovljenika koji su mirovinu zaradili u drugoj državi (bivša SFRJ), a koja ih se odriče, o novim umirovljenicima pristiglim nakon rata, za koje nitko nije uplaćivao u mirovinski fond dok je rat trajao. Podacima Mirovinskog fonda mogli bismo dodati loše stanje u gospodarstvu, problem nezaposlenosti. No, mogli bismo im suprotstaviti i materijalni položaj umirovljenika - njih više od polovice koji imaju mirovinu do 1.000 kuna te više od 6o posto zagrebačkih koji primaju socijalnu pomoć. Mogli bismo im podastrijeti i podatak kako je od 1991. prosječna mirovina pala sa 72 na 47,86 posto plaće zaposlenika. Mora li umirovljenike za sve to biti briga? Zapravo ne mora. To bi trebala biti briga nekoga drugog, onoga tko bi morao paziti na to da takvim pomicanjem isplata mirovina prema kraju mjeseca dug umirovljenicima da 40 ne naraste na 41 mirovinu", piše na kraju Vesna Širanović. 060223 MET mar 98