DVA SCENARIJA RAZVOJA HRVATSKOG GOSPODARSTVA

ZAGREB, 24. veljače (Hina) - Uz kontinuirano brže rastuće stope izvoza u odnosu na uvoz, rast produktivnosti, nacionalne štednje i investicija, uz održive granice osobne i državne potrošnje, Hrvatskoj će trebati devet godina da bi krenula putem rasta i punog razvoja, prognoza je stručnjaka zagrebačkog Ekonomskog instituta u nedavno objavljenoj studiji "Globalizacija i liberalizacija hrvatskog financijskog sustava i gospodarskog razvitka". Polazeći od zatečene razine stanja, ponuđene su dvije alternativne projekcije razvoja hrvatskog gospodarstva do 2006. godine.#L# Prvi scenarij predviđa rast ukupnog gospodarstva do 2006. po stopi od 2,5 do pet posto na godinu uz zadržavanje postojeće strukture bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok drugi razrađuje značajnu promjenu strukture BDP-a, uz stopu rasta od prosječno pet posto godišnje. SCENARIJ UMJERNENOG OPTIMIZMA U relativno malom broju zemalja, a među kojima se posebno ističu Kina i "azijski tigrovi", zabilježena je stopa rasta BDP-a viša od pet posto kroz dulje razdoblje, a to su zemlje s izrazito visokim stopama rasta štednje i investicija. U Hrvatskoj je prosječna stopa rasta BDP-a između 1994. i 1996. godine iznosila dva posto, da bi tek lani bio zabilježen veći rast. Taj rast, smatraju stručnjaci sa Ekonomskog instituta Andrea Mervar i Željko Lovrinčević, proizlazi prvenstveno iz oživljavanja domaće potražnje (rekonstrukcija i obnova) i većeg stupnja iskorištenja postojećih kapaciteta. No, zabrinjavajuće je da investicije ne pokazuju rast i da se nalaze ispod razine potrošnje fiksnog kapitala. Nasuprot tome, zemlje s visokim stopama rasta imale su udio investicija u BDP-u između 25 i 30 posto. Kako su upravo investicije generator rasta, teško je očekivati da će naše gospodarstvo u sljedećem razdoblju, s udjelom bruto investicija u fiksnom kapitalu manjim od 15 posto, moći osigurati brz gospodarski rast. On se procjenjuje na između 2,5 i 5,0 posto godišnje do 2006. Ekonomisti predviđaju i da će vrijednost hrvatskog robnog izvoza, izražena u američkim dolarima, rasti po stopama rasta svjetske trgovine, dakle, prosječno 9,1 posto. Kod robnog uvoza se, pak, do 2000. zbog obnove i očekivanih investicija, očekuje stopa rasta od 7,1 posto, a početkom drugog stoljeća pet posto. Usluge će, pretpostavlja se, do kraja stoljeća imati dvoznamenkaste stope rasta i to posebice zbog očekivanog rasta prihoda od turizma, a nakon toga će stope biti na razini rasta BDP-a. No, stručnjaci s Ekonomskog instituta upozoravaju da je omjer duga i BDP-a već lani premašio 30 posto, a do 2005. godine će biti veći od 45 posto. Drugi pokazatelj, koji također zabrinjava, porast je udjela ukupne otplate duga u izvozu. Naime, neovisno o stopama realnog rasta, taj će se omjer do 2006. godine povećati na iznad 30 posto prema šest posto 1996. Kako je uočeno da već kod omjera višeg od 20 posto može doći do problema sa eksternom likvidnošću, taj pokazatelj govori o realnoj opasnosti za hrvatsko gospodarstvo. ODRŽIVA BILANCA PLAĆANJA Po drugom scenariju hrvatskog gospodarskog razvoja, ukupni bi deficit države morao u iduće tri godine iznositi tri posto BDP-a da bi 2006. godine bio jednak nuli, uz smanjivanje izdataka za obranu i policiju, kako bi se osigurale realne plaće zaposlenika u državnim ustanovama. Ekonomisti u idućim godinama očekuju daljnji blagi pad zaposlenosti. Od kućanstava se očekuje da će primati realne dohotke koji su niži od porasta produktivnosti, kako bi se osigurao domaći izvor za rast investicija. Računa se s intenziviranjem procesa restrukturiranja u sklopu kojeg će se paralelno odvijati dva procesa: proces nestajanja gubitaša, a time i njihove negativne tekuće štednje, kao i proces jačanja tekuće štednje u uspješno restrukturiranim tvrtkama i onima koje će nastati izravnim stranim investicijama. Početkom idućeg stoljeća predviđa se i okretanje domaćim izvorima financiranja, rast profitabilnosti svih investicijskih projekata, kao i potrebne štednje te smanjivanje udjela trgovačkih kredita i rast dugoročnih kredita. Izravne će investicije činiti dva posto BDP-a, a razliku između ukupnog inozemnog financiranja i izravnih investicija činit će krediti i portfolio investicije. Hrvatska bi, prema ovom scenariju razvoja, koji predviđa stope rasta BDP-a do 2006. od pet posto, čak mogla imati neto odljev kapitala prema inozemstvu. Naime, godine 2006. zatvorila bi se bilanca tekućeg računa i izvoz premašio uvoz, uz pretpostavku da kućanstva imaju bezgranično povjerenje u bankarski sustav i ne povlače svoje depozite van iz sustava. Tek po uspješnom odrađivanju tog scenarija Hrvatska bi imala temelje za značajnu ekspanziju izvozno orijentiranog gospodarstva, odnosno u 2006. bi mogla započeti novi ciklus rasta. Tek će tada, naime, realni trošak rada odgovarati razini produktivnosti, a hrvatsko će gospodarstvo biti spremno za rast zaposlenosti. Rastuća će domaća štednja generirati dovoljno kapitala s pritječućim kapitalom od izravnih investicija za stope investiranja koje bi dosezale i do 30 posto BDP-a, a kojima se ostvaruje prosječan rast BDP-a između pet i sedam posto godišnje. Jadranka Šević (Hina) js sbo 241428 MET feb 98