FR: HAAŠKI SUD OPTUŽIO MRTVACA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 17. II. 1998. Navodni tigar od papira pokazuje zube Sud UN za ratne zločine treba shvatiti ozbiljno, upozorava Thomas Roser. "Optuženi je uklonio posljednji trag dvojbe u svoj identitet. Bosanski Srbin predstavio se sucima baš kao i nekoć svojim žrtvama: 'Ja sam Goran Jelišić, poznatiji kao Adolf'. Taj je 29-godišnjak pred sucima haaškog suda za ratne zločince izjavio da su optužbe, podignute protiv njega, 'laži i tlapnje'. Bivši zapovjednik zarobljeničkog logora Luka u blizini bosanskog grada Brčkog navodno je vlastitim rukama ubio, zlostavljao i ponižavao stotine Muslimana. Tužitelji drže da imaju dokaze za 16 ubojstava za koja ga terete. Činilo se da čitanje optužnice nimalo ne uzrujava tog 29- godišnjaka: samo je povremeno preko njegova lica preletjela naznaka smiješka. Ni ostali možebitni zločinci nisu baš imali previše razloga za smijeh. Ćelije zatvora UN u Scheveningenu postaju realna perspektiva za nekadašnje nitkove iz bosanskog rata. Uhićenje Gorana Jelišića od 22. siječnja u njegovu prebivalištu Bijeljini bilo je treći slučaj SFOR-ova uhićenja možebitnog ratnog zločinca u periodu od sedam mjeseci. Oštriji nastup SFOR-a i pojačani diplomatski pritisak na bivše ratne protivnike postigli su željeni učinak kod sve nervoznijih optuženika. Krajem prošlog tjedna sudu su se 'dragovoljno' predali Miroslav Tadić i Milan Simić - prvi bosanski Srbi. Glavna tužiteljica, Kanađanka Louise Arbour, izjavila je da je posrijedi 'jasan signal': 'Uvjeravam ostale optuženike da neće moći trajno izbjegavati suđenje'. 'Sud za ratne zločince počinje pokazivati zube', smatra britanski časopis 'The Ecconomist': 'Karadžić je nakon Jelišićeva uhiećnja zacijelo bar malko uznemiren'. Povećana opterećenost zatvora UN također pokazuje da bivše ratne poglavice moraju zauzeti ozbiljniji stav prema sudu: ćelija polako ponestaje. Nakon što je bosanski Srbin Duško Tadić gotovo godinu dana bio jedini zatvorenik u Scheveningenu, danas su tamo zatvorena 22 optuženika. Sudnica nije jedina prostorija koja je zauzeta praktički 24 sata dnevno: i zatvorsku prostoriju za fitness zatvorenici mogu koristiti samo na smjenu. Sud je već donio dvije presude a u tijeku su četiri suđenja; sljedećih mjeseci valja očekivati i nove procese. Louise Arbour govori o 'promjeni trenda': 'Uvjerena sam da će naši napori uroditi plodom i da ćemo pred sud izvesti i Karadžića i Mladića'. U početku gotovo nitko nije vjerovao u mogćnost uspjeha prvog međunarodnog kaznenog suda. Odluka Vijeća sigurnost UN od 22. veljače 1993. g. o sazivanju suda UN za ratne zločine više je djelovala kao gesta nemoći. U Bosni je u to vrijeme bjesnio rat. Slike izmoždenih izbjeglica i logoraša šokirale su svijet baš kao i izvješća o pokoljima i mučenjima. Međunarodna zajednica uzaludno je nastojala mirnim sredstvima riješiti sukob a u to vrijeme još nije bila spremna donijeti odluku o vojnoj intervenciji. Činilo se da je sud trebao funkcionirati u prvom redu kao pilula za umirenje međunarodne javnosti. Sudu su u početku nedostajala sredstva, moć i mogućnosti za učinkovite istrage i uhićivanje osumnjičenika. Prvi glavni tužitelj, Kolumbijac Ramos Escovar- Salom, dao je ostavku već nakon nekoliko tjedana. Nizozemski predsjedatelj povjerenstva UN za istraživanje ratnih zločinaca Frits Kalshoven također je krajem 1993. g. bacio ručnik u ring u znak predaje. Ratni protivnici učinit će sve kako bi spriječili istragu a članice UN ostavljaju sud na cjedilu, glasilo je njegovo obrazloženje. Sud se zahuktao tek kada je dužnost glavnog tužitelja 1994. g. preuzeo Richard Goldstone. Krajem 1994. g. izdane su prve međunarodne zapovijedi o uhićenju. Budući da su optuženičke klupe u početku bile prazne, sud je počeo ispitivati svjedoke u odsutnosti osumnjičenika. Patnje žrtava napokon su saslušane na međunarodnoj pozornici a imena mučitelja dokumentirana su. Goldstone je svjesno nastupao u medijima