NJEMAČKA - 2. III. SZ: MARČETA ISTIČE DA JE GRADONAČELNIK SVIH GRAĐANA DRVARA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 2. III. 1998. Gradonačelnik i palikuće Međunarodna politika dvosmjernog povratka izbjeglica nije po volji nacionalnim strankama u Bosni i Hercegovini, ističe Bernhard Kueppers u svojoj reportaži iz Drvara. "(...) Za Titove Jugoslavije Drvar je bio legenda iz svjetskog rata. Izvukavši se iz pećine duž stjenoviti obronak, partizanski je maršal 1944. g. za dlaku izbjegao zarobljavanje, kojim su mu prijetile komandoske padobranske postrojbe. Danas je u dolinu helikopterom sletio vrhovni zapovjednik NATO-a general Clark. Drvar je strateško mjesto u Bosni - za repatrijaciju prognanika i izbjeglica u matična prebivališta. Toj su se zadaći međunarodni zaštitnici daytonskog mira posvetili pojačanim žarom. Clark je došao kako bi demonstrativno provjerio je li sve u redu. U općinskom uredu posjetitelja očekuje gradonačelnik Mile Marčeta. Na zgradi je izvješena hrvatska zastava. Marčeta sjedi za stolom iznad kojeg je također izvješen hrvatski grb sa crveno-bijelom šahovnicom. On je inače Srbin, zasada jedini u svom rodnom mjestu na zapadnom rubu Bosne. Doduše, u okolnim planinskim selima na teritoriju općine, nekoliko stotina srpskih izbjeglica upravo nastoji uz inozemnu pomoć ponovo osposobiti svoje nekadašnje kuće za povratak svojih obitelji. Na bosanskim općinskim izborima, održanim u rujnu prošle godine, Marčetina 'Koalicija za Drvar' osvojila je zahvaljujući glasovima Srba - koji trenutačno još uvijek tavore kao izbjeglice u Republici Srpskoj i u Srbiji - 19 od 30 mjesta u općinskoj skupštini. Od sredine siječnja, taj 55- godišnji Srbin službeno obavlja dužnost gradonačelnika u općini koju nadziru Hrvati. Suradnici međunarodnog povjerenika za Bosnu Carlosa Westendorpa hvale Marčetinu hrabrost: 'On je prvi u Republici Srpskoj rekao da se njegovi ljudi žele vratiti svojim kućama. 1995. i 1996. g., kada je Marčeta pozvao Srbe na ujedinjenje, okupivši ih potom u stranci radi nastupa na izborima, povratak srpskih izbjeglica u muslimansko-hrvatsku federaciju bio je jednostavno izdaja', ističu oni. Karadžićev SDS, u ono vrijeme još vladajuća stranka u Republici Srpskoj, izložio ga je poruzi i neprijateljskim napadima. Prije rata, gotovo svi od ukupno 17 tisuća stanovnika općine Drvar bili su Srbi. Danas je Drvar sastavni dio hrvatskog kantona u okviru muslimansko-hrvatske federacije. U samom središnjem mjestu živjelo je nekada 9000 Srba a danas je tamo smješteno 6000 hrvatskih izbjeglica. Osnovnu školu i pojedine stambene blokove u tom mjestu zauzela je brigada vojske bosanskih Hrvata HVO i članovi njihovih obitelji - ukupno 2500 ljudi. Vojnici iz SFOR-ova logora u Drvaru tvrde da su kuće potencijalnih srpskih povratnika zapalili plaćeni ljudi zamjenika gradonačelnika Drage Tokmakčije - radi zastrašivanja. Tokmakčija, koji uporno odbacuje takve glasine, mjesni je čelnik bosanskog ogranka HDZ-a, strake hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Crno odjeveni momci obrijanih glava voze se ulicama u automobilima bez automobilskih oznaka - bez ikakve intervencije hrvatskih kantonskih policajaca, koji im domahuju. Gradonačelnik Marčeta bio je prije rata trgovački putnik. U međuvremenu je ušao u suvremenu bosansku povijest. Na kraju rata 1995. g. muslimanske i hrvatske postrojbe napredovale su u ofenzivnoj akciji gotovo do Banja Luke. Vojska Republike Srpske povlačila se, ustupajući pritom na zapadu Bosne područja, na kojima su od pamtivijeka živjeli Srbi. Marčeta još i danas ljutito pripovijeda da su ljudi poput njega bili prisiljeni bježati 'teretnim vozilima poput stoke'. Pripovijeda da ga je 'izdaja' potaknula da organizira svoje rasute sugrađane. 1996. g. njegova ali i ostala slična - pa i muslimanska i hrvatska - udruženja izbjeglica, spremnih na povratak, udružena su u krovnu organizaciju 'Koalicija za povratak', koju je podupirao i tadašnji povjerenik za Bosnu, Nijemac Michael Steiner. Nekadašnja oporbena političarka u DDR-u Baerbel Bohley obavlja danas u Sarajevu dužnost koordinatorice. Tijekom bosanskih općinskih izbora, održanih u rujnu prošle godine, 8000 Marčetinih pristaša doputovalo je na glasanje u svoje matično prebivalište, smješteno u drugom dijelu Bosne. Po kiši i vjetru bili su prisiljeni prenoćiti u svojim autobusima jer u protivnom ne bi mogli glasati na posebno za njih uređenom biračkom mjestu na rubu Drvara, u bivšem spomen-području kod Titove pećine. U odmjeravanju snaga s koalicijom, HDZ je uspio dobiti samo 11 od ukupno 30 