RFI O STRANOM ZANIMANJU ZA SLOVENSKO I HRVATSKO GOSPODARSTVO

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 11. III. 1998. U Dossieru o tome kako međunarodna i Europska zajednica vide Hrvatsku i Sloveniju, prilog Damira Vučića. "U inozemnim medijima često možemo naići na analize političke i ekonomske situacije u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, analize čija su polazišta rezultati istraživanja raznoraznih međunarodnih institucija. I dok su zbog složenosti globalne situacije političkim analizama obuhvaćene sve bivše jugoslavenske republike, ekonomske se odnose najčešće samo na neke. SR Jugoslavija je u izolaciji iz koje, najvjerojatnije, neće tako skoro izići, uzevši u obzir represivne mjere srpske policije na Kosovu i oštre reakcije međunarodne zajednice na njih. A izolacija podrazumijeva između ostalog i to da vodeće financijske institucije ne dodjeljuju nikakvu novčanu pomoć vlastima u Beogradu te se stoga i ne zanimaju, barem ne studiozno i ne u svojstvu tutora, za jugoslavensku ekonomsku situaciju. Bosna je nakon ratnog vihora još gotovo u potpunosti pod infuzijom međunarodne zajednice te se i ona izuzima iz bilo kakvih komparativnih usporedbi. Ostaju dakle Makedonija, Hrvatska i Slovenija, koje nalazimo u redovnim izvještajima međunarodnih institucija poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, koji ih, kao i ostalim bivšim komunističkim zemljama, pomažu dodjelom kredita da što brže prijeđu na tržišnu ekonomiju i prihvate pravila igre, što se odavno primjenjuje u zemljama Zapada. Analitičarima su posebno zanimljive Slovenija i Hrvatska, kao najrazvijenije republike bivše Jugoslavije, kao republike koje su prve zakoračile ka nezavisnosti i prve se izborile za nezavisnost, plativši za nju ni približno istu cijenu. U posljednje vrijeme Slovenija pogotovo privlači pozornost zapadnih medija jer bi vrlo skoro trebala započeti pregovore s europskom petnaestoricom o ulasku u uniju. Najbolja ilustracija tog povećanog zanimanja jesu nedavno objavljene analize situacije, kako političke tako i gospodarske, u francuskom dnevniku 'Liberation' i glasniku francuskih poslovnih krugova 'Les Echos'. Nema sumnje da je Slovenija najbolje plasirani kandidat za ulazak u Europsku uniju. Ta je činjenica u uniji toliko isticana da je i slovensko državno vodstvo uvjereno kako mu se neispunjavanje još nekoliko preostalih kriterija, neće uzeti za zlo od Bruxellessa. Istina je da u masi oblasti Slovenija ne treba dokazivati svoju europsku orijentaciju. Navedimo samo primjer robne razmjene s unijom. Slovenija od ukupnog izvoza 67 posto realizira na tržištu unije, a proizvodi uvezeni iz zemalja europske petnaestorice pak čine 69 posto ukupnog slovenskog uvoza. Međutim, kako to ističe dopisnik AFP-a iz Ljubljane, sve baš nije u najboljem redu i bilo bi pogrešno misliti da Slovenija više ne treba baš ništa popravljati kako bi kao najbolji učenik iz istočne Europe bila primljena u uniju. Glavne zamjerke Bruxellesa odnose se na oklijevanje Slovenije da otvori vrata stranom kapitalu te na kašnjenje s provođenjem reforma, pa, primjerice, Slovenija još nema ekvivalent talijanske IVE ili francuske TVA. To je ono što unija spočitava vlastima u Ljubljani. Međutim, osim toga, Slovenija je suočena u novije vrijeme i s još nekim problemima, što dakako, to vrijedi istaknuti, ne dovodi u pitanje njezino vodeće mjesto među zemljama kandidatima za ulazak u uniju, a još manje činjenicu da je ona među bivšim komunističkim zemljama najprosperitetnija i zapadnim standardima