BONN, 12. ožujka (Hina/AFP) - Nezamislive sramote koje su izazivale presude nacističkog pravosuđa prema onima "slabog duha" prisiljavajući ih na sterilizaciju mogle bi, pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata, konačno biti bar
zakonski izbrisane.
BONN, 12. ožujka (Hina/AFP) - Nezamislive sramote koje su izazivale
presude nacističkog pravosuđa prema onima "slabog duha"
prisiljavajući ih na sterilizaciju mogle bi, pedeset godina nakon
Drugog svjetskog rata, konačno biti bar zakonski izbrisane.#L#
Njemačko ministarstvo pravosuđa najavljuje da bi tijekom ožujka
trebao biti pripremljen nacrt zakona o ukidanju tih presuda koji bi
u parlamentarni postupak ušao do kraja rujna.
"Diskriminacija je ostala sve do današnjih dana", ustanovila je
ogorčeno Klara Novak (75) i sama žrtva prisilne sterilizacije,
utemeljiteljica i predsjednica Federacije žrtava eutanazija i
prisilne sterilizacije.
Klara Novak je jedna od 350.000 žrtava prisilne sterilizacije koja
se počela provoditi nakon Hitlerova dolaska na vlast. Po podacima
njemačkog Saveznog ureda za statistiku danas je još živo 50.000
žrtava sterilizacije.
Prvi "Zakon o čistoći rase" objavljen je u nacističkoj Njemačkoj
srpnju 1933. Hitlerovi zakonodavci propisali su kako valja
spriječiti "osobe slaba duha i drugih čimbenika slabe genetske
vrijednost" da imaju djecu, a za sprečavanje se koristila metoda
prisilne sterlizacije.
Presudama "sudova za čistoću rase" obuhvaćeno je po žurnom postupku
350.000 ljudi "slabog duha". Oko 6.000 žena i 600 muškaraca nisu
preživjeli izvršenje presude.
"Krajnji je čas da se prema nama svijet počne ponašati kao i prema
drugim žrtvama nacizma", naglasila je Novak.
Pod izgovorom da i druge zemlje provode prisilne sterilizacije,
Njemačka desetljećima nacistički program nije smatrala "tipičnim
za nacionalsocijalizam".
Prvi, neuspješan pokušaj ispravljanja povijesne krivnje datira u
1988. kad je pitanje postavila stranka Zelenih.
Sadašnji ministar pravosuđa Edzard Schmidt-Jortzig ocijenio je
kako te presude otkrivaju "sve osim pravnog stanja". Ni u jednoj
drugoj zemlji nije bilo tako velikog broja prisilnih
sterilizacija, dodao je.
Nakon rata odštetu su dobile samo one osobe koje su bile
sterilizirane zbog rasnih, političkih ili vjerskih razloga, a
kasnije su odštetu dobili i oni koji su mogli dokazati da su
nepravedno bili na popisu mentalno retardiranih osoba.
Ostali, njih 14.000, dobili su tek 1980,. jednokratnu odštetu u
iznosu od 5.000 maraka a oko 9.000 žrtava dobiva mjesečnu rentu od
100 maraka.
(Hina) nb fp
121741 MET mar 98