VEČERNJI LIST-ŠTO NAKON...-STAREŠINA-3-3

VEČERNJI LIST 3. III. 1998. Što nakon teških riječi Američko-hrvatsko zahlađenje odnosa, analizira i komentira Višnja Starešina i, uz ostalo, piše: "Jedan od glavnih prigovora američke strane odnosi se na opstrukcije Daytonskog sporazuma od nekih čelnika HDZ-a u Hercegovini i upitnost hrvatske potpore Sporazumu. Nije to prvi put da se od službenog Zagreba zatraži neka iskoristi svoj utjecaj i ukloni nekooperativne s političke scene. No, prvi put američki predstavnici to traže pokazuući istodobno kako se neće ustručavati dovesti u pitanje ukupnu vlast HDZ-a ne bude li spremnost za suradnju veća. U BiH, koja je u stvarnosti protektorat s arbitrarnim ovlastima međunarodnog predstavnika, prijetnja je sasvim otvorena. Kažu kako će nastojati da na sljedećim izborimna ne pobijede nacionalne stranke, a general Klein stavlja HDZ uz bok paljanskom vodstvu. U Hrvatskoj ista je poruka poslana na sofisticiraniji način: čvrstim zahtjevom za javnu i otvorenu televiziju. No, za one koji poznaju moć televizije i njezin utjecaj na usmjeravanje biračkog tijela nema dvojbi o njezinu stvarnom sadržaju. Izborim uredničkog vrha Hrvatske televizije u najviša stranačka tijela na nedavnom Saboru HDZ-a, dr. Tuđman nedvosmisleno je pokazao što misli o tom zahtjevu, da nije spreman unositi promjene na televiziji kao pregovarački ulog u razgovore sa stranim partnerima. S druge strane, relativiziranjem pitanja 'unutrašnjih stvari' jedne države, američki veleposlanik u Hrvatskoj Montgomery također pokazuje da će SAD i dalje čvrsto inzistirati na svojim zahtjevima. Ostaje li u takvim okolnostima, nakon teških riječi, pa i uvreda koje su pale u prošlih desetak dana, još prostora za dogovor i novu rundu umilnog gukanja između Zagreba i Washingtona, kakvo je uslijedilo nakon okončanja misije UNTAES-a i kulminiralo zajedničkom izjavom Šušak - Talbott? Vjerojatno da, ali tek nakon nekih oštrijih rezova među prozvanim hercegovačkim čelnicima, koji će potvrditi da su i vodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata i Hrvatske čvrsto na daytonskom putu te nekog uzvratnog američkog poklona za suradnju. Ali, s obzirom na prirodu problema i prirodu pregovarača s obiju strana, koji se ne ustručavaju od razgovora na rubu provokacije i ekscesa ne bi li silom dobili maksimalne ustupke za sebe - nije vjerojatno da će dugo potrajati". 030255 MET mar 98