ZAGREB, 5. ožujka (Hina) - Suci Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu (ICTY) u četvrtak su objavili presudu Draženu Erdemoviću osudivši ga na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u masovnom pogubljenju Muslimana iz
Srebrenice u srpnju 1995. godine što su ga organizirale snage bosanskih Srba.
ZAGREB, 5. ožujka (Hina) - Suci Međunarodnog suda za ratne zločine u
Den Haagu (ICTY) u četvrtak su objavili presudu Draženu Erdemoviću
osudivši ga na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u
masovnom pogubljenju Muslimana iz Srebrenice u srpnju 1995. godine
što su ga organizirale snage bosanskih Srba. #L#
Vrijeme koje je Erdemović dosad proveo u pritvoru ući će u
odsluženje kazne, napominje ICTY. On je 28. ožujka 1996. godine
prebačen iz SR Jugoslavije u zatvor Međunarodnog suda u Den Haagu.
Erdemović će odslužiti ostatak kazne u jednoj od zemalja koje su
ponudile svoje zatvore za smještaj osuđenika s ICTY-a.
Nakon što je priznao krivicu za zločine protiv čovječnosti,
Erdemović je u studenome 1996. godine osuđen na 10 godina zatvora.
Sudsko vijeće II-ter, kojemu je optuženik uputio prigovor na tu
presudu, ocijenilo je da on nije shvatio prirodu optužbi i
omogućilo mu je da se u siječnju ove godine ponovno izjasni krivim,
ovaj put za ratni zločin (kršenje ratnog prava i običaja), koji ICTY
kvalificira lakšim od zločina protiv čovječnosti.
Obrazlažući smanjenje kazne s deset na pet godina zatvora, suci
Shahabuddeen, Mumba i Wang napominju da su uzeli u obzir činjenicu
da Erdemović ima predispozicije da se "popravi" nakon odsluženja
kazne. Suci napominju da je Erdemović mlad čovjek (26 godina) te da
ima suprugu i malo dijete. Sudsko vijeće uzima kao olakotnu
okolnost činjenice da je on pokazao kajanje zbog zločina koji je
počinio, te da je pošteno priznao krivnju.
"Suradnja Dražena Erdemovića s Uredom Tužitelja ICTY-a bila je
izvrsna", kaže se u priopćenju ICTY-a u kojemu se dodaje da je
Tužitelj "rijetko kada izrekao takvu ocjenu za nekog optuženika."
Suci naglašavaju važnost činjenice da su obrana i optužba uložile
zajednički podnesak - oni su se, naime, u siječnju 1998. godine
zajednički očitovali o prekvalifikaciji optuženikova priznanja -
što je prvi takav dokument predstavljen sucima ICTY-a, napominju
suci.
Potom, suci su prihvatili Erdemovićevu tvrdnju da bi i sam bio
ubijen da je odbio naredbu da ubija zarobljene Muslimane te su
ocijenili da on nije osjećao nikakvo "perverzno zadovoljstvo" u
onome što je činio.
S druge strane, Shahabuddeen, Mumba i Wang napominju da su uzeli u
obzir veliku patnju kroz koju su prošle žrtve, okolnosti njihova
pogubljenja te Erdemovićeva stajališta u vrijeme kad je zločin
počinjen. On je bio član odreda koji je pogubio stotine Muslimana u
dobi između 17 i 60 godina, a sam je ubio oko 100 ljudi. "Bez obzira
na to što je Erdemović možda nevoljko pristao na pogubljenja, on je
ipak cijeli dan ubijao i sudsko vijeće vodi računa o opsegu zločina
i ulozi optuženika u tome", napominje se u presudi.
Predsjedavajući sudac Mohammed Shahabuddeen je obrazloženju
presude priložio svoje Zasebno mišljenje u kojemu izražava rezervu
prema smanjenju kazne i odluci da se Erdemoviću dopusti promjena
pravne kvalifikacije njegova priznanja. Sudac je napomenuo da se
njegove primjedbe odnose na uspoređivanje ozbiljnosti zločina
protiv čovječnosti i ratnog zločina kad se u oba slučaja radi o
istom činu te se odnose na pitanje može li se, u međunarodnom pravu,
prisilno izvršenje zločina smatrati obranom od optužbe za ubijanje
nevinih ljudi.
Sudsko vijeće II-ter zaključuje da je Erdemovićevo priznanje
počinjenog zločina "važno kao ohrabrenje drugim osumnjičenima ili
nepoznatim počiniteljima zločina da i sami učine takav korak."
"ICTY, uz svoj mandat da istražuje, sudski goni i kažnjava ozbiljna
kršenja međunarodnog humanitarnog prava, ima dužnost pridonijeti
rješavanju općenitijih pitanja odgovornosti, pomirenja i
utvrđivanja istine", napominju suci naglasivši da je utvrđivanje
istine preduvjet za brisanje etničke i vjerske mržnje. S druge
strane, ICTY je sredstvo kroz koje međunarodna zajednica izražava
neprihvaćanje počinjenih zločina i Sud ne smije izgubiti iz vida
tragediju žrtava i njihovih obitelji, zaključuju suci.
(Hina) vb dh
051430 MET mar 98