SLOVENIJA - DELO - KONGRES HDZ-A - 24. II.

SLOVENIJA DELO 24. II. 1998. U sjeni hrvatskog Tienanmena "Bombastični finale 4. općeg sabora HDZ-a koji se uz bogato natovarene stolove zagrebačkog hotela Sheraton odigrao u noći od nedjelje na ponedjeljak i neuspjeli sindikalni zbor u petak na hrvatskom Tienanmenu, znači na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, razbistrio je prilično mutne vode na oba pola hrvatske politike. Možda je baš to najsvjetlija točka događanja na kraju minuloga tjedna u Hrvatskoj. Do hadezeovskog kongresa u nekim su se oporbenim strankama do iznemoglosti prepirali kako uspostaviti odnose s vladajućim HDZ-om, a to je uz ostalo izazvalo poznati raskol među hrvatskim liberalima koji od nove godine djeluju u dvije stranke, Dražena Budiše i Vlade Gotovca. Granice između oporbe i HDZ-a bile su zapravo nejasne i u drugim strankama kojima je dao svojevrsnu lekciju na hadezeovskom kongresu baš dr. Franjo Tuđman kad je među više od 80 registriranih stranaka, reformatore, odnosno socijaldemokrate Ivice Račana proglasio jedinom političkom konkurencijom svoga HDZ-a. A svi su se trgnuli kad je vlast u petak poslije podne policijskim kordonima - koji su spriječili ulaz hrvatskim prosvjednicima na središnji zagrebački Trg bana Josipa Jelačića - ostvarila svoju volju; i socijaldemokrati, liberali, narodnjaci, najveća sindikalna organizacija SSSH i još neki koji su iznenađeno tvrdili da prosvjedni skup pripremaju takozvani hadezeovski sindikati, pa su stoga organizatorima okrenuli leđa. Neuspjeli prosvjedni skup vratio se kao bumerang hadezeovcima, a i onom dijelu oporbe koja se nadala unutarnjoj demokratskoj obnovi Tuđmanova pokreta, odnosno njegovu preoblikovanju u suvremenu stranku. Kad su uz opću viku i negodovanje na kongresu pročitana pisma Ivice Račana i Dražena Budiše koja su pojašnjavala da zbog događaja u petak u Zagrebu iz prosvjeda ne sudjeluju na masovnom skupu HDZ-a, i najveći su se optimisti mogli uvjeriti da populizam ostaje stup vladajućeg pokreta koji je sa svojim vođama usadio u glavu da bez njega nema ništa - ni samostalne države ni koliko toliko normalnog života u njoj. I zato bi bez sumnjivog lica iz znamenitog djela srpskoga komediografa Branimira (!) Nušića koje se zbog vlasti prišuljalo na zagrebačke ulice, gotovo sve što je u vezi s hadezeovskim kongresom za širu, nehrvatsku javnost proteklo prilično nezanimljivo. Od velikih ciljeva koje je hadezeovski pokret prihvatio 1990. godine, ostvarena je samo neovisnost države; zadaće koje se odnose na slobodno poduzetništvo, vlasnički pluralizam, sigurnost privatnog (i nekadašnjeg društvenog) imetka, autonomija civilnog društva, a ponajprije blagostanje svih ljudi i još ponešto, ostalo je samo na obećanjima ili se izrodilo poput stjecanja imovine koje je za mnoge sinonim 'najveće pljačke stoljeća'. Ponajprije se zato na kraju krajeva prošlog petka 'dogodio narod' na zagrebačkim ulicama. Možda su hadezeovski sindikati vadili kestenje iz vatre za svoju vlast i pri tomu se grdno opekli. No poslije hrvatskog Tienanmena ništa više neće biti kako je bilo. Osim možda odnosa Hrvatske sa susjedima. Možda će od sada lakše biti raspetljati pozadinu čestih nesporazuma i u hrvatsko-slovenskim odnosima" - piše Peter Potočnik. 250032 MET feb 98