WASHINGTON POST, C. TRUEHEART

WASHINGTON POST 3.III. 1998. Sud za ratne zločine se zahuktava 4 postupka u toku za zločine u Bosni, ali velike ribe ostaju na slobodi Charles Trueheart piše: Prije samo četiri godine, suci i tužitelji iz prvog međunarodnog suda za ratne zločine poslije Drugog svjetskog rata su zabrinuto mislili da im nikad neće doći niti jedan slučaj na stol. Niti jedno hapšenje ni predaja značilo je niti jednog osumnjičenog u pritvoru i ni jedan zločin pred sudskim postupkom. Čak se govorilo o suđenju u odsutnosti - a prazne stolice namijenjene za optužene svjedočile bi o jalovosti te ideje Danas, mnogi od tih sudaca i tužitelja ovdje na kaznenom sudu UN-a koji istražuju okrutnosti počinjene u balkanskom ratu od 1991. do 1995., imaju više posla nego što uspijevaju obaviti:23. osumnjičeni, od 74 optužena se predao prošli tjedan. Osumnjičeni bosanski Srbin, Simo Zarić, prije svoje predaje, je izjavio nešto što bi ne tako davno odbacili kao halucinaciju "Ja imam povjerenje u ovaj sud" Ova eksperimentalna mašina međunarodne kaznene pravde polako melje nakon opasno mršavog početka. Ali petogodišnji Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju mukotrpno slaže mozaik zapovijedi i odgovornosti , idući od vojnika pješaka do zapovjednika srednjeg ranga, i gradi piramidu dokaza za koju tužitelji tvrde da će uskoro doprijeti i do mozgova etničkog pokolja koji je ostavio desetke tisuća mrtvih. 1996.u svom napokon prvom procesu suci su proveli sedam mjeseci u pregledavanju dokaza i slušanju svjedočenja na tri ili više jezika u postupku protiv bosanskog Srbina, Duška Tadića, stražara u logoru. Puno mjeseci kasnije optužili su ga za batinanje i mučenje zatvorenika te ga osudili na 20 godina zatvora. Trenutno je taj slučaj u postupku žalbe Međutim danas su u tijeku četiri procesa. Posljednji, koji je započeo prije mjesec dana, je proces bivšem gradonačelniku Vukovara, Bosanskom Srbinu Slavku Dokmanoviću. Optužen je za stjerivanje oko 300 Hrvata u jednoj bolnici, nadgledanje udaranja istih te naređivanja da se pobije skoro njih 200 na rubu jednog klanca gdje su i pokopani u masovnoj grobnici. Znanstvenik sa suda, Michael Scharf, kaže da "Dokmanović nije Eichmann, ali je na mnogo višem položaju od nekoga kao što je Tadić koji je prebio 30 ljudi. Te su stvari relativne. U SAD bi on bio masovni ubojica". Adolf Eichmann, jedan od Hitlerovih okrutnih slugana, je bio jedan od najzloglasnijih ratnih zločinaca novijeg doba. Ipak, svijet , a i sud , nestrpljivo čekaju na one za koje se pretpostavlja da su Eichmanni ovog balkanskog rata: politički vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i njegov bivši vojni zapovjednik Ratko Mladić, koji su na slobodi. Do sada , rekao je Scharf "samo se beznačajne ljude držalo odgovornima, dok oni koji su započeli rat i izdavali naređenja izbjegavaju odgovornost. Sve dotle dok u pritvoru nisu i Mladić i Karadžić dobijat ćemo jedan nečisti signal sa ovog suda." Tužitelji se boje da je Mladić pobjegao u Srbiju gdje će biti nedodirljiv dokle god ga bude štitila ondašnja vlada. Ali Karadžić, koji još uvijek iza scene drži vlast i izruguje se međunarodnim nalozima za uhidbu, prikazan je od strane tužitelja i diplomata kao da je nadohvat. On je pod takvim rastućim političkim pritiskom, rekao je jedan viši službenik suda , da on i njegovi advokati možda razmišljaju o predaji." "U ovom trenutku ne bih htio biti u njegovoj koži", rekao je Scharf, koji je napisao osnove sudske povelje te ih pomno slijedi kao njihov tvorac i profesor prava. "Omča se steže." Neki izvori sa suda također govore da očekuju stalnu paradu predaja bosanskih Srba - kao ono troje od 14, siječnja - a uz njih i glasna hapšenja naročito onih osumnjičenih čije optužnice nisu javno objavljene. Razlika između prijetnje hapšenjem i prisilne predaje je nekako postala nejasna, iako je službena poruka 51-om optuženom koji je još uvijek na slobodi, jasna:"Bilo bi sada u njihovom najboljem interesu da započnu razgovore o svojoj dobrovoljnoj predaji" izjavio je David Scheffer, američki poslanik za pitanja ratnih zločina Scheffer i drugi analitičari i tužitelji kažu da su predaje, prošle i buduće, potaknute od više činilaca. Najvažniji je bio dugo očekivana odlučnost Zapada da sprovede svoj legalni mandat da preda osumnjičene sudu - kao što se izrazio jedan od tužitelja, to se desilo kada su zapadnim silama "otežale olovke" Britanske su snage izvršile dramatično hapšenje prošlog srpnja u Prijedoru kada su upecale osumnjičenog za ratne zločine srednjeg kaslibra a drugog ubile. Holandske snage su zarobile dva Srbina u prosincu, a američke snage su prikovale drugog u siječnju. Što god bile njihove pravne obaveze, zapadne vlade zadužene za održavanje mira u Bosni su se dugo suzdržavale od bilo kakvih hapšenja, strahujući da bi to moglo zapaliti lokalne strasti, poremetiti nelagodan mir utvrđen Daytonskim sporazumima iz 1995. i dovesti do žrtava među zapadnjačkim vojnicima ili humanitarnim djelatnicima. Ali, glavna tužiteljica Louise Arbour je primijetila da "Treći svjetski rat nije izbio". Jedno je hapšenje ohrabrilo drugo , a ono pak treće . Ta se je spremnost za upotrebu snage poklopila sa uviđanjem prijašnjih protivnika da niti sud niti vojne zaposjedajuće snage u bivšoj ratnoj zoni sposobne za izvršenja hapšenja neće tako brzo otići. Ima još znakova stalnosti i rasta: dramatično povećanje sudskog budžeta od strane Ujedinjenih naroda - od 48milijuna dolara prošle godine do gotovo 70 milijuna ove; dobrovoljni prilozi Sjedinjenih država, Nizozemske i Britanije vrijedne više od 3 milijuna dolara za izgradnju dviju novih sudnica u kompleksu haaškog suda ; i zapanjujući zamah ka povelji, koja se očekuje na konferenciji u Rimu, o osnivanju stalnog suda za ratne zločine pod pokroviteljstvom UN-a. Hapšenja i predaje su potpomognute diplomatskim i ekonomskim utjecajem. Predaja 10 bosanskih Hrvata prošle jeseni je uslijedila nakon što su američki i zapadni dužnosnici priprijetili da će hrvatskoj otkazati zajam od 30 milijuna dolara. Neki analitičari kažu da je predaja bosanskih Srba u zadnja tri tjedna povezana s izborom Predsjednika vlade Republike srpske, Milorada Dodika, umjerenog političara koji kaže da je željan učvrstiti veze sa Zapadom tako što će surađivati sa sudom. Za vrijeme nedavne posjete Washingtonu, Dodik je rekao izvjestiteljima i urednicima Washington Posta da je dozvolio haaškom sudu da otvori ured u Banja Luci , novom glavnom gradu Republike srpske. Također je izjavio da se raspoloženje javnosti promijenilo, pa tako predaja sudu više nije "izdajnički čin" već čin hrabrosti . Neki ovdje misle da je tu još jedan činilac od utjecaja na predaje - naročito u slučaju osumnjičenih Srba koji čine većinu optuženih i ogromnu većinu onih još uvijek na slobodi-- a to je rastuće uviđanje nepristranosti pravde koja se provodi. Usprkos ogorčenim pritužbama na haaški sud u bivšoj Jugoslaviji, njegov rad je počeo odražavati mogućnost lakših presuda za relativno manje ozbiljne zločine i za svjedočenja koja bi dovela do hapšenja većih riba. Slika nepristrane pravde je umrljana u prosincu, kada su tri Hrvata puštena iz pritvora jer su tužitelji zaključili da nemaju niti dokaze niti sredstva da održe jak postupak protiv njih. Službenici tužiteljstva i drugi kažu da je među osumnjičenima u pritvoru i onima na slobodi jedan broj slabo održivih slučajeva. Te su optužnice potomci jednog vremena u ranijoj povijesti suda kada je skupina imenovanih sudaca, nezadovoljna tempom optužnica i pogoršanjem povjerenja javnosti, pritisnula tužitelje da donesu slučajeve zasnovane na onom što je osoblje tužilaštva smatralo mršavim ili upitnim dokazima. Mnogi od tih istih sudaca koji su potpisali prve optužnice sada kritiziraju tužitelje što im dovode slabašne ili nevažne slučajeve, tužitelji kažu. Ali neki iz suda tvrde da ako neka suđenja završe oslobađajućim presudama, to bi moglo poslati još jedan signal nevoljnim osumnjičenicima i opreznim vladama koje ih štite, da se pravda ipak provodi. Arbour priznaje da radi sa nedovoljnim dokazima u nekim slučajevima, i da je spremna da odbaci više slučajeva ako treba, ali je zamjerila zapadnim pristašama suda da ne pomažu dovoljno. "Mogla bih dovršiti puno tih slučajeva kada bi mi vlade dale potrebnu informaciju. Ona leži u njihovim uredima.... Ne želim osuditi ljude na temelju poluistina. Ja želim čitavu priču". Stezanje omče osuđenim za ratne zločine Premda je UN-ov sud za ratne zločine u Haagu podiga optužnice protiv osumnjičenih za ratne zločine, manje od trećine se predalo ili je uhapšeno. Evo statusa optuženika u pritvoru: P.S. General Tihomir Blaškić stoji na popisu onih koji su došli u Haag označen dvjema zvjezdicama koje upućuju na napomenu na kraju teksti u kojem se tvrdi da je već sad general Blaškić osuđen na deset godina zatvora, ali je uložio žalbu. 040326 MET mar 98