najbliža. O kakvim se dakle problemima radi? Prije svega, relativno visoka inflacija. Prošle godine iznosila je 9 posto. Nadalje, zabilježeno je opadanje stope rasta industrijske proizvodnje s 5 na 3,5 posto, a nezaposlenost je u relativno kratkom vremenu porasla sa 3,3 na 14,8 posto. Doduše, prema očito blažim mjerilima međunarodnog ureda za rad, u Sloveniji je 7 posto aktivnog stanovništva bez posla. Hrvatska u procesu europske integracije nije ni izdaleka toliko napredovala kao Slovenija, što opet ne znači da se njezina ekonomija, mada ne i samo ekonomija, ne nalazi pod lupom međunarodnih organizacija. Pa kakvo je onda mišljenje dužnosnika Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda o hrvatskoj ekonomskoj situaciji? Odgovor je - povoljno. Nedavno, jedan od stručnjaka svjetske banke zadužen za praćenje ekonomske situacije u Hrvatskoj, Artrond Hartmann, izjavila je kako je globalno zadovoljna stanjem u hrvatskom gospodarstvu. Njezin kolega iz Svjetska banke, Šandor Šipoš, dodao je da je hrvatska monetarna politika stabilna, da su cijene niske, da je inflacija sasvim mala. Usporedimo li situaciju na gospodarskom planu u Hrvatskoj i Sloveniji, dakle u zemlji koja je ne samo zahvaljujući političkoj, nego i ekonomskoj zrelosti među istočnoeuropskim zemljama najdalje odmakla na putu europske integracije, uvidjet ćemo da je inflacija u Hrvatskoj osjetno niža, između 3 i 4, dok u Sloveniji iznosi gotovo 9 posto. Povrh toga, stopa rasta industrijske proizvodnje u Hrvatskoj se kreće oko 5, a u Sloveniji oko 3,5 posto. Na planu nezaposlenosti situacija je bolja u Sloveniji, 14,4 posto aktivnog stanovništva je bez posla, dok je u Hrvatskoj stopa nezaposlenosti 16 posto, što je opet neznatna prednost za Sloveniju uzme li se u obzir i činjenica da je negativni učinak rata na gospodarstvo u Hrvatskoj bio i kudikamo veći. To su dakle opće brojke, međutim unatoč pohvalama stručnjaka vodećih svjetskih institucija da je ekonomska politika hrvatske Vlade efikasna, vidjeli smo, u nekim segmentima Hrvatska može reći da je ostvarila i bolje rezultate od najbolje plasiranog kandidata za ulazak u uniju. Dakle, unatoč tome prosječnog hrvatskog građanina teško ćete uvjeriti u to da je ekonomska situacija u Hrvatskoj dobra. Jedan od dokaza je socijalni prosvjed organiziran sredinom prošlog mjeseca, najveći ikada održan u Hrvatskoj, a kako sada stvari stoje, uskoro bi moglo doći i do novih. Ustaljeno je mišljenje da se visoka cijena prelaska s planske na tržišnu ekonomiju mora platiti, a plaćaju je najvećim dijelom, i to nije specifičnost Hrvatske, široke narodne mase, za čije brige i jade međunarodne institucije nemaju baš previše razumijevanja. Tako je sadašnja situacija u Hrvatskoj pomalo paradoksalna. Međunarodna zajednica često kritizira hrvatsku vlast zbog, primjerice, prevelike kontrole medija i neispunjavanja obveza u vezi sa Srbima u Podunavlju, a s druge strane toj istoj vlasti ne spočitava ništa kada se postavi pitanje vođenja ekonomske politike, premda sindikati, a i ne samo oni, govore o rastućem nezadovoljstvu. Stječe se dojam da međunarodna zajednica ne bira sredstva kada odluči nametnuti demokratske principe. To se ne odnosi samo na Hrvatsku nego na sve bivše komunističke zemlje. Dok se za to uz kakvu cijenu i u kakvim uvjetima određena vlada primjenjuje mehanizme tržišne ekonomije, te kako to podnosi stanovništvo, uopće ne zanima, iako se pokazalo da je zdrava demokracija nerazdvojiva od zadovoljavajuće ekonomske i socijalne situacije." (RFI) 120137 MET mar 98