zastupničkih mjesta u općinskoj skupštini. Dok tri tenka s podignutim topovima dovoze generala Clarka u općinski ured, pojavljuje se i hrvatski načelnik policije Ivan Jurčević - u kaubojskim čizmama. Pripovijeda da je zbog nedavnih požara saslušan jedan učenik osmog razreda, koji je izjavio da je zapalio suhu travu, ni ne pomišljajući da bi plamen mogao zahvatiti i kuću. Dakle, hrvatske vlasti čine po vlastitim riječima 'sve' kako bi istražile izgrede. Ulicama je odjednom uz glasne zvukove trube projurilo vatrogasno vozilo kojem nije bilo ni traga prilikom požara, zabilježenih proteklih dana. Atmosfera je napeta. SFOR naređuje ogromnom tenku da glasno prođe kroz uske ulice visoko uzdinute topovske cijevi. Marčeta je pak neobično suzdržan. Povjerenik za Bosnu Hanns Schumacher zaobišao je prije nekoliko dana u pratnji ministara federacije i Republike Srpske za izbjeglice zgradu općine s izvješenom hrvatskom zastavom. Srpski gradonačelnik ne skida sa zida svoje sobe za prijem čak ni hrvatski grb. Ne upušta se ni u spekulacije o podmetačima požara i njihovim naredbodavcima. 'Ja sam gradonačelnik svih građana. Želim izgraditi povjerenje među ljudima', izjavljuje on. Pri obavljanju svoje teške zadaće u Drvaru, oslanja se u potpunosti na pritisak i pomoć 'međunarodne zajednice'. Hrvatska mjesna policija trebala bi se pomiješati sa Srbima. Treba naći smještaj za 19 srpskih zastupnika i još toliko novih općinskih dužnosnika kao i za buduće srpske policajce. Marčetu trenutačno najviše zaokuplja plan kojim bi izmamio hrvatsku vojsku iz mjesta. U tom bi se slučaju oslobodili stanovi na koje bi pravo imali izbjeglice-povratnici. Ohrabreni razvlašćivanjem Karadžićeve stranke SDS i njihovih paljanskih vođa, međunarodni zaštitnici mira nastoje danas korak po korak omogućiti dvosmjeran povratak izbjeglica u matična prebivališta, istodobno poništiti posljedice protjerivačkog rata i odobriti zauzvrat pomoć pri obnovi onim gradovima i općinama, koji su spremni poduprijeti taj projekt. Takva politika nije po ukusu nacionalnim strankama poput hrvatskog HDZ-a, koji na zapadnom rubu Bosne, na granici prema Hrvatskoj, želi sačuvati što kompaktnije područje pod svojom vlašću. HDZ je između ostalog nastojao u Drvaru naseliti hrvatske izbjeglice koji su se vratili iz Njemačke i zadržati u općini izbjeglice iz srednje Bosne. Povratak srpskih izbjeglica u Drvar oslobodio bi pak tisuće stanova u Banja Luci za povratak muslimanskih i hrvatskih izbjeglica u taj grad, novo sjedište kooperativnije vlade Republike Srpske. Planinska cesta, prepuna odronjenog kamenja, vodi iz Drvara u nekadašne ribičko okupljalište Martin Brod, smješteno na slapovima rijeke Une. Tamo su srpske izbjeglice poput Pere Rodića, vlasnika nekada poznate gostionice, prkosile otporu i napadima Hrvata uz pomoć postrojbi SFOR-a. Nadaju se da će im se početkom sljedeće školske godine u rujnu pridružiti i njihova djeca. Seoska je škola popravljena. To je nedvojbeno uspjeh. No, s druge strane Une i još uvijek puste željezničke pruge koja prolazi kroz dolinu - to područje zapravo pripada Bosni - policija Republike Hrvatske okupirala je - zasada bez ikakvog otpora - još krajem rata srpske kuće. Na temelju 'privremene dozvole', pričvršćene na vratima, u srpsku su kuću u Drvaru uselili, primjerice, i Hrvati Nenad i Terezija Vrljiček. Prošle godine repatrirani su sa svoje troje djece iz izbjegličkog smještajnog kapaciteta u Bremerhavenu, pretpostavivši potom Drvar svom matičnom mjestu Brezi kod Sarajeva, gdje živi većinsko muslimansko stanovništvo. 'Povratak u to mjesto bio bi preuranjen i nesiguran', gunđaju. U Drvaru pak nema posla. Nekadašnje drvno-industrijsko poduzeće 'Grmeč' nalazi se u hrvatskim rukama i preimenovano je u 'Fininvest'. Tvrtka se bavi samo nekrontroliranom sječom i odvozom drva. No, 'Fininvest' je ovjekovječio svoje ime pločicom na improviziranoj katoličkoj crkvi, namijenjenoj Hrvatima u Drvaru, poklonivši joj drveni zvonik. Srbin Nino Pečanac volio bi se vratiti u Drvar. On je Marčetin pristaša ali dosada je uspio samo jednom posjetiti svoj grad. Pri odlasku na groblje, utvrdio je da je grob njegova palog sina izgažen a drveni križ slomljen. Iz ruševina nedavno spaljene - srpske - kuće, smještene iza groblja, strši dimnjak. U Pečančevoj kući u Drvaru stanuje danas hrvatska izbjeglička obitelj iz srednje Bosne, područja koje nadziru Muslimani. Pečanac ih je posjetio. Obitelj ga je pogostila kavom i šljivovicom ali se više nikada ne želi vratiti 'među Turke'", prenosi na kraju reportaže Bernhard Kueppers. 030237 MET mar 98