DELO - INTERVIEW SUPEK - 28. II.

SLOVENIJA DELO 28. II. 1998. Vlast je uhvatila panika List objavljuje oveći interview s dr. Ivanom Supekom. -Oba događaja - prosvjedi na zagrebačkim ulicama uoči kongresa HDZ- a na kraju prošloga tjedna - zaprepašćujuće sliče olovnom dobu 1971. samo je redoslijed događaja zamijenjen. Najprije je 2.prosinca 1971. na sjednici predsjedništva CK SKJ u Karađorđevu obračunato s hrvatskim političkim vodstvom a to je među ostalim izazvalo velike studentske prosvjede na središnjem zagrebačkom trgu. Čini mi se daje vaša uloga u oba slučaja ostala nepromijenjena? =Možda je istina, no bitna razlika uspoređivanog razdoblja koje navodite nije samo u prirodi oba režima i redoslijedu izražavanja nezadovoljstva s općim prilikama na jednoj i partijskim odzivima na drugoj strani, nego u tomu što su prosvjedi 1971. godine na tadašnjem Trgu Republike odnosno sadašnjem Trgu bana Josipa Jelačića ipak bili, a ovoga puta je baš tamo Tuđmanov režim jakim policijskim snagama spriječio prosvjedni skup sindikata, više oporbenih stranaka i predstavnika civilnog društva. No 1971. godine je tadašnja hrvatska vlada zahtijevala da kao rektor sveučilišta smirim studente kao što sam to učinio 1968. Pristao sam pod uvjetom da sve uhićene studente i profesore puste na slobodu a borci i drugi su zbog toga digli pravi viku i kriku jer da sam za kontrarevoluciju, no to je već početak druge priče koju ne treba podgrijavati. No i zbog takvih iskustava dobro sam znao što će izaći iz najavljenog prosvjednog skupa za socijalnu i demokratičniju državu, zato samo još u pravo vrijeme došao na Jelačićev trg. Ne samo zbog zadovoljstva što sam kao predsjednik nestranačkog pokreta koji je podupirao prosvjedni skup bio u najavljeno vrijeme na zabranjenom trgu. -Vaš pokret predstavlja novost i osvježenje stranački prilično prepredenog političkog prizorišta koje unatoč svemu s primjerene udaljenosti izgleda prilično dosadno, bez prave političke oporbe režimu koji ju neprestano progoni. Čemu i zašto pokret koji se zalaže za djelatnost kakvu hrvatski ustav ne pozna? =Počeo se rađati početkom prošle godine jer je skupina nestranačkih razumnih ljudi nezadovoljna podijeljenom oporbom koja se nije uspjela povezati da na lanjskim predsjedničkim izborima dr. Franju Tuđmana postavi protiv zajedničkog protukandidata a također prije parlamentarnih i lokalnih izbora nije ostvarila složnu koaliciju koja je nužna za potencijalnu borbu za vlast. Tako je HDZ odnio pobjedu, a radi se o pokretu koji znači samovolju i održavanje nepodnošljivih socijalnih prilika u kojima je Hrvatska podijeljena na uski sloj tajkuna (novih kapitalista) i osiromašeni narod. Naš je glavni cilj bio da se cjelokupna oporba udruži u suprotstavljanju takvoj politici i, priznajem, vjerovali smo da će se to i dogoditi. Čak iz oporbenih redova dolazili su ozbiljni prijedlozi da kao nestranački protukandidat nastupim na predsjedničkim izborima, jer činjenica je da cijelu oporbu može povezati netko tko nikada nije djelovao u strankama. Ne radi se o hrvatskoj osobitosti, ne znam za sustav u kojem stranački kandidat na izborima za jednu od najznačajnijih državnih funkcija ne bi dokazao vrijednost svoje stranke pa zato značajne stranke nalaze svoje protukandidate. Naše predizborno događanje u prošloj godini ostalo je zapisano po nerazumijevanju koliko toliko zdravog natjecateljskog duha a osobito po osobnim prijeporima koji još posebno slabe snagu oporbe. Da bismo to pokušali presjeći, ustanovili smo pokret koji nema stranačkih ambicija. Želimo