kako bi spriječio da gonjenje ratnih zločinaca bude uključeno u pregovaračku masu pri sklapanju mirovnog sporazuma. Njegovi su napori urodili plodom: u daytonskom sporazumu svi su partneri bili prisiljeni prihvatiti sud. Goldstone je tijekom svog mandata izdao 77 zapovijedi o uhićenju. No, sud se u početku uspijevao domoći tek malobrojih optuženika. Riječi nije nedostajalo ali istinske potpore jest. Iako je postrojba IFOR znala boravište većine traženih ratnih zločinaca, uhićenja su izostala. Za to odgovornost ne snose zapovjednici u Bosni već njihovi nalogodavci u Washingtonu, Londonu i Parizu, ljutio se Goldstone prilikom odlaska s dužnosti u kolovozu 1996. g. No, ratni zločinci više ne mogu računati za zaštitu nekadašnjih pokrovitelja i na nemar postrojbe SFOR. Nakon što se sud dugo suočavao s prigovorom o jednostranim istragama protiv Srba, politički pritisak potaknuo je Hrvatsku na kooperativnost. Zagreb je sudu izručio već 11 optuženika; 1997. g. počelo je i suđenje trojici bosanskih Muslimana. U ljeto prošle godine postrojbe SFOR- a izvele su prve ozbiljne akcije uhićenja a SFOR-ovi su vojnici u Prijedoru ustrijelili jednog optuženika. Strategija Louise Arbour prvi se puta isplatila. Zapovijedi o uhićenju zadržane su u tajnosti kako bi omogućile iznenadno uhićenje optuženika. No, tužiteljstvo je zbog neugodnih grešaka posebno izloženo i kritici. U suđenju Tadiću prihvatilo je podmetnutog lažnog svjedoka optužbe. U nekoliko su slučajeva zapovijedi o uhićenju očigledno izdane prenagljeno. Pet je uhićenika dosada oslobođeno zahvaljujući alibiju odnosno nedostatku dokaza. 'Koliko je zapravo savjestan rad suda?', pita nizozemski tjednik 'HP/De Tijd'. Članovi obitelji Stipe Alilovića, koji je umro 1995. g., bore se već dulje od dvije godine za njegovu rehabilitaciju. Naime, sud ga je dvije godine nakon smrti optužio za ratne zločine. Pritom valja napomenuti da se Alilović u vrijeme kada je zločin počinjen već godinu dana nalazio u egzilu u Nizozemskoj. Sud ga je zbog smrti izbrisao s popisa optuženih ali nije povukao optužbe. Njegova su djeca i danas izložena zadirkivanju da im je 'otac bio ratni zločinac'. Poput tužitelja, i sud ima problema s radom. Prvo suđenje Dušku Tadiću oteglo se na sedam mjeseci. Proceduralni prigovori neprekidno su prekidali saslušavanje svjedoka. Budući da dotada nije postojao sličan sud, pravila suđenja valjalo je tek utvrditi. I dalje su sporne prve dvije presude protiv Dražena Erdemovića i Duška Tadića kojima je sud očigledno želio demonstrirati oštrinu. 'Kakve bi kazne trebali dobiti Karadžić i Mladić kada je Tadić, koji sigurno nije bio važan, osuđen na 20 godina zatvora?', osporavao je razmjer presuda Tadićev branitelj Nikola Kostić. I nije pritom bio jedini. U najmanju ruku Erdemović, koji je kao vojnik sudjelovao u masovnim strijeljanjima u Srebrenici, može se nadati osjetnom smanjenju svoje desetogodišnje zatvorske kazne: i tužitelji su se u prizivnom postupku založili za smanjenje zatvorske kazne. No, usprkos pojedinim promašajima, spornim optužnicama i presudama, sud je izborio svoje mjesto pod suncem. Njegovo postojanje više gotovo i nije sporno: sud je u međuvremenu čak stekao status prethodnika stalnog međunarodnog kaznenog suda. UN su povećale proračun za 1998. g. za gotovo trećinu dotadašnjih sredstava te će on ove godine iznositi 64 milijuna dolara; zahvaljujući dodatnim prilozima iz Velike Britanije, Nizozemske i SAD, u svibnju će biti otvorena druga sudnica. Vjerojatno je i Goran Jelišić osjetio promjenu klime kada se neposredno uoči uhićenja kod novinara raspitivao za izgled zatvora UN. Povjerujemo li njegovom proročanskom daru, zaključit ćemo da bi se u Scheveningenu moglo uskoro ponovo okupiti još više bivših aktera bosanskog rata. 'Nadam se da ću završiti u istoj ćeliji s Karadžićem. On je za mene uvijek bio šef ali u tom bi se slučaju stvari promijenile', našalio se samozvani 'Adolf'" na kraju članka Thomasa Rosera. 180200 MET feb 98