surađivati sa svim strankama jer naš je osnovni cilj udružiti sve oporbene snage da nastupe jedinstveno protiv HDZ-a. (...) -Je li to bio razlog neuspjeha prosvjednog skupa koji se uz pomoć Tuđmanove policije pretvorio u 'događanje naroda' na zagrebačkim ulicama iako su među organizatorima bili i takozvani hadezeovski sindikati? =Ne vjerujem da bi Tuđman sam organizirao prosvjede i zatim ih spriječio svojom policijom. Pokazalo se osobito to da je vlast uhvatila panika jer je ipak svjesna da prilike ne može promijeniti na bolje pa je zato pokazala svoju silu. Po Jelačićevom trgu stalno kruže rijeke ljudi, trg predstavlja srce Zagreba, zato je svako nasilje nad njim zapravo infarkt gradskog života koji je izazvala vlast. To je panika, jer hadezeovci sami sebe neće razvlastiti, odnosno otići s vlasti. Zato nastojimo da na budućim izborima oporba pobijedi s uvjerljivom većinom, da u parlamentu bude dovoljno snažna za nužne promjene iz dosadašnjeg polupredsjedničkog sustava u normalnu parlamentarnu demokraciju. Takvim promjenama bi predsjednik države dobio slične ovlasti kakve ima njemački, a parlament bi odlučivao o svemu. U parlamentu dakako ne zamišljamo samo predstavnike političlkih stranaka nego i svih značajnih ustanova. (...) Kako bi smjestili današnji trenutak Hrvatske u spektar hrvatsko- slovenskih odnosa? =Afere i napetosti koje opterećuju odnose, gluposti su posebne vrste kako je i nacionalizam bezumna politika. Mi Hrvati i drugi državljani Hrvatske, sa Slovenijom i Slovencima imamo prilično zajedničkih interesa, od gospodarskih, kulturnih i drugih. Bilo bi značajno da Hrvatska i Slovenija glasnije nego do sada podupiru cjelovitost BiH. Ne treba dakako zaboraviti uvredljive Tuđmanove nastupe prema Sloveniji poput onoga o poricanju rata za samostalnost, da je kod vas bio samo operetan, prividan, da spomenem samo to. Naš predsjednik u javnosti daje takve izjave kao da baš sve nastoji okrenuti protiv sebe. To je unutarnji lik čovjeka koji bi sa svima htio živjeti u neprijateljstvu. Mi se ne možemo odvojiti niti od vas ni od Bošnjaka, niti od Makedonaca, Albanaca, Srba i drugih. No sve dok će nacionalističke stranke u Srbiji, BiH i Hrvatskoj biti na vlasti, u tom dijelu Europe neće biti sreće. Uvjeren sam da će iduće godine izbori koje će dobiti oporba, ipak Hrvatsku odvesti na put parlamentarne demokracije i da vojska neće posredovati jer za nešto takvo Tuđman neće imati ni snage ni volje iako će morati odstupiti. -No HDZ se na nedjeljnom kongresu zavjetovala da će tako reći vječno ostati na vlasti. Ima li vaš optimizam realno pokriće? =Hrvatska je mala država u Europi, u njezinoj neposrednoj blizini, na području BiH, NATO će ostati još nekoliko godina i držim da se relativno mala vojska neće usuditi napraviti korak koji bi bio protiv interesa Bruxellesa ili Washingtona. Nije li novi američki veleposlanik Montgomery po dolasku u Zagreb izjavio neka se njegovi domaćini oslobode bilo kakvih zamisli o velikoj Hrvatskoj!? Ali istina je da je Tuđman na kongresu opet naklapao o BiH u duhu nekog povijesnog prava koje nitko razuman više ne prihvaća. Što se mene tiče, odnosno pokreta koji predstavljam, nisam ni optimist ni pesimist ali ne vjerujem ni u determiniranost povijesti nego u ljudsku slobodu, u neispunjene želje ljudi da uistinu postanu slobodni. A kad oporba dođe na vlast, uspostavit će drukčije odnose sa Slovenijom - najprije potpisivanjem dokumenata o prijateljstvu i suradnji. To mogu obećati. Razgovor s akademikom Ivanom Supekom vodio je Peter Potočnik. 020228 MET